Sporazum o stabilizaciji i pridružicvanju EU
Univerzitet u Istočnom Sarajevu
Ekonomski fakultet
Pale
Tema: SPORAZUM O STABILIZACIJI I
PRIDRUŽIVANJU EU
SEMINARSKI RAD
Mentor: Student:
prof.dr Aleksandar Stojanović
Srđan Dragičević 5/11
Pale, decembar 2013
UVOD
Jedanaest godina nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma Bosna i
Hercegovina je napokon uspjela doći do pregovora o ugovornim odnosima sa Evropskom
unijom. To nije bio lagan put niti se to desilo slučajno u kratkom vremenskom periodu. Naprotiv,
to je rezultat višednevne debate u Briselu, mnogih inicijativa iz Evropske unije, godina
razgovora sa lokalnim vlastima, dva kruga kriterija – jedan iz 2000 (preporuke iz mape puteva) a
drugi iz 2003 (studija izvodljivosti), studije izvodljivosti i jedne poduže liste uslova koji su
ispunjeni. Od samog početka, u proces su bile uključene tri različite lokalne vlade i dvije
evropske komisije.
Kada je stekla status pregovarača, Bosna i Hercegovina je već kasnila za svim drugim
zemljama u regionu. Do 2006. Makedonija, Hrvatska i Albanija su već potpisale Sporazum o
stabilizaciji i pridruživanju (SSP). Hrvatski i makedonski sporazumi su već stupili na snagu, a
albanski SSP je u fazi ratifikacije. Pored toga, Hrvatska i Makedonija su već aplicirale za
članstvo i stekle status zemalja-kandidata. Hrvatska je postala prva država iz ove grupe koja je
počela pregovore o pridruživanju još u 2005. Tadašnja, Srbija i Crna Gora su počele sa
pregovorima o USP-u nekoliko mjeseci prije Bosne i Hercegovine, i to na dva fronta. Početkom
2006. pregovori su obustavljeni zbog nedostataka saradnje sa Međunarodnim tribunalom za
bivšu Jugoslaviju. Nakon što je Crna Gora stekla nezavisnost, obje zemlje su vodile zasebne
pregovore.
Bosna i Hercegovina je 16. juna 2008. godine sa Evropskim zajednicama i njihovim
državama članicama potpisala Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju i Privremeni Sporazum o
trgovini i trgovinskim pitanjima koji je stupio na snagu 01.07.2008. godine. Zaključivanjem
ovoga Sporazuma, Bosni i Hercegovini se prema evolutivnoj klauzuli potvrđuje status
potencijalnog kandidata za članstvo u Evropskoj uniji. To je samo po sebi viši stupanj odnosa
nego što su ga u svojim sporazumima o pridruživanju uspostavile nove države članice i druge
države kandidatkinje za članstvo u Uniji
Potpisivanje SSP-a između Bosne i Hercegovine i Evropske unije pomoći će
međunarodnoj zajednici da otpočne svoju strategiju povlačenja, prije svega gašenje Ureda
visokog predstavnika i ukidanje Bonskih ovlasti. To je jedna od specifičnosti sporazuma u BiH u
odnosu na druge zemlje u regionu. Sa druge strane, implementacija ovog sporazuma će
omogućiti domaćim vlastima da prevaziđu fazu upravljanja konfliktima i stabilizacije i pređu u
fazu institucionalne izgradnje i tranzicije. Sporazum će biti konačna faza procesa stabilizacije i
pridruživanja (PSP). Potpisivanjem i ratifikacijom Bosna i Hercegovina je postala pridruženi
član Evropske unije, čime se približila samom ulasku i punom članstvu u EU. Iako, je to
kratkoročni i srednjoročni cilj, još uvijek joj predstoje velike poteškoće na tom putu. Još uvijek
postojeneki kriteriji koje je potrebno ispuniti da bi se završili pregovori i postala član EU.
2

trgovinskim pitanjima koji je stupio na snagu 01.07.2008. godine. Zaključivanjem ovoga
Sporazuma, Bosni i Hercegovini se prema evolutivnoj klauzuli potvrđuje status potencijalnog
kandidata za članstvo u Evropskoj uniji. To je samo po sebi viši stepen odnosa nego što su ga u
svojim sporazumima o pridruživanju uspostavile nove države članice i druge države
kandidatkinje za članstvo u Uniji.
Naime, Evropski sporazumi nisu određivali status zemalja u pogledu mogućnosti i
procedure ulaska u proces proširenja EU, već se status kandidata za članstvo sticao naknadno
tokom uspješne realizacije obaveza iz pridruženog članstva. U svom političkom dijelu SSP
znatno više nego Evropski sporazumi naglašava potrebu regionalne saradnje radi stabilizovanja
područja jugoistočne Evrope. Jasno se određuje da se spremnost na regionalnu saradnju ogleda u
sklapanju mreže bilateralnih konvencija među zemljama obuhvaćenim Procesom stabilizacije i
pridruživanja, te između njih i država kandidatkinja, bez insistiranja na stvaranju bilo kakvih
novih multilateralnih državnih ili drugih struktura.
Kao primarni izvor prava Evropske unije, Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju će
unijeti jednu novu i kvalitetniju izmjenu u odnosima između EU i BiH. Na taj način će država
preći iz faze dobrovoljne u fazu obavezne harmonizacije zakonodavstva. Politički dijalog sa EU
će postati institucionaliziran, i ostvariva će se preko Vijeća za stabilizaciju i pridruživanje (ASC)
i putem redovnijih diplomatskih i parlamentarnih kanala. Predviđa se da će ASC biti garant
ispravne implementacije Sporazuma. Sve odluke ovog Vijeća će biti pravno obavezujuće.
Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju predstavlja dobru priliku za otvaranje
regionalnog političkog dijaloga sa EU, preko razmjene mišljenja i harmoniziranjem stavova o
glavnim međunarodnim pitanjima, sigurnosti i stabilnosti Evrope. Prema Ustavu Bosne i
Hercegovine mandat nad spoljnom politikom je dat institucijama na državnom nivou. Sa te
strane Ustav dozvoljava Bosni i Hercegovini da pravi obavezujuće međunarodne ugovore kao što
su Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju koji je tad trebao da se potpiše u bliskoj budućnosti sa
Evropskom unijom. Prema evropskoj pravnoj praksi Sporazum služi kao primarni izvor prava
Evropske unije. Kao takav, omogući će lakšu harmonizaciju državnih zakona Bosne i
Hercegovine sa evropskim standardima, posebno u oblastima iz prvog stuba kao što su domaće
tržište i ekonomija.
Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju je preferencijalni sporazum, koji treba pridonijeti
ekonomskoj i političkoj stabilizaciji Bosne i Hercegovine, te uspostavi bliskih i dugoročnih veza
između ugovornih strana i zaključen je na neodređeno vrijeme. Područja saradnje predviđena
Sporazumom u nadležnosti su Evropske unije ili država članica, pa se tako radi o sporazumu
mješovitog karaktera koji na odgovarajući način uređuje odnose Bosne i Hercegovine s
Evropskom unijom u sva tri stuba Evropske Unije (Evropska zajednica i njezini ekonomski
aspekti jedinstvenog tržišta, zajednička spoljna i sigurnosna politika, pravosuđe i unutrašnji
poslovi). Usaglašene odredbe Sporazuma, uz preambulu i opšta načela, sadrže i dogovore o
http// www.europa.eu.int/com
4
saradnji i međusobnim obavezama u sljedećim područjima, a koja se odnose na sektor
ekonomije:
Slobodno kretanje roba i usluga uz asimetrično i postepeno ukidanje carina;
Postepena liberalizacija tržišta rada, uz istovremeno reguliranje radnih odnosa i
socijalnog osiguranja;
Pravo na osnivanje kompanija u EU pod uslovima koji su jednaki onima za nacionalne
kompanije EU;
Postepena liberalizacija usluga i kretanja kapitala;
Stimulacija konkurentnosti;
Opsežna saradnja u području statistike, osiguranja, razvoja malih i srednjih preduzeća,
bankarstva, carina, poreza, transporta, energije, zaštite okoliša i turizma;
Instrumenti finansijske pomoći.
Odredbe Privremenog sporazuma su sastavnim dijelom SSP-a, ali je isti potpisan i
posebno radi njegove primjene bez čekanja na okončanje dugog procesa ratifikacije u svim
članicama EU. Sastavni dijelovi Privremenog sporazuma ali i SSP-a su odgovarajući Aneksi i
Protokoli, i to kako slijedi:
Aneksi:
1. Aneks I. (član 6.) - Carinski ustupci Bosne i Hercegovine za industrijske proizvode
Zajednice;
2. Aneks II. (član 12. stav (2)) - Definicija proizvoda od junetine („baby beef“);
3. Aneks III. (član 12.) - Carinski ustupci Bosne i Hercegovine za primarne poljoprivredne
proizvode porijeklom iz Zajednice;
4. Aneks IV. (član 13.) - Carine koje se primjenjuju na robe porijeklom iz Bosne i
Hercegovine pri uvozu u Zajednicu;
5. Aneks V. (član 13.) - Carine koje se primjenjuju na robu porijeklom iz Zajednice pri
uvozu u Bosnu i Hercegovinu;
6. Aneks VI. (član 38.) - Pravo intelektualnog, industrijskog i trgovinskog vlasništva.
5
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti