Razumjevanje pročitanog teksta i školski uspjeh učenika četvrtih razreda općine Bužim

Razumjevanje pročitanog teksta i školski uspjeh učenika četvrtih razreda općine Bužim

1. Izbor i definiranje predmeta istraživanja

U uvjetima izrazito dinamične i heterogene okoline, snažno obilježene trenutnom financijskom i ekonomskom krizom, menadžment, odnosno rukovođenje poslovanjem poduzeća dobiva još više na značaju. Za menadžment bi se moglo istaknuti da se radi o jednoj od najpropulzivnijih grana unutar polja ekonomskih znanosti u novije vrijeme, koja je snažno obilježena kako, s jedne strane procesom integracije – stvaranje novih grana i ogranaka unutar ekonomskih znanosti kroz proces integracije s drugim znanstvenim disciplinama (npr. menadžment informacijskih sustava i dr.), tako i s druge strane, procesom diferencijacije – odnosno pojava novih ogranaka unutar menadžmenta kao grane ekonomskih znanosti (npr. menadžment ljudskih potencijala i dr.).
Menadžment bi se mogao definirati kao proces rada s drugima i pomoću drugih na ostvarenju organizacijskih ciljeva u promjenjivoj okolini uz efektivnu i efikasnu upotrebu ograničenih resursa. Menadžment se kao proces u poduzeću realizira kroz nekoliko funkcija, a ovdje se posebno ističe funkcija vođenja. Unutar definicije menadžmenta posebice ističemo dio koji se odnosi na „rad s drugima i pomoću drugih“, a koji podrazumijeva intenzivnu interakciju i komunikaciju između menadžmenta, odnosno menadžera na svim razinama u poduzeću i ostalih zaposlenika, a u svrhu realizacije postavljenih ciljeva poduzeća.
Vodstvo je poseban dio funkcije vođenja u poduzeću, a može ga se percipirati kao sposobnost utjecanja, inspiriranja i usmjeravanja pojedinaca ili grupa prema postizanju željenih ciljeva. Vodstvo se može na različite načina i sa različitim karakteristikama odvijati i realizirati u poduzeću, odnosno može se govoriti o različitim stilovima vodstva. Prema bihevioralnom modelu, uobičajena je podjela na autokratski, odnosno autoritarni i demokratski stil vodstva. Autoritarni stil vodstva obilježen je dominacijom vođe u organizaciji u svakom pogledu i slabijom participacijom zaposlenika u upravljanju poduzećem. S druge strane, demokratski stil vodstva obilježen je većom slobodom i participacijom zaposlenika u organizaciji, ali i većom odgovornošću. Postoji i treći stil vodstva, takozvani laissez-faire stil koji predstavlja čistu suprotnost autoritarnom stilu vodstva, a kojeg karakterizira samostalnost zaposlenika u određivanju zadataka, horizontalni tijek informacija, odsustvo autoriteta i moći kod menadžera i drugo. Mnogi se autori slažu i ističu da je čisto autoritarni ili čisto demokratski stil vodstva u praksi dosta teško naći. Realno u praksi se može govoriti o stilovima vodstva sa dominantno autoritarnim karakteristikama, odnosno stilovima vodstva sa dominantno demokratskim karakteristikama stila vodstva.
Dakle, stil vodstva u poduzeća obilježen je interakcijom i komunikacijom između rukovoditelja na jednoj strani i zaposlenika na drugoj strani. Zaposleni djelatnici svake organizacije su jedinstveni, odnosno unikatni dio svakog poduzeća koji se ne može kopirati. Zaposlenici su često ključan faktor razvoja poduzeća, odnosno izvor konkurentskih i kompetitivnih snaga koji poduzeću osiguravaju poslovnu uspješnost, ali i prednost u tržišnoj utakmici u odnosu na svoje konkurente. Stoga i ne čudi što se upravo tom izuzetno važnom segmentu svakog poduzeća posvećuje posebna pozornost. Dokaz tomu je i postojanje i razvoj posebne funkcije menadžmenta – kadroviranje, kojoj su zaposlenici poduzeća u središtu promatranja i analize. Također, postoji i razvija se i poseban ogranak menadžmenta koji je usmjeren na zaposlenike u organizaciji – menadžment ljudskih potencijala (eng. Human resource management). Zadovoljstvo zaposlenika radnim mjestom i poslom koji obavljaju je, u većini slučajeva, rezultat i posljedica brige i ulaganja u zaposlenike, u smislu radnih i materijalnih uvjeta, usavršavanja i obrazovanja, mogućnosti participacije u planiranju, kontroli, odlučivanju, komunikaciji sa nadređenima i podređenima i drugim faktorima. Ta se problematika u svakom slučaju može identificirati u poduzećima u svim zemljama, a posebice u tranzicijskim zemljama (u koje spada i Bosna i Hercegovina) gdje su prava i uvjeti rada zaposlenika nerijetko, najblaže rečeno, nezadovoljavajući.
Pitanje stilova vodstva, odnosno načina usmjeravanja, komunikacije i interakcije između zaposlenika i rukovoditelja (menadžera) jest izuzetno zanimljivo pitanje koje se može postaviti u svim organizacijama i u svim zemljama. Također, s druge strane zadovoljstvo zaposlenika radnim mjestom i poslom koji obavljaju jest tema koja se često u javnosti ističe sa različitih aspekata promatranja tog problema