Rute opskrbe u logistici

1. UVOD:
U poslovnom svijetu zahtjevi za povećanom brzinom i učinkovitošću prezentirani su izravno u djelokrugu transporta i logistike. Tomu postoje mnogi razlozi, a najočitiji je sve veća prisutnost transporta i logistike. Ne postoji djelatnost, a ni ljudska aktivnost koja nije u direktnom ili indirektnom odnosu s transportnim aktivnostima i potrebama. Ekonomski rast, promjene u fiskalnoj politici, elektroničko poslovanje, zaštita korisnika, zaštita okoliša i mnoge druge stvari, faktori su koji potiču potrebe za robama i uslugama. Gdje god postoje logističke potrebe pronaći ćemo i odgovarajuće prometne zahtjeve, a gdje su zahtjevi počinju i problemi. Problem usmjeravanja vozila se u posljednje vrijeme počeo sve više razmatrati zbog sve većih zahtjeva gospodarstva za uštedama u transportu.Budući da se radi o složenim kombinatornim problemima, informatizacija je neizbježna. Racionalizacijom prijevoznih procesa moguće je ostvariti znatne uštede. Cilj racionalizacije je poboljšati plan prijevoza odnosno pronaći skup ruta koje će smanjiti ukupne troškove prijevoznog procesa, pri čemu se troškovi reflektiraju u ukupnoj duljini puta, broju upotrijebljenih vozila ili vremenu potrebnom da se cijeli posao obavi.
Zato ćemo ovdje vidjeti kako se planiraju i određuju rute transporta, a da se pri tom zadovolje svi današnji strogi kriteriji.

2. IZLAGANJE TEMATIKE:

Kako optimalno opslužiti nekoliko tisuća lokacija ovisna o određenom distributivnom centru, pitanje je svakog poduzetnika koji se bavi transportom i logistikom. Zato je potrebno izvršiti planiranje i optimizaciju transporta koja omogućava detaljnu analizu troškova i distribucijske profitabilnosti, kao i dinamičko modeliranje optimalnih ruta za dostavljanje. Optimalne rute i rasporedi dostavljanja ovise o mnogim kriterijima, od kojih su tri najvažnija :
• duljina puta
• vrijeme potrebno za dostavljanje
• troškovi prijevoza.
Prva aktivnost u minimiziranju cijena transporta je optimizacija puta između lokacija u kojima su smještena skladišta, ili generalno govoreći rješavanje „problema trgovačkog putnika“. Moderna poduzeća često provode prethodne detaljne analize prednosti i nedostataka svake pojedine lokacije, koristeći se različitim alatima i metodama za modeliranje, a one se sastoje od:
• određivanje i vizualiziranje područja posluživanja ovisno o vremenu dostavljanja od jednog do drugog distribucijskog centra (npr. vizualizacija područja unutar 15 minuta vožnje od distribucijskog centra do supermarketa)
• Analizu demografske strukture populacije koja označava tendencije prema određenoj lokaciji koja mogu uzrokovati buduća distributivna središta
• Pronalaženje najbližih infrastrukturnih objekata (najbliža autocesta, aerodrom, trajektna luka, itd.)
• 3D vizualizaciju u kombinaciji sa satelitskim slikama i druge analitičke djelatnosti.

3. PLANIRANJE RUTA:
Određivanje najpovoljnijeg puta, kojeg koristi grupa vozila prilikom posluživanja skupakorisnika predstavlja problem na operativnoj razini tehnologije transporta. Promjenama planova ruta vozila pri distribuciji dobara i usluga moguće je smanjiti transportne troškove. Zbog velikog broja mogućih ruta, optimalnu rutu (osim za manji broj ruta) nije moguće pronaći egzaktnim metodama. Korištenjem heurističkih metoda moguće se je približiti optimalnom planu ruta. U praktičnoj upotrebi, metode optimizacije je potrebno često modificirati i provjeravati njihovu uspješnost. U radu je predložen programski jezik i razvojna okolina za izradu konstruktivnih heurističkih algoritama. Heurističke metode raspravljene su sa stanovišta njihove upotrebljivosti u praktičnoj primjeni i testirane na standardnim ispitnim zadacima u novo razvijenom programskom okruženju za konstrukciju, ispitivanje i parametrizaciju heurističkih algoritama. Metode su uspoređene s vodećim heurističkim metodama i upotrebljene za rješavanje problema rutiranja grupe vozila u realnom transportnom okruženju. Programsko razvojno okruženje, povezano je s geoinformacijskim sustavom. Izrađen je i programski sustav koji u realnom transportnom okruženju predlaže nove planove ruta. Analiza rezultata optimizacije izvedena je na temelju usporedbe ruta koje se obavljaju prema radnim nalozima u postojećem sustavu vožnje i ruta dobivenih heurističkim algoritmom. Rezultati ukazuju na opravdanost upotrebe predloženog sustava za optimizaciju ruta grupe vozila u cilju predlaganja novih ruta koje obavljaju isti posao uz vidne uštede. Planiranje ruta mora sadržavati informacije o svim logističkim parametrima transportnog procesa, od vremena početka dostavljanja, vremena vožnje do svake prodajne lokacije, vremena iskrcavanja robe i popratnih vozačevih aktivnosti, planiranja „praznog hoda“ i detaljne evidencije planiranog i realiziranog radnog vremena. Tijekom planiranja transporta dispečer mora imati tablični, kartografski i kronološki pregled uvjeta skladišta u okviru kojih djeluje, brzine prijevoznih sredstava te pregled mjesta dostave – kapaciteta tereta i radnog vremena skladišta i vozača – raspoloživosti vozila i vozača, točne lokacije skladišta i mjesta dostave, obujam i prioritet dostave i konačno raspored dostave. Na taj način proces planiranja je značajno brži i kvaliteta transporta prelazi na puno višu razinu.