Filozofski fakultet u Rijeci
Odsjek za psihologiju
Razvojna psihologija I.
Ak. god. 2005./2006.
Vesna Luki
ć
i Marina Plosni
ć
23.3.2006.
Prošlo stolje
ć
e vrijeme je rastu
ć
e fascinacije emocionalnim i psihološkim aspektima
dje
č
jeg umjetni
č
kog izražavanja, pogotovo u podru
č
jima psihologije, psihijatrije i umjetni
č
ke
terapije (engl.
art therapy
). Knjižica talijanskog autora Corrada Riccija
Umjetnost male djece
(1887; prema Cox, 2000) dovela je do prave eksplozije zanimanja za dje
č
ije crteže. Prema
pri
č
i, Ricci je jednog kišnog dana potražio zaklon u natkrivenom prolazu, a dok je
č
ekao da
kiša prestane, pažnju su mu privukli grafiti na zidovima. Zamijetio je dražesne i pomalo
nezgrapno nacrtane slike koje bi svatko prepoznao kao djelo dje
č
jih ruku. Po
č
eo se pitati što
je to po
č
emu se dje
č
ji radovi razlikuju od konvencionalne umjenosti, što ga je navelo na
prou
č
avanje i kao rezultat toga nastalo je gore spomenuto djelo (Cox, 2000).
Neosporno je da djeca crtaju stolje
ć
ima, ali kao enigma ostaje zašto je, posebno prije
19. st., sa
č
uvan samo mali broj njihovih radova ili njihovih kopija? Kao najvjerovatniji razlog
postavlja se odnos koji je prema djeci vladao u prošlosti: dje
č
je mišljenje, razumijevanje i
vještine smatrani su nesavršenima i inferiornima u odnosu na odrasle i samim time
nedovoljno vrijednim o
č
uvanja. Tek u 18. stolje
ć
u dolazi do porasta ineteresa za period ranog
djetinjstva – ra
đ
a se nova psihološka klima, koju, uz ostale, štiti i Jean-Jacques Rousseau,
1712-1778), filozof i prosvjetitelj. Smatrao je djetinjstvo posebno zna
č
ajnom fazom u
odrastanju, te je poznata njegova re
č
enica «Dijete je dijete, a ne odrasla osoba», upu
ć
uju
ć
i na
njihovu posebnost i smatraju
ć
i inferiornost s kojom se djeci prilazilo kao predrasudu (Cox,
2000).
U današnje vrijeme, dje
č
ji crteži su prepoznati kao najbolji na
č
ini na koje se dijete
može izraziti i sve se više smatraju odrazima njihova emocionalnog života i osobnosti; crteži
su prozor u njihov unutarnji svijet. Djeca se mogu koristiti crtanjem u svrhu istraživanja,
rješavanja problema, davanja vizualne forme idejama i opservacijama, ali op
ć
eniti konsenzus
je u mišljenju da je karakteristika umjetni
č
kog izražavanja jedinstveni osobni pristup koji u
sebi sadrži razli
č
ite elemente svjesnog i nesvjesnog zna
č
enja reprezentativnih za mnoge
vidove djeteta koje ih je stvorilo. Ve
ć
ina terapeuta koji rade s djecom smatraju crtež
efektivnim terapeutskim pristupom jer pomaže djeci u izražavanju na na
č
ine koje jezik ne
omogu
ć
uje. Po
č
etkom 20.stolje
ć
a, pojavljuje se interes u psihijatriji, psihologiji i obrazovanju
za simbole koji se pojavljuju u umjetnosti, što je potaknulo razvoj neovisnog podru
č
ja art –
terapije u kasnim 1940-ima i 1950-ima. Za razliku od ranijih projektivnih testova, cilj art-
terapije se nije sastojao samo u pokušajima odgonetavanja zna
č
enja dje
č
jih radova, ve
ć
se
nastojala razumijeti kompleksnost kako procesa tako i produkta umjetni
č
ke aktivnosti
(Malchiodi, 1998).
predstavljaju ono što vide oko sebe, te da u dobi od sedme do jedanaeste godine raste njihova
sposobnost da realisti
č
no ilustriraju objekte i figure i otkriju dubinu, pokret i boju kakvu
nalazimo u prirodi. Burt je tako
đ
er zamijetio da djeca naginju tome da odbace umjetnost u
predadolescentnim godinama, potiskuju
ć
i svoj interes za takvu vrst ekspresije zbog manjka
samopouzdanja u svoje sposobnosti ili zbog nedostatka ohrabrenja od strane okoline.
Goodenough (1926; prema Malchiodi, 1998) je tako
đ
er istraživao razvoj umjetni
č
kog
izražavanja djece s ciljem uspostavljanja normi za pojedinu dob, a u svrhu stvaranja mjere
inteligencije.
