Fenomen obrazovanja u radu,školovanje i princip andragogije u današnjem radu
1
1.0 UVOD
U promišljanju ovih fenomena (opće i stručno obrazovanje u konceptu cjeloživotnog učenja)
i njihovih međusobnih odnosa ukazuje se na različita shvaćanja i u tom smislu sagledavanja
međusobnih odnosa između ova dva modaliteta jedinstvenog procesa. U tom smislu
analiziraju se dimenzije obrazovanja kao mehanizma za prenošenje znanja o činjenicama,
prenošenje određene slike čovjeka i to ne bilo koje slike nego one koju društvo prihvaća i
odobrava i kao procesa prenošenja, zadobivanja i razvijanja sposobnosti da se znanje primjeni
univerzalno po ljudskoj mjeri.
Obrazovanje tako teži razvoju moralnih i ljudskih kompetencija da se ovlada sposobnošću da
se misli jedino kako se to i može «svojom glavom» i radi temeljem stečenih znanja i
kompetencija. Povezivanje općeg i stručnog obrazovanja je nužnost društva koje uči i koje je
povoljna sredina u kojem je obrazovanje u funkciji osobnog razvoj pojedinca i razvoja i
prosperiteta društva.
Najčešća objašnjenja fenomena
obrazovanja
jeste da obrazovanje može povećati opće
standarde življenja, znanja i svjesnosti, ali u isto vrijeme ono može utjecati na klasne, spolne i
etničke podjele u društvu.
Bez obzira na pokušaje samog obrazovnog sustava da obezbijedi jednakost obrazovnih
prilika, djeca jednakih sposobnosti iz različitih etničkih skupina, različitih spolova i socijalnih
klasa još uvijek ne ostvaruju jednak uspjeh u obrazovanju. Koliko god se ovaj problem
promatra u okviru fenomena obrazovanja, obrazovanje samo ne može ga riješiti.
Ovim se ne želi reći da obrazovanje samo ili same škole ne prave razliku, one to rade, ali
razlike koje one prave ne doprinose značajno makro-obrascima promjena i značajno ne utječu
na odnose između skupina.
Svaka nauka nastoji da sa svog stanovišta objasni koncepciju i suštinu potreba.
Andragogija
,
koja za predmet svog proučavanja ima obrazovanje i učenje odraslog čovjeka, interesuje se za
suštinu i razvoj obrazovnih potreba i njihovo i njihovo što potpunije teoretsko utemeljivanje.
U okviru potreba kao teorijskog konstrukta andragogije javljaju se neka značajna naučna
pitanja: šta su i kako se shvataju obrazovne potrebe u andragogiji, koji su valjani kriterijumi
klasifikacije obrazovnih potreba, kakva je socijalna i individualna suština obrazovnih potreba.
Sva ova pitanja čine područje za teorijska razmatranja u androgogiji.
U andragogiji, i u drugim društvenim naukama različito se pristupa određivanju pojma
potrebe. Više autora ukazuje na činjenicu da je obrazovne potrebe teško odrediti, jer one ne
predstavljaju vidljivi efekat, već teorijski konstrukt i njihovo određenje zavisi od teorijske i
filozofske pozicije pojedinog autora.
Razloge zašto je obrazovne potrebe teško odrediti vidimo u činjenici što one» predstavljaju
jednu određenu obrazovnu situaciju u kojoj se prepliću svi elementi relevantni obrazovanju«
Fenomen obrazovanja u radu,školovanje i princip andragogije u današnjem radu
2
2.0
OPĆE I STRUČNO OBRAZOVANJE U KONCEPTU
CJELOŽIVOTNOG UČENJA
2.1 OPĆE I STRUČNO OBRAZOVANJE
Odnos između općeg i stručnog obrazovanja fenomen je koji se stalno iznova aktualizira
poprimajući uvijek nova obilježja ali i zadržavajući stara. Taj odnos se postavlja katkada u
dosta zaoštrenoj formi ili čak u formi isključivosti i suprotstavljanja. Pitanje odnosa između
općeg i stručnog obrazovanja od vremena kada je odgoj imao antropološko značenje pa sve
do današnjih dana unatoč svim pokušajima da se ova dva umjetno odvojena fenomena
odgojno -obrazovnog čina približe ili shvate kao dva modusa jedinstvenog procesa
obrazovanja, a ne kao dva suprotstavljena ili isključiva fenomena nisu urodila plodom. Postoji
li nada da će opće i stručno obrazovanje biti izvan diskursa paradigmatskog loma u
znanostima što se bave odgojem i obrazovanjem i konkretnoj obrazovnoj praksi? Odgovoriti
na ovo pitanje nije nimalo lako. To više iz razloga što se u ovom pitanju prelamaju i druga
pitanja u prvom redu svih znanosti što se dotiču pitanja čovjeka kao individualnog i
društvenog bića ( uvjetno rečeno antropoloških i društvenih znanosti). Istovremeno
postavljanje i razrješavanje tih pitanja zavisi i od ukupnog znanstvenog, tehnološkog i
društvenog razvoja ili još više od tendencija toga razvoja koje se –uzgred rečeno - mogu
samo nazirati, pretpostaviti kao mogući trendovi razvitka, a ne kao siguran ishod . U
razmatranju odnosa između općeg i stručnog obrazovanja susrećemo se sa još uvijek
nerazjašnjenim pitanjima samog shvaćanja sadržaja i značenja i funkcije općeg i stručnog
obrazovanja. Slijedom toga je onda logično da se uslijed teorijskih i praktičnih nejasnoća i
nedorečenosti oko tih pojmova pojavljuju teškoće u razmatranju njihova međusobnog odnosa
kao i problemi koji nastaju u praktičnom prevladavanju nastalog jaza između ova dva aspekta
obrazovnog fenomena. To se posebno očituje na sistemsko-organizacijskom, sadržajno-
programskom, pedagoško-didaktičkom planu promjena u dijelovima i cjelini obrazovnih
sustava. Kada govorimo o općem i stručnom obrazovanju i njihovim međusobnim odnosima
moguće je kao kriterij u njihovu shvaćanju uzimati prirodu obrazovnih sadržaja i funkcije
koje ti sadržaji imaju u procesu formiranja ličnosti. Pri tome valja uvažavati činjenicu da su
kategorije općeg i stručnog obrazovanja nastale povijesno, da su one podložne promjenama te
da su uvjetovane društvenim kontekstom (društveno-političkim, ekonomskim, znanstveno-
tehnološkim, kulturno-tradicijskim uvjetima i potrebama) kao i individualnim potrebama i
mogućnostima. Opće i stručno obrazovanje u pedagoškoj znanosti izuzev sporadičnih
pokušaja nije se jednako tretiralo. Štoviše, pedagogija je od početka do danas gotovo svu
pozornost posvetila razvijanju odgoja i nastave- općeg obrazovanja, dok je stručno
obrazovanje u pedagogiju kao predmet njezina proučavanja prodiralo izvan redovnog
školovanja koje je bilo nužnost. Promatrano u povijesnom kontinuitetu u odnosu na to kako
se mijenjao sadržaj i funkcija općeg i stručnog obrazovanja mijenjao se i međusobni odnos
ova dva fenomena. Poznato je naime da je uslijed društvenog razvoja i njegove socijalne
podjele dolazilo do suprotnosti (antagonizma) između fizičkog i umnog( duhovnog ) rada pa
u tom smislu se odnosi između općeg i stručnog obrazovanja nisu ozbiljnije ni razmatrali,
niti se taj odnos tražio. Naprotiv, težilo se sve većem razgraničavanju te dvije kategorije
obrazovanja.
Logika steći stručno obrazovanje i staviti ga u funkciju logike razvitka u kojem je imperativ
«povećana proizvodnja,više energije, veća proizvodnja, veće privredno i društveno
blagostanje…» stvara nepremostive teškoće na planu razvoja čovjeka i njegove antropološke
prirode, posebice s aspekta kako razriješiti egzistencijalne probleme emancipacije čovjeka u
procesu njegova formiranja, a ne informiranja. Opće i stručno obrazovanje se od samog
