Razvoj govora

To je oblik narodnog kazivanja u kom su osnovni elementi čudesno ili fantastično, mitološko, koje se ne javlja slučajno, nego je bitni, sastavni dio cjelokupnog života, društva i ljudi.
U bajkama se svi obrati i raspleti vrše pomoću čudesnog, pa ima kompoziciju od tri dijela : uvod, radnju i zaključak. Bajka nikad nije određena i ograničena mjestom i vremenom, niti daje tačne opise likova. Kako svako vrijeme ima svoj tip iskaza i bajka je izraz kulture jednog vremena i odraz svijesti jednog podneblja. Ona otkriva čovjeka sa brojnim oprekama u svom komunikacijskom prostoru : njegov odnos prema caru, prema siromahu, djetetu ili odrasloj osobi. Bajka uz sve karakteristike bajkovitosti nije besmislena izmišljotina, jer se u njoj na poseban način kazuju misli. Nepoznate prirodne pojave su u njima obično personificirane, tj. prikazane kao lica koja djeluju, misle, rade, ili su životinje primile osobine ljudi.
Postoje različita mišljenja o vremenu nastanka bajke:
1. Jedni smatraju da je najstarija sačuvana bajka „ Bajka o brodolomniku“ iz Egipta nastala prije četiri hiljade godina.
2. Drugi da bajki ima u djelu „ Gesta Romanorum“ ( Junačka djela Rimljana ) iz 1.300g.
3. Neki razvijaju teoriju da prve bajke susrećemo u zborniku „ Bajke iz 1001 noći“.
4. Neki smatraju da prve bajke nalazimo kod Šarla Peroa u zbirci „ Bajke moje majke guske“ iz 1697.
Kao usmeni narodno – prozni izraz, bajka je osvojila najširi krug naroda i prodrla u svaku sredinu u kojoj ljudi žive. Ima različite sadržaje i motive, a obim pripovijedanja je tematski složen. Sintagma narodna govori gdje je nastala, ko je njeguje i prenosi. Kod nekih naroda zove se bajka, mada se narodna pripovijetka i bajka u nekim segmentima razlikuju.
Milan Crnković i Tvrtko Čubelić nude četiri teorije o nastanku i širenju bajke:
MITOLOŠKA ( da su se bajke razvile iz mitologije pojedinih naroda);
MIGRACIONA ( da su se bajke širile iz jednog središta i mlađi narodi preuzimali motive od starijih );
KONTAKTNA( da su se bajke širile kontaktima među narodima );
ANTROPOLOŠKA ( da su narodi na istom stepenu razvoja imali iste motive ).
Tematika bajke govori o životu i prošlosti, o pokušajima čovjeka da nadvlada sile zla koje stoje na putu napretka. Sve to govori da je u prvom planu bajke etika subjektiviteta
o vremenu u kom su svi epistemi dorečeni i zaokruženi. Nastala u vrijeme djetinjstva ljudskog društva, pruža čovjeku mogućnost da pobjegne iz stvarnosti, a da ipak ostane u njenim okvirima.
Bajka ima tri kompoziciona dijela , nema deskripcije i naracije.
Likovi su u realnom svijetu, prelaze u imaginarni, a onda se opet vraćaju u realni svijet. Česti su brojevi tri, pet, sedam i devet. Ljudi su pokušali objasniti pojave koje im nisu bile jasne, pa su stvarali bajke. Cilj bajke je bio da se zadovolje estetske potrebe slušalaca, da u doživljavanju iluzija zaborave na svijet u kom žive.
BOŠNJAČKA NARODNA BAJKA je do danas, nažalost, malo istraživana. Ima niz dimenzija po kojima se može uvrstiti u narodno blago Bošnjaka na tlu Bosne i Hercegovine.