Kanalizacija i vodovod

1. UVOD
Kanalizacija služi za prikupljanje i odvod otpadnih voda od mjesta nastanka do ispuštanja u rijeku,more ili jezero.U otpadne vode spadaju sve one vode koje su bile uporabljene u bilo kakve svrhe.Jako su opasne za zdravle ljudi,jer sadrze niz rastvorenih i nerastvorenih mineralnih i organskih primjesa,krutih otpadaka od izmeta(fekalija),razlicitih kiselina,luzina i soli.Kemijsku razgradnju uzrokuju i mikroorganizmi,odnosno klice i gljivice.Ovom razgradnjom,otpadne vode pruzaju izvanredne uvjete razmnožavanju različitih klica, jer ispunjavaju bitne uvjete: vlaznost,tamu,povisenu temperature i slabo prozračivanje.
2. PODJELA
Otpadne vode možemo podijeliti na:
-zahodske,
-kuhinjske,
-kupaoničke,
-oborinske
-tvorničke.
Zahodske otpadne vode osim organskih tvari sadrže i velik broj zaraznih klica,pa su u zdravstvenom pohledu i najopasnije.One imaju odlučujuću ulogu kod projektiranja i izvođenja kanalizacije. Još ih nazivamo i fekalnim vodama. Kuhinjske otpadne vode sadrže različite mineralne i organske tvari(prasinu,pijesak,pepeo i mast),koje se talože uz stijenke cijevi i mogu izazvati zacepljenje odvoda.
Kupaoničke otpadne vode sadrže mali postotak primjesa masti i sapuna,ali znatan broj bakterija i planktona. One odvodu ne stvaraju nikakve poteškoće. Oborinske vode sadrže mineralne i otpadne tvari te fekalne dijelove životinjskih izmeta.
Tvorničke otpadne vode sadrže veliku količinu kemijskih spojeva i kiselina ili različite mikroorganizme, što ovisi o vrsti proizvodnje. One se ne smiju ispuštati u vanjsku kanalizaciju prije nego se pročiste (bar djelomično).
One čine posebnu skupinu otpadnih voda za čije odvođenje vrijede posebni propisi o zaštiti okoliša. Stupanj onečišćenosti otpadnih voda ovisi o količini organskih tvari u njima.
Prema mjestu ugradnje, kanalizaciju dijelimo na:
-unutarnju ili kućnu
-vanjsku ili javnu
Otpadne vode dakle nastaju tako da ih najprije skupljamo u kućama (unutarnja kanalizacija) a zatim ih odvodimo van naselja (vanjska kanalizacija).
3. UNUTARNJA KANALIZACIJA

Prikupljanje svih otpadnih voda iz građevinskog objekta i odvođenje do glavnog cestovnog kanala zove se unutarnja kanalizacija. Prema mjestu i položaju odvoda razlikujemo tri glavne skupine unutarnje kanalizacije: kućni odvod, dvorišni odvod i priključak na glavni kanal.
Kućni odvod se sastoji iz okomitih i vodoravnih sustava cijevi se do ispusta u glavni dvorišni kanal.
Dvorišni odvod obuhvaća sve kanale koji se nalaze izvan zgrade do međe građevne čestice. Priključak na glavni cestovni kanal pruža se od građevne čestice do cestovnog kanala.
Sa zdravstvenog stajališta, potrebno je što prije ukloniti sve otpadne vode jer one često sadrže različite zarazne klice.
Brzina otjecanja otpadnih voda u unutarnjoj kanalizaciji smije iznositi najmanje 0,6 m/s što odgovara nagibu cijevi od 1,33%, a najviše 1m/s što odgovara nagibu cijevi od 6.6%. Najpovoljniji nagib je 3% jer tada je brzina vode tolika da istodobno otječe voda i gusti talog, pa je stoga najpovoljniji za korištenje.
Unutarnju kanalizaciju u objektima kao i na zemljištu, računajući od mjesta priključka na vanjsku kanalizaciju čine:
-vertikalna ili ulazna kanalizacija
-podna ili vodoravna kanalizacija
-objekti i uređaji za prikupljanje i odvod (slivnici)
-objekti i uređaji za pročišćavanje otpadnih voda
-objekti za prikupljanje zahodskih voda (septičke i zahodske jame).
Svaki objekt u pravilu mora imati samo jedan spoj na vanjsku kanalizaciju u koju se ne smiju ispuštati:
-vode koje sadrže spojeve opasne za razvijanje zapaljivih plinova
-agresivne otpadne tvari čija je koncentracija veća od dopuštene
-vode koje sadrže krute sastojke, pepeo, smeće i izmetine bez ispiranja
-voda čija temperatura prelazi 30°.