Sadržina i ograničenja prava na patent

1.UVOD

Patent je subjektivno pravo koje pripada fizičkom ili pravnom licu ukoliko su ispunjeni zakonom predviđeni materijalni i formalni uslovi. Kada jedno lice postane nosilac patenta, ono ima određena prava za određenu teritoriju za određeno vreme.  Predmet patentne zaštite je pronalazak kao materijalizovan proizvod pronalazačkog rada pojedinca ili grupe ljudi. Pronalazak je finalni rezultat pronalazačkog rada, jer pravnu zaštitu uživa onaj pronalazački rad koji je pružio određene rezulatate-pronalazak.
Pravo na patent je po svojoj sadržini isključivo, apsolutno pravo koje uživa nosilac prava za vreme trajanje patentne zaštite. Međutim, nacionalni propisi o patentima predviđaju izvestan broj ograničenja za nosioca patenta u korist trećih lica koja na osnovu ovoh ograničenja stiču pravo da koriste pronalazak koji je predmet patenta, pod određenim uslovima. Pri tom, nosilac patenta zadržava sva svoja ovlašćenja, ali je korišćenje njegovog patenta ograničenopravima trećih lica. U ovom radu ću govoriti pre svega o sadržini patenta, a onda i o ograničenju prava na patent.

2. SADRŽINA PATENTA

Sadržinu patenta čine imovinsko-pravna ovlašćenja na osnovu kojih nosilac patenta može:
1) koristiti zaštićeni pronalazak u proizvodnji,
2) stavljati u promet proizvode izrađene prema zaštićenom pronalasku,
3) raspolagati patentnom odnosno malim patentom.

Pod proizvodnjom se podrazumeva izrada odnosno stavljanje u promet stvari uobličavanjem materijala. „Pojmom proizvodnje nisu obuhvaćene pripremne radnje za samu proizvodnju kao što su nabavka mašina, izrada crteža i sl. kao ni popravka proizvoda nastalog korišćenjem patentom zaštićenog pronalaska u proizvodnji.“  Ovlašćenje na korišćenje zaštićenog pronalaska u proizvodnji naziva se i pravom upotrebe pronalaska.
Pod stavljanjem u promet podrazumeva se radnja kojom se omogućava prenos proizvoda iz državine jednog  u državinu drugog lica uz plaćanje naknade. To je svaka radnja kojom se omogućava da se predmet pronalaska zaštićen patentom učini dostupnim za upotrebu. Stavljanje u promet obuhvata i pravo titulara patenta da nudi proizvod radi prodaje. „Pod nuđenjem podrazumeva se radnja kojom jedno lice stavlja drugom licu u izgled da će mu ukoliko je ono za to zainteresovano, probaviti državinu na proizvodu.“  Nije bitno da li se to čini putem reklamiranja, činjenja ponude ili upućivanja poziva radi činjenja ponude za zaključenje ugovora, izlaganja robe i drugo, već je za ponudu u smislu patentnog prava nužno da sadrži sve tehničke pojedinosti koje su neophodne stručnjaku za proizvodnju ponuđenog proizvoda.
Ako je predmet pronalaska zaštićenog patenta postupak, onda je nosilac patenta ovlašćen da primenjuje patentnom zaštićeni pronalazak postupka i da proizvode koji su dobijeni tim postupkom stavlja u promet, da ih nudi, uvozi i skladišti radi stavljanja u promet, kao i da ih upotrebljava. Kod patenta za primenu, ovlašćenje nosioca patenta se sastoji u pravu na primenu postupka koji je predmet zaštićenog pronalaska u svrhe za koje je pribavljena patentna zaštita.
Sadržinu prava na patent čini i pravo raspolaganja patentnom. Nosilac patenta može svoje pravo u celosti ili delimično ustupati uz naknadu ili bezteretno. Pravo na raspolaganje znači  i da nosilac patenta svoje pravo može opteretiti. Odricanjem od patenta takođe spada u raspolaganje pravom.  U praksi se najčešće raspolaganje patentnom vrši teretnim pravnim poslovima inter vivos, kao i nasleđivanjem. „Nosilac prava na patent je ovlašćen da prenese svoje pravo na domaće ili strano, fizičko ili pravno lice“.
Patent je apsolutno  pravo. To znači da je ekonomsko iskorišćavanje predmeta patenta ovlašćen isključivo nosilac patenta. Niko nema pravo korišćenja patenta ako vlasnik to pravo nije preneo na drugoga, odnosno ako se tutular patenta nije saglasio sa tim.