Školstvo u Europi u 19. veku

UVOD

Bez poznavanja pedagoške prošlosti ne mogu se shvatiti događanja u pedagoškoj sadašnjosti. Pedagogija kao znanstvena dicspilina razvila se u XIX. stoljeću, stoga je ono vrlo važno razdoblje kako za pedagogiju, tako i za razvoj školstva. XIX. Stoljeće je razdoblje ustroja sustava odgoja i obrazovanja, pojave značajnih pedagoga , razvoja srednjeg školstva, stručnog obrazovanja i profesionalne izobrazbe. Utemeljitelj pedagogije kao samostalne znanosti odgoja i obrazovanja je Herbart (1776. – 1835.)
Polako ćemo krenuti na neke od europskih zemalja, te ih pojedinačno objasniti, tj objasniti njihovo školstvo u XIX st. , gradnju  njihove školske organizacije, nastavne planove i programe, općenito svega po malo o obrazovanju u tom dobu. I tek ćemo tad shvatiti koliko je suvremeno školstvo sad u našem vremenu uznapredovalo, u čemu je uznapredovalo a čime se možemo pohvaliti da se i danas koristi, da školstvo vuče korijene iz XIX ST.

 
ŠKOLSTVO U EUROPI U PRVOJ POLOVICI XIX. STOLJEĆA

FRANCUSKA

1802. godine u Francuskoj, nakon potpisivanja konkordata s rimskim papom, svećenstvo dobiva pravo osnivati svoje obrazovne institucije, tj. Škole, premda pod kontrolom države. Također se u sve škole ponovo uvodi vjeronauk.
Od 1802. Godine u Francuskoj se organiziraju dvije vrste srednjih škola, a to su liceji i koledži (college). Školovanje nije bilo besplatno već se školarina plaćala prema imovnom stanju roditelja.
Od 1806. do 1808. godine, za vrijeme Napoleonova carstva upravu i organizaciju škola preuzima država. Državna uprava je prepustila općinskim upravama nadležnost nad osnovnim školstvom, a one nisu mogle materijalno uzdržavati škole, pa je narod i dalje ostajao nepismen. Ženska djeca nisu bila obuhvaćena osnovnom školom, jer državna uprava nije pokazivala interes za njihovo školovanje.
S druge strane, u doba Napoleona, srednjim školama se posvećivalo puno više pažnje. Privredi i društvenoj upravi bili su potrebni raznovrsni stručni kadrovi. Još uvijek se teži odgoju mladih u vojničkom duhu i disciplini.
Visoko školstvo, u toku Napoleonove uprave ima zadatak obrazovati činovnike, pravnike i lječnike. Broj visokoškolskih ustanova se povećava, a posebice pravničkih škola, vojničkih škola, medicinski fakulteta, teoloških fakulteta i fakulteta za književnost.
U toku julske monarhije (1830 – 1847) školstvo doživljava nove promjene. Državna uprava potiče brže razvitak obrazovanja, a zakon obvezuje svaku općinu da otvori školu za dječake, te se time povečava broj učenika. Osnovno obrazovanje nije bilo besplatno, ni obavezno.
Za vrijeme Drugog carstva (1852 – 1870) francusko je školstvo bilo centralistički organizirano