1
1. UVOD
Morfološka antropometrija primjenjuje se u brojnim područjima: u sportu i sportskoj
medicini, pedijatriji i školskoj medicini, za praćenje rasta djece i omladine, ergonomiji i
industriji, u okviru standardnih postupaka u praksi, za procjenu stanja uhranjenosti, kao i za
naučna istraživanja morfoloških karakteristika tijela tokom rasta i razvoja, povezanosti
tjelesnih dimenzija s drugim antropološkim karakteristikama, te u analizi populacijske
strukture. Morfološka antropometrija je metoda koja obuhvata mjerenje ljudskog tijela, te
obradu i proučavanje dobivenih mjera.
Kako je antropometrija metoda pri kojoj mjerilac izvodi mjerenja pomoću mjernih
instrumenata, greška u antropometriji proizilazi iz greške mjerioca ili iz greške
instrumenta. Da bi greška mjerenja bila što manja mjerenja treba provoditi:
1. Uvijek u isto doba,
pojedine antropometrijske dimenzije, prije svega visina i masa
tijela, variraju u toku dana ovisno o utjecaju vanjskih faktora ( prehrane, tjelesne
aktivnosti ).
2. Uvijek istim instrumentima,
koji su propisani za antropometrijsko mjerenje i
kalibrirani u metričkom sistemu.
3. Uvijek isti ispitivač,
s obzirom da postoje znatne razlike u očitavanju rezultata,
iskustvu, primjeni tehnike između mjerilaca. Interindividualne pogreške veće su od
intraindividualnih pogrešaka, odnosno pogrešaka koje čini isti mjerilac u
ponavljanim mjerenjima.
4.
Uvijek istom tehnikom
, istovjetnost tehnike mjerenja propisane Međunarodnim
biološkim programom (IBP) za 39 mjera omogućava poređenje rezultata mjerenja.
2
2. MJERENJE MORFOLOŠKIH KARAKTARISTIKA
Morfološka antropometrija je metoda koja obuhvata mjerenje ljudskog tijela, te obradu
i proučavanje dobivenih mjera. Primjenjuje se u brojnim područjima: u sportu i sportskoj
medicini, pedijatriji i školskoj medicini, za praćenje rasta djece i omladine, ergonomiji i
industriji, u okviru standardnih postupaka u praksi, za procjenu stanja uhranjenosti, kao i
za naučna istraživanja morfoloških karakteristika tijela tokom rasta i razvoja, povezanosti
tjelesnih dimenzija s drugim antropološkim karakteristikama, te u analizi populacijske
strukture. U morfološkoj antropometriji služimo se sa metričkim sistemom, odnosno
osnovnim mjernim jedinicama metričkog sistema. Kako je antropometrija metoda pri
kojoj mjerilac izvodi mjerenja pomoću mjernih instrumenata, greška u antropometriji
proizilazi iz greške mjerioca ili iz greške instrumenta. Da bi greška mjerenja bila što
manja mjerenja treba provoditi:
1. Uvijek u isto doba,
pojedine antropometrijske dimenzije, prije svega visina i masa
tijela, variraju u toku dana ovisno o utjecaju vanjskih faktora ( prehrane, tjelesne
aktivnosti ).
2. Uvijek istim instrumentima,
koji su propisani za antropometrijsko mjerenje i
kalibrirani u metričkom sistemu.
3. Uvijek isti ispitivač,
s obzirom da postoje znatne razlike u očitavanju rezultata,
iskustvu, primjeni tehnike između mjerilaca. Interindividualne pogreške veće su od
intraindividualnih pogrešaka, odnosno pogrešaka koje čini isti mjerilac u
ponavljanim mjerenjima.
4.
Uvijek istom tehnikom
, istovjetnost tehnike mjerenja propisane Međunarodnim
biološkim programom (IBP) za 39 mjera omogućava poređenje rezultata mjerenja.
Neke od mjera koje propisuje IBP ne zahtijevaju osobitu pozornost u sportu, npr:
širina usta ili debljina usnica, dok na drugoj strani su za sport zanimljive mjere koje ovaj
program ne propisuje, primjerice debljina kožnog nabora na potkoljenici. Antropometrijske
mjere koje se koriste u antropometrijskim istraživanjima, kao i metodologija mjerenja su:
