Istorijat konvencije o biodiverzitetu
1
1. UVOD
Biodiverzitet, kakav danas imamo, rezultat je razvoja Zemlje i evolucije živog sveta. Naime,
početkom života na zemlji iniciran je početak stvaranja biodiverziteta. Razvoj zemlje tokom istorije
uslovljavao je evolutivne promene živog sveta, njihov razvoj ili nestanak, a današnji biodiverzitet je
upravo rezultat svih procesa koji su se dešavali na zemlji od njenog nastanka do danas.
Postepeno izumiranje jednih vrsta, odnosno, nastajanje drugih vrsta predstavlja evolutivni
proces koji se smatra prirodnim. Do početka XIX veka biodiverzitet je isključivo zavisio od prirodnih
promena koje su se dešavale na zemlji. Međutim, razvojem ljudskog duštva, posebno razvojem
industrije i eksploatacijom prirodnih resursa, antropogeno dejstvo na biodiverzitet postajalo je sve
vidljivije. Poslednjih decenija čovek je počeo da oseća probleme koji potiču od degradacije
biodiverziteta i osetio se ugrožen. Prema mišljenju nekih stručnjaka, trenutna situacija je toliko
dramatična da se degradacija današnjeg biodiverziteta upoređuje sa nestankom dinosaurusa pre 65
miliona godina.
Čovek je shvatio da je njegov opstanak uslovljen očuvanjem prirodnih resursa planete koji
neposredno zavise od očuvanja ukupnog biodiverziteta, jer nestanak pojedinih vrsta narušava
ekosisteme, vodi njihovoj razgradnji i sigurnom propadanju, a nepovratni gubitak biološke
raznovrsnosti trajno utiče na opstanak preostalih vrsta, pa samin tim i čoveka.
Očuvanje biološke raznovrsnosti planete smatra se savremenim pristupom iako se koreni
ovakve filozofije mogu naći u najranijim civilizacijama i mnogim religijama. Termin biodiverzitet
prihvaćen je tokom poslednje dve decenije, međutim, njegova implementacija u savremeno globalno
društvo nailazila je na mnoge prepreke.
Pojam biodiverzitet ili biološka raznovrsnost bi se najopštije mogao definisati kao
sveobuhvatnost svih oblika života. Naučno preciznija definicija pod pojmom biodiverzitet
podrazumeva sveukupnost gena, vrsta i ekosistema, pri čemu svaki od njih imaju svoj prostorni i
vremenski kontinuitet na našoj planeti.
Na globalnom nivou značaj biodiverziteta prvi put je naglašen 1992. godine u Rio de Žaneiru,
Konvencijom o biodiverzitetu, koja predstavlja prekretnicu u odnosu današnjeg društva prema
biološkoj raznovrsnosti i naglašava potrebu za održivim korišćenjem prirodnih resursa, kako ne bi
došlo do preterane eksploatacije.
Od strane Generalne skupštine Ujedinjenih nacija 22. maj proglašen je Međunarodnim danom
biološke raznovrsnosti i obeležava godišnjicu usvajanja Konvencije o biodiverzitetu a ima za cilj
podizanje svesti i bolje razumevanje problema očuvanja biodiverziteta. Osnovu očuvanja i zaštite
biodiverziteta čini njegovo poznavanje, verifikacija i kontinualni monitoring.
2
2. KONVENCIJA O BIODIVERZITETU
Konvencija o biodiverzitetu (Convention on Biological Diversity, CBD) usvojena je na drugoj
konferenciji UN o životnoj sredini i razvoju (the United Nations Conference on Environment and
Development, UNCED) koja je održana od 3. do 14. juna 1992. godine u Rio de Žaneiru. Rio Samit
predstavlja formalnu konferenciju zvaničnih vladinih delegacija i prekretnicu u odnosu čoveka prema
životnoj sredini. Problem zaštite životne sredine posmatran je mnogo šire, čime su inicirane konkretne
aktivnosti u cilju rešavanja suštinskih pitanja razvoja i zaštite životne sredine na globalnom nivou.
Usvojena konvencija o biološkoj raznovrsnosti postavila je temelje i promovisala je
biodiverzitet kao fundamentalo pitanje u socijalnom, ekonomskom, biološkom pa čak i političkom
smislu.
Na Rio Samitu učestvovalo je oko 10.000 zvaničnika iz 178 zemalja. Iako učesnici samita po
mnogim pitanjima nisu uspeli da dođu do rešenja, prevashodno zbog različitih ekonomskih interesa,
Rio Samit se ipak smatra uspešnim. Pitanja ekonomskog razvoja i zaštite životne sredine po prvi put su
razmatrana istovremeno. Najveći uspeh Rio Samita ogleda se u potpisivanju i usvajanju mnogih
dokumenata od kojih su najvažniji:
Deklaracija o životnoj sredini i razvoju – Rio deklaracija: koja predstavlja međunarodni
koncenzus između politike i razvoja životne sredine. Sadrži 27 principa kojima je prvi
put definisan pojam održivog razvoja. Upravo ovom deklaracijom, potpisanom od strane
svih zemalja učesnica, naglašava se da je zaštita životne sredine sastavni deo razvoja;
Konvencija o klimatskim promenama: predstavlja pravno obavezujući dokument, i ima
za cilj stabilizaciju koncentracije gasova sa efektom staklene bašte u atmosferi,
prvenstveno gasova antropogenog porekla, na nivou koji bi smanjio opasan uticaj na
klimatske promene. Konvencija naglašava probleme koji potiču od emisije gasova sa
efektom staklene bašte u sintezi sa fosilnim gorivima. Potpisana je od strane svih
zemalja učesnica;
Konvencija o biološkoj raznovrsnosti: je još jedan pravno obavezujući dokument donet
na Rio Samitu ratifikovan od strane svih zemalja učesnica samita koje su se ovim putem
obavezale da će razviti plan zaštite staništa i vrsta, obezbediti fondove i tehnologiju u
cilju sprovođenja zaštite, formirati pravne regulative i prihvatiti rizike koji se mogu
javiti tokom biotehnološkog razvoja. Predstavlja univerzalnu konvenciju o
biodiverzitetu čiji je cilj očuvanje biološke raznovrsnosti, njegovo održivo korišćenje i
pravilna raspodela koristi bioloških resursa;
Princip o upravljanju, zaštiti i održivom razvoju svih tipova šuma: naglašava važnost
održivog upravljanja šumama širom sveta. Sadrži 17 principa na koje su se obavezale
zemlje potpisnice;
Agenda 21 – akcioni plan održivog razvoja za 21. vek: je najznačajniji dokument
potpisan na ovom Samitu. Sadrži plan konkretnih ciljeva i zadataka čija se
implementacija planira u toku 21. veka u oblasti održivog razvoja na svim nivoima. Prvi

4
Tema IDB koja je za 2003. godinu bila “Biodiverzitet i Smanjenje siromaštva –Izazovi
održivog razvoja” (sl.2.) posvećuje pažnju važnosti očuvanja biodiverziteta u cilju smanjenja
siromaštva i postizanja Milenijumskih ciljeva.
Uz temu “Biodiverzitet: Hrana, Voda i Zdravlje za sve” (sl.3.) obeležen je IDB 2004. godine, sa
ciljem da se biodiverzitet posmatra kao esencijalno dobro i ekološki servis koji čini izvor života za sve
i podseti nas na obavezu da zaštitimo ovo dragoceno nasleđe i za buduće generacije.
Godine 2005. IDB je obeležen uz temu “Biodiverzitet: Životno osiguranje za naš promenljivi
svet”, (sl.4.) koja prepoznaje da promene, kao što su porast svetske populacije i povećana potrošnja,
stvaraju veliki pritisak na biodiverzitet koji igra veliku ulogu u očuvanju života.
“Zaštita biodiverziteta u suvim područjima” bila
je tema uz koju se obeležio međunarodni dan
zaštite biodiverziteta 2006. godine (sl.5.).
Konzervacija i održivo korišćenje biodiverziteta u
ovakvim područjima su označene kao suštinski
važne, zbog čega je donet program rada na
biodiverzitetu za suva i vlažna područja, kojim se
daju smernice za aktivnosti u cilju zaustaviljanja
degradacije i smanjenja stope njegovog sl.5. IDB za 2006.g gubitka do 2010.
godine.
U fokusu obeležavanja IDB 2007. godine bila je tema
“Biodiverzitet i klimatske promene” (sl.6.) kao jedno od kritičnih
pitanja sa kojim se suočava naša planeta danas.
sl.6. IDB za 2007.g
Tema IDB 2008. godine glasila je “Biodiverzitet i
Poljoprivreda” (sl.8.). Poljoprivreda je ključni primer toga
koliko ljudske aktivnosti imaju snažan uticaj na ekosistem
naše planete, zbog čega se nastoji istaći važnost održive
poljoprivrede.
sl.7. IDB za 2008.g
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti