1

SEMINARSKI RAD

„ Povišeni atmosferski tlak- dekompresijska bolest“

Predmet:

Medicina rada

SADRŽAJ

1. UVOD
2. DEKOMPRESIJSKA BOLEST
3. KESONSKI RADOVI
4. RONJENJE I RONILAČKI RADOVI
5. DJELOVANJE POVIŠENOGA TLAKA NA ORGANIZAM
6. PATOLOGIJA RONJENJA I KESONSKIH RADOVA

background image

2. DEKOMPRESIJSKA BOLEST

Dekompresijska ili kesonska bolest, oboljenje je koje se javlja kod 
osoba koje rade ili borave u području povišenog tlaka zraka. Može se 
pojaviti kod ronioca, radnika u kesonima, čak i pilote pri brzom 
uzlijetanju iznad 7500 metara unutar aviona koji nemaju kabine pod 
pritiskom. Kao što to uvjek biva, ni o njoj još uvijek ne znamo sve. Ima 
slučajeva kad dva ronioca, koji rone u potpuno istom režimu, jedan 
oboli, a drugi ne. Ne zna se točno ni na koji način i mehanizmom 
nastaje, iako izgleda kako su svi oni mogući, djelujući nekad i 
udruženo.

Danas je, uglavno, prihvaćeno mišljenje Paula Berta, o tome da 
dekompresija nastaje zbog pojave mjehurića inertnog plina ( dušik ) u 
tkivima i krvi. Disanje pri povišenom tlaku ima kao posljedicu njegovo 
otapanje u krvi i tkivima. Za vrijeme ronjenja, dok ronilac boravi u 
području povišenog tlaka, otopljeni dušik ne stvara nikakve probleme 
( ako izuzmemo pijanstvo dubina ili dušikovu narkozu ), no, čim 
započne izron, otopljeni se plin vraća iz tkiva u krv i pluća. Znatno je 
veća količina tih mjehurića pri brzom povratku sa povišenog na 
normalni pritisak. Ozbiljnost bolesti, težina simptoma i prognoza 
ishoda liječenja ovise o brojnosti, veličini i lokalizaciji mjehurića, 
odnosno o " dekompresijskoj dozi " koju određuju vrijeme i dubina na 
kojoj se ronilo. Najčešće se javlja unutar 6 do 12 sati, ali i do 36 nakon 
izrona.

Zalutali mjehurić u tkivima može djelovati na nekoliko načina. Ukoliko 
pritišće ili rasteže završetke živčanih vlakana, mišična i vezivna vlakna, 
ili pak pokosnicu, manifestirati će se kao tupa bol, a ako se nađe u 
blizini nekog važnog živčanog centra, može izazvati poremećaj 

njegove funkcije. Ako se ipak odluči na putovanje krvlju, može se 
zaustaviti u krvnoj žilici koja iam manji promjer, izazivajući tako zastoj 
krvotoka ili čak krvarenje. Budući da je elektrostatički nabijen, 
mjehurić može na sebe privlačiti vlakna bjelančevina koje se nalaze u 
krvi. Takav smotuljak nastao oko mjehurića, putuje krvlju i " peca " 
krvne pločice ( trombocite ) i ostalu populaciju, ponašajući se kao 
ugrušak. Ukoliko začepi krvnu žilu, dolazi do teških posljedica, budući 
da dolazi do akutnog pomanjkanja kisika u predjelima koje je žila 
snabdijevala.

Dekompresijska bolest, isključivo se javlja poslije ronjenja koja su 
zahtijevala dekompresiju. Kod ronioca, čest naziv za takva ronjenja je 
" ronjenje u crvenom ", gdje se misli na područje crvenih brojki unutar 
krivulje sigurnosti.

Unatoč tome, U SVAKOM RONJENJU POSTOJI IZVJESTAN RIZIK OD 
NJENOG NASTANKA, dakle, nema apsolutno sigurnog ronjenja i kako 
dr. Bill Hamilton kaže: Ronjenje je kao jahanje. Konj će te zbaciti kad - 
tad, samo je pitanje koliko ga putaprije toga moraš uzjahati!

Čimbenici rizika za nastanak dekompresijske bolesti:
- dob ( osobe starije od 40 godina su u povećanom riziku)
- povećana tjelesna težina ( zbog veće količine masnog tkiva unutar 
kojeg se dušik najduže zaustavlja )
- neuvježbanost
- tjelesno naprezanje prije, tijekom ili poslije ronjenja
- uzimanje alkoholnih pića prije i poslije ronjenja
- hladno more
- dehidracija ( zbog povećane gustoće krvi )
- ranije preboljela dekompresijska bolest
- ronjenje koje zahtijeva dekompresijski zastanak
- putovanje avionom poslije ronjenja ( zbog sniženog atmosferskog 
pritiska )

Želiš da pročitaš svih 16 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti