Investicije i ekonomski razvoj
Predmet:
Ekonomija kapitala i finansiranje razvoja
Tema:
Investicije i ekonomski razvoj
Sadržaj
Uvod...............................................................................................................2
Ekonomski rast i akumulacija kapitala......................................................4
Pojam investicija...........................................................................................4
Podela investicija..........................................................................................6
Pojavni oblici investicija i srodnih skupina................................................9
Bruto – investicije.......................................................................................11
Neto – investicije.........................................................................................13
Nove investicije...........................................................................................14
Odnos akomulacije (štednje) i investicija.................................................15
Zaključak....................................................................................................16
Literatura....................................................................................................17
_____________________________________________________________________
2
Uvod
Teorija proširene društvene reprodukcije istovremeno prestavlja i teoriju privrednog
odnosno ekonomskog razvoja.
Analiza uslova funkcionisanja ekonomskog, odnosno privrednog razvoja vrlo rano je
postala predmet izučavanja političke ekonomije. Još je u vreme fiziokrata, njihov glavni
prestavnik Fransoa Kene istraživao zakone obnavljanja proizvodnje u makro ekonomskim
razmerama. Međutim na savremenom nivou razvoja ekonomske teorije od političke
ekonomije ne očekuje se samo da objašnjava proces društvene reprodukcije, već da vrši
ekonomsku analizu i da na taj način ukaže na mogući izbor sredstava, puteva i metoda koji se
mogu upotrebiti za realizaciju ciljeva privrednog razvoja. Na ovaj način ekonomska teorija
formira određenu osnovu na bazi koje se donose odluke kojima se vrši regulisanje i
usmeravanje tokova procesa društvene reprodukcije.
Pod ekonomskim rastom podrazumevamo stalno povećavanje obima proizvodnje u
jednoj zemlji, odnosno porast bruto društvenog proizvoda kao osnovnog kvantitativnog
pokazatelja kretanja proizvodnje u periodu od godinu dana.
Privredni razvoj prestavlja, ne samo kvantitativne promene kada je u pitanju ekonomski
položaj određene zemlje, već i kvalitativne promene (menjanje privredne strukture, pojava
novih grana i delatnosti, novih zanimanja i sl.) koje vode ka boljem i potpunijem
zadovoljavanju svih čovekovih potreba (ne samo ekonomskih već i na pr. kulturnih).
U ekonomskoj teoriji, kao i u teoriji privrednog razvoja opšte je poznata postavka da
razvoj proizvodnih kapaciteta i proizvodnje stoji u funkcionalnoj međuzavisnosti s
investicijama. Većina istaknutih ekonomista teoretičara privrednog razvoja, od Marxa pa
dalje, tretirali su privredni razvoj kao funkciju akomulacije kapitala, odnosno kao funkciju
investicija.
Uzimajući u obzir i druge relevantne faktore koji stoje u funkcionalnoj međuzavisnosti s
fenomenom privrednog razvoja (kao što su u prvom redu određena količina i struktura živoga
rada), moglo bi se reći da i privredni razvoj u celini čini funkciju investicija.
To znači da se, polazeći od opšteg izraza funkcionalnih međuzavisnosti Y = f (x),
može reći da je:
PR = f (I, d)
gde je:
_____________________________________________________________________
3

Ekonomski rast i akumulacija kapitala
Da bi bolje razumeli akumulaciju kapitala i tehnološke promene koje utiču na
ekonomiju, neophodno je razraditi neoklasični model ekonomskog rasta. Taj model razvio je
Robert Solow, koji je 1987 godine dobio Nobelovu nagradu za taj model i druge doprinose u
teoriji ekonomskog rasta.
Neoklasični model ekonomskog rasta opisuje ekonomiju u kojoj je jedinstveni
homogeni output proizvodi dva imputa: kapital i rad. Ovde je rast rada van domašaja
ekonomije i na njega ne utiču ekonomske determinante. Uz to, predpostavka je da u privredi
vlada potpuna konkurencija i puna zaposlenost, tako da se može analizirati rast potencijalnog
outputa.
Kod neoklasičnog modela najznačajnije mesto imaju kapital i tehnološke promene. Više
puta do sada smo konstatovali da pod kapitalom podrazumevamo trajna proizvodna dobra
koja kao sredstva za rad služe u proizvodnji drugih dobara. Kapitalna dobra uključuju: zgrade,
fabrike, kuće, kompijutere, alate, opremu, zalihe gotove robe i robe u pocesu proizvodnje. Sve
to skupa nazivamo agregatnom masom kapitala, odnosno kapitalnim dobrima, i obelezavamo
sa “k”. Kapitalna dobra izražavamo u univerzalnim vrednostima, odnosno u valuti (dolari,
dinari, evri i sl.).
U analizi ekonomskog rasta, ekonomisti naglašavaju potrebu za povećanjem kapitalne
opremljenosti, što znači da se količina kapitala po radniku stalno povećava.
Primeri povećanja kapitalne opremljenosti uključuju multiplikovanje poljoprivrednih
mašina i irigacionih sistema u poljoprivrednoj proizvodnji, brzih železnickih pruga,
autoputeva u transportu, kompijutera i komunikaciskih sistema u bankarstvu itd.
Pojam investicija
Ekonomska kategorija investicija može se definisati na razne načine. Ipak je najviše
udomaćena ona definicja u kojoj pod pojmom investicija u najširem smislu te reči
podrazumevamo ulaganja u fiksne i obrtne fondove. Prema tome možemo reći da investicije
predstavljaju onaj deo društvenog produkta (u izrazu društvenog proizvoda ili nacionalnog
dohotka) koji se u procesu njegove konačne raspodele i upotrebe nije potrošio (u smislu
_____________________________________________________________________
5
pojedinačne, opšte i zajedničke potrošnje), nego je upotrebljen za zamenu istrošenih i
dotrajalih i za izgradnju novih kapaciteta.
Ako se pod pojmom investicija razume ne samo ulaganje za zamenu dotrajalih i
rashodovanih i za izgradnju novih kapaciteta nego isto tako ulaganje za održavanje postojećih
potencijala, to znači da je u pojam investicija uključena i delatnost tzv. investicionog
održavanja. U tom se slučaju i koncept amortizacije mora prilagoditi toj postavci, što znači da
se ukupni amortizacioni fond deli na deo koji ide na investiciono održavanje i deo koji se troši
za zamenu dotrajalih i rashodovanih fiksnih fondova.
Takvo definisanje pojma investicija bilo je prihvaćeno i sprovođeno u praksi naše
primenjene ekonomske analize i planiranja sve do 1957god. Sredinom te godine naša je
službena statistika napustila takav koncept o investicijama i prihvatila koncept koji su
preporučili ekonomsti metodolozi iz organizacije Ujedinjenih naroda i koji je prihvatila
većina zemalja članica.
Prema tom konceptu, pod investicijama se podrazumevaju samo ona ulaganja koja su
izvršena za zamenu dotrajalih i istrošenih i izgradnju novih kapaciteta, dok se održavanje
postojećih kapaciteta ne smatra investicionom delatnošću, već ono tereti troškove domaće
proizvodnje.
I pored toga što je pitanje užeg ili šireg tretiranja pojma investicija, u krajnjoj liniji,
stvar konvencije, ipak se čini da je, s mnogih aspekata gledano, uži koncept investicija kako
ga preporučuje metodologija UN nešto logičniji, pa prema tome, za ekonomsku analizu i
planiranje i prihvatljiviji.
Ta se logičnost i prihvatljivost ogleda pre svega u činjenici da investiciono održavanje
nema za posledicu ni zamenu postojećih dotrajalih ni izgradnju novih kapaciteta, što znači da
nema za posledicu ni zamenu ni povećanje fiksnih fondova, pa prema tome, i nema po svojoj
suštini pravi investicioni karakter.
Usvajajajući navedeni koncept investicija koji preporučuje metodologija UN, očigledno
bi se moglo reći da pod investicijama razumemo onaj deo društvenog produkta koji je prostao
Concepts and Definitions of Capital Formation, Statistical Office of
United Nations, New YORK, 1953.
_____________________________________________________________________
6
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti