Samoubistvo

UVOD
U zadnjih nekoliko desetljeća,trend samoubojstva je u porastu. U svijetu se svakih 40 sekundi dogodi samoubojstvo! Stručnjaci Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) upozoravaju na porast broja samoubojstava u sljedećih 20.god.. Podaci WHO-a pokazuju da u svijetu svake godine samoubojstvo počini gotovo milijun ljudi, najčešće muškaraca u 60.im godinama života. Zabrinjavajuć je snažan porast broja samoubojstava mladih muškaraca 15.-29- godine. Znanstveno jedokazano da mlađi (do 35.god) češće pokušavaju samoubojstvo, dok stariji (65.god i više) češće izvršavaju samoubojstvo.
Mnogo je više pokušaja samoubojstava (tentamena) nego što je izvršenih samoubojstava. Kod nekih pojedinaca, to je zadnji krik u pomoć, oni ne žele zaista počiniti samoubojstvo več žele skrenuti pažnju na sebe i žele da im se pomogne, da ih se sasluša. Samoubojstvo je uvijek bilo i predstavljalo misteriju za društvo, zašto se neko odluči na taj čin je ostalo nerazjašnjeno još od prvih civilizaciaj pa sve do danas.  Brojne su teorije o samoubistvima ali još uvijek nije nijedan naučnik uspio da otkrije šta presudi u čovjeku te ga natjera na taj gnusni čin.

SAMOUBISTVO
Samoubistvo ili suicid, od latinskog sui caedere što znači ubiti se, predstavlja čin svjesnog i namjernog oduzimanja života samom sebi. To je svjesno i namjerno oduzimanje vlastitog života (oduzimanje vlastitog života a bez pune svijesti nije samoubojstvo već nesretni slučaj). Iako je samoubojstvo evidentirano u pismene i usmene rekorde u povijesti čovjeka od primitivnog puta, ne postoji riječ za taj fenomen sve do sedamnaestog stoljeća. Po Oxford English Dictionary, riječ samoubojstvo je prvi put korišteno 1651.godine, ali je Alfred Alvarez izvijestio 1972.godine da se ovaj pojam pojavio kod Sir Thomas Browne’s religio Medicija u 1642. The Oxford English Dictionary navodi da je riječ suicidium zapravo izvedeno kombiniranjem latinski zamjenice “ja” i glagola “to ubiti.” Riječ zvuči varljivo na latinskom, ali Henry Romilly Fedden, u svojoj knjizi 1938. Samoubojstvo, izjavio je da su Rimljani opisali čin koristeći latinsku frazu, kao što je energija Sibi inferre (da uzrokuje nasilje prema sebi), Sibi mortem consciscere (to dobiti vlastitu smrt ), a sua manu cadere (na jesen po vlastitom rukom). Rani engleski također koristi fraze, poput samo-ubojstvom, samouništenje, i samo-ubojica.
U pradavnim vremenima, suicid je bio način kako pomoći grupi da preživi, tj. da sačuva hranu. Slična je logika modernog čovjeka koji se smatra beskorisnim i osjeća gotovo dužnost da umre. Nije točno vjerovanje da Inuit Eskimi tjeraju starce izabrati smrt na ledu (geronticid). Istina je da ponekad stariji Inuiti koji ne mogu loviti ili raditi nešto korisno sami izabiru oblik asistiranog suicida uzimanjem minimalnih količina hrane, no to je vrlo rijetko.
Japanci su se sa svrhom najvećeg kažnjavanja ubijali evisceracijom nekih od vitalnih organa, obično iz abdomena (srca npr.). Japanski samuraji su se ubijali načinom koji se zove seppuku (disembowelment ili vulgarno hara-kiri), s dva uboda u abdomen, kada bi doživjeli gubitak časti.
Platon tvrdi da je suicid sramotan (disgraceful) i njegovi počinitelji moraju biti pokopani u neoznačenim grobovima. Platon prepoznaje 4 izimke tog prinipa:

1.kada je nečiji um moralno korumpiran i njegov karakter se ne može spasiti
2.kada je samoubojstvo naređeno od suda, kao u Sokratovom slučaju (judical order)
3.kada je suicid rezultat stida i sudjelovanja u velikim nepravednim akcijama
4.kad na suicid prisli ekstremna i neizbježna nreća.