Kasnije je na ovom podru
č
ju istraživao i Lowenfeld koji je vjerovao da je dje
č
ji razvoj
u umjetnosti analogan procesu organizacije misli, tj. razvoju kognitivnih sposobnosti, a dje
č
je
stvaranje je u ovom smislu pokazatelj napretka u mnogim sferama – motornih sposobnosti,
percepcije, jezika, stvaranja simbola, osjetilne svijesti i prostorne orijentacije. Mnogi likovni
pedagozi i art-terapeuti i danas koriste Lowenfeldovih (1941; prema Malchiodi, 1998) šest
razvojnih stadija, u mnogome baziranih na ranijem radu Burta i drugih, kao standard za
procjenu likovnog razvoja u djece:
1.
Č
r
č
kanje
(od 2. do 4. god.): najraniji crteži
č
esto kinestetski motivirani, s vremenom
postaju reprezentativni odrazi mentalne aktivnosti; razni tipovi
č
r
č
karija kao što su
dezorganizirani, longitudinalni i cirkularni; na kraju ovog stadija dolazi do davanja
naziva
č
rkarijama.
2.
Preshematski
(od 4. do 7. god.): rani razvoj reprezentacijskih simbola, posebno
rudimentarnih oblika koji predstavljaju ljude.
3.
Shematski
(od 7. do 9. god.): daljnji razvoj reprezentacijskih simbola, posebno shema
za figure, predmete, kompoziciju i boju; upotreba linije kao podloge (engl.
baseline
).
4.
Rani realizam
(od 9. do 11.god.): rastu
ć
a vještina u prikazima prostorne dubine i boje
u prirodi, zajedno s pove
ć
anjem rigidnosti u izražavanju.
5.
Pseudorealizam (
od 11. do 13. god.): kriti
č
nija svijest o ljudskim figurama i okolini
uz ve
ć
u pažnju posve
ć
enu detaljima; daljni porast rigidnosti u likovnom izražavanju;
karikatura.
6.
Razdoblje odluke
(adolescencija): izražavanje je sofisticiranije i detaljnije: neka djeca
ne dosegnu ovaj period ako ne nastave ili ih se ne ohrabruje da umjetni
č
ki stvaraju.
Treba imati na umu da su dobni rasponi u odre
đ
ivanju stadija razvoja samo
aproksimacije; drugim rije
č
ima, može do
ć
i do preklapanja me
đ
u razdobljima, u stilu ctranja,
te vještini koja se smatra normalnom za pojedini stadij. Djeca tako
đ
er mogu «šetati» me
đ
u
stadijima, naprijed i nazad, što govori o potrebi da se u primjeni ovog shva
ć
anja razvoja mora
održati razina fleksibilnosti (Machioldi, 1998). Sada
ć
emo se pozabaviti detaljnijim opisom
svakog od navedenih šest stadija.
1.STADIJ:
Č
R
Č
KANJE
U ovom stadiju koji se pojavljuje u dobi od oko 18 mjeseci pa sve do tre
ć
e godine,
djeca po
č
inju stvarati prve tragove na papiru (ili nekim drugim površinama). Ovo razdoblje
poklapa se sa kasnijom fazom senzomotornog perioda prema Piagetovoj teoriji kognitivnog
razvoja. U ovom razdoblju dijete razmišlja kinestetski, po
č
inje poboljšavati vizualnu i
motornu koordinaciju te se po
č
inje penjati, hodati i tr
č
ati. Krajem ovog perioda, oko 3. godine
razvija se mo
ć
simboli
č
kog mišljenja i po
č
inje klasifikacija onog što je vidljivo u okolini po
boji, obliku i veli
č
ini, a zna
č
ajan je i razvoj jezika.
Č
r
č
kanje i ostali pokušaji crtanja u ovoj
dobi odraz su vježbanja koordonacije izme
đ
u oka i ruke, pa slijed razvoja ide od grube do fine
motorne koordinacije koja se manifestira u dje
č
jim likovnim radovima.
Č
r
č
karije, me
đ
utim, mogu sadržavati zna
č
enje za dijete, iako nisu u obliku slikovne
reprezentacije. Npr. ono što se
č
ini nasumi
č
no povu
č
enim linijama može prikazivati psa koji
tr
č
i ili balon koji lebdi, više u smislu opisivanja pokreta nego doslovnog predo
č
avanja
objekta. Na taj na
č
in
č
r
č
karije su po
č
etak dje
č
jeg shva
ć
anja da linije i oblici mogu do
č
arati
ono što se registrira u okolini, što može biti potpomognuto roditeljskim primjedbama o tome
što crtež predstavlja (Malchiodi, 1998).
Slika 1. Primjer
č
r
č
karije djeteta u dobi od 3 godine
Nekoliko istraživa
č
a pokušalo je kategorizirati pojavnost
č
r
č
karija; Lowenfeld (1947;
prema Malchiodi, 1998) je npr. razvrstao taj stadij crteža na
č
etiri oblika: (1)neuredni ili
dezorganizirani, koji u sebi ne sadrži kontrolu pokreta i doima se kaoti
č
nim; (2)longitudinalni,
koji podrazumijeva ponovljene pokrete i uspostavu odre
đ
ene razine koordinacije u i kontrole
pri ostavljanju tragova; (3)cirkularni, koji zahtijeva još ve
ć
i stupanj vještine; (4) imenovanje
