Odlomak

1. UVOD
Tema mog seminarskog rada jeste „zajedničko vlasništvo“.Naziv vlasništvo potječe od latinskog izraza dominium, kojim se označavalo pravo vlasništva u rimskom pravu, ravnopravno s tim nazivom koristio se i latinski izraz proprietas.Pravna ustanova vlasništva jedna je od temeljnih ustanova cjeloga pravnog i društvenogporetka,posebno u pravnim poredcima kontinentalno-evropskog pravnog kruga. Ona je uz slobodu ugovaranja i nasljeđivanja jedan od tri temeljna stupa toga uređenja.
Pravo vlasništva je stvarno pravona određenoj stvari koje ovlašćuje svoga nositelja da s tom stvari i koristima od nje čini što ga je volja te da svakoga drugoga od toga isključi, ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima. Vlasnik stvari ne smije izvršavati svoje pravo vlasništva preko granica koje su svim vlasnicima takvih stvari postavljene na temelju zakona radi zaštite interesa i sigurnosti države, prirode, ljudskoga okoliša i zdravlja ljudi.Među institutima građanskog prava općenito,a među institutima stvarnog prava posebno mjesto zauzima institut prava vlasništva.To je institut u kojem se pravno odražavaju i u okviru kojega se pravno uređuju temeljni i primarni društveno-gospodarski odnosi.Pravo vlasništva je,kao i ostala stvarna prava ,u načelu trajno pravo.
-2-

2. Pojam vlasništva
U klasičnom rimskom pravu vlasništvo se shvaćalo kao potpuna i isključiva vlast na tjelesnoj stvari koju su svi dužni poštovati.Ta pravna vlast pripada vlasniku makar i da nema faktičku vlast na stvari,odnosno posjed stvari.Na osnovi pravne vlasti,vlasnik može vlasničkom tužbom osigurati u svako doba i faktičku vlast na stvari.Pravo vlasništva je stvarno pravona određenoj stvari koje ovlašćuje svoga nositelja da s tom stvari i koristima od nje čini što ga je volja te da svakoga drugoga od toga isključi, ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima.Vlasništvo je stvarno pravo, koje vlasniku daje ovlaštenje da slobodno i po svojoj volji stvar posjeduje, koristi i da s njom raspolaže, a svakoga od toga prava isključi u granicama određenim zakonom. Pravo vlasništva se može definisati i kao društveno-ekonomski odnos,pretvoren u pravni odnos,u koje snogom pravne norme određena stvar u cjelosti pripada određenom pravnom subjektu.
Karakteristike prava vlasništva:
a) Jedinstvenost
b) Maksimalna dispozitivnost
c) Isključivost
d) Jednovrsnost prava vlasništva
e) Rekadentnost (elastičnost) prava vlasništva

-3-

• Jedinstevnost prava vlasništva podrazumjeva skupsvih vlasničkih ovlaštenjakojasuvezanauvijekuzjednogsubjekta.
• Kod maksimalna dispozitivnosti pravo vlasništva je jedino pravo koje obuhvata cjelokupnost ovlaštenja koja se odnose na ekonomsko iskorištavanje stvari. Jedino vlasnik može potpuno raspolagati sa stvari poslovima inter vivos i mortis causa.
• Isključivost prava vlasništva-vlasnik na osnovu svog subjektivnog prava može svakoj drugoj osobi onemogućiti bilo kakav uticaj na objekat svog vlasništva.
• Jednovrsnost prava vlasništva U pravnim sistemima koji se zasnivaju na individualističkom konceptu vlasništva neizbježno postoji samo jedna vrsta vlasništva. Postojanje druge vrste prava vlasništva značilo bi da vlasništvo jedne vrste ovlašćuje svojega nositelja drukčije od vlasništva druge vrste.
• Karakteristika rekadentnosti prava vlasništva znači da se pravo vlasništva automatski vraća u svoj prvobitni obim čim otpadnu ograničenja koja su na njemu postojala.

Oblici prava vlasništva su :
• Individualno vlasništvo
• Suvlasništvo (Condominium)
• Zajedničko ili skupno vlasništvo
• Vlasništvo posebnog dijela nekretnine (etažno vlasništvo )

-4-

3.ZAJEDNIČKO VLASNIŠTVO
3.1 Pojam zajedničkog vlasništva
Zajedničko vlasništvo je pravo vlasništva više osoba na istoj stvari po udjelima kojinisu određeni,ni realno ni idealno,ali su odredivi.Prema (st.1.čl.57.)“stvar je u zajedničkom vlasništvu kad na nepodjeljenoj stvari postoji vlasništvo dviju ili više osoba (zajedničara) koje sve u njemu imaju udjela,ali veličina njihovih udjela nije određena,bez obzira na to što je odrediva“.Ponekad se umjesto nziva zajedničko ili skupno vlasništvo koristi naziv kolektivno vlasništvo.Međutim,u našem građanskom pravu bolje je koristiti naziv zajedničko vlasništvo,ne samo zato što je naziv našeg zakonodavstva nego zato što je teoretski opravdaniji.Kolektivo vlasništvo susreće se kao naziv jedne vrste vlasništva koja je postojala u nerobnoj privredi. U modernim pravima nastoje se putem instituta zajedničkog vlasništva postići neki ciljevi koji se u toj mjeri ne bi mogli ostvariti isključivo samo putem pojedinačnog vlasništva odnosno suvlasništva.Zajedničko vlasništvo je takvo sudjelovanje više osoba u pravu vlasništva iste stvari da im ta stvar pripada zajedno,jer svi imaju udjela u tom pravu vlasništva,ali veličina udjela niti jedne od njih nije određena,bez obzira na to što je odrediva.

 

 

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Pravo

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari