PRAVNI FAKULTET ZA PRIVREDU I PRAVOSUĐE – NOVI SAD
POLITIKA SUZBIJANJA KORUPCIJE U JAVNOM SEKTORU
PREDMET: POLITIKA SUZBIJANJA KRIMINALITETA
Student: Rejmond Dudaš Profesor na predmetu
broj indeksa: 02 – 14 prof. dr Zoran Pavlović
Novi Sad
Decembar 2014
SADRŽAJ
UVOD………………………………………………………………………………………...3.
1.KORUPCIJA………………………………………………………………………............4.
2.KRIVIČNA DELA PROTIV SLUŽBENE DUŽNOSTI……………………………….5.
2.1 Krivično delo zloupotrebe službenog položaja…………………………………............7.
2.2 Kršenje zakona od strane sudije, javnog tužioca i njegovih zamenika……………….8.
2.3 Nesavestan rad u službi………………………………………………………………….8.
2.4 Protivzakoniza naplata i isplata…………………………………………………...........9.
2.5 Prevara u službi………………………………………………………………………….9.
2.6 Pronevera……………………………………………………………………………….10.
2.7 Posluga………………………………………………………………………………….10.
2.8 Trgovina uticajem……………………………………………………………………...11.
2.9 Primanje mita...………………………………………………………………………...13.
2.10 Davanje mita…………………………………………………………………………...14.
2.11 Odavanje službene tajne………………………………………………………………14.
3. MERE I RADNJE ZA SPREČAVANJE I REŠAVANJE KRIVIČNIH DELA
PROTIV SLUŽBENE DUŽNOSTI……………………………………………………….15.
ZAKLJUČAK………………………………………………………………………………18.
LITERATURA……………………………………………………………………………...19.
1. KORUPCIJA
Korupcija kao krivično delo podrazumeva koriščenje društvenog i državnog položaja radi
sticanja sopstvene koristi. Ona je društveno negativni fenomen, koja je nastala paralelno sa
formiranjem prvih država i na osnovu tadašnjih socijalnih, ekonomskih i političkih uslova
dobijala je specifične oblike. Ona nije novi fenomen, već se njeni koreni vezuju za formiranje
carinske službe iz XIX veka, kada su nastale mogućnosti zloupotrebe službenog položaja radi
ličnog bogaćenja. Danas se korupcija definiše na više načina od kojih se neki ubrajaju u
tradicijonalne, a drugi u savremene. U tradicijonalne spadaju, Platonovo, Aristotelovo,
Polibijevo i Monteskijeovo gledište, prema kome se korupcija, na latinskom (
corruptio
)
definiše kao pokvarenost i kvarenje vlasti, a prema savremenom smislu korupcija znači
zloupotrebu službene dužnosti radi lične koristi, podmićivanje i potkupljivanje službenih lica.
U zemljama gde postoji zdrava demokratija dominira administrativna korupcija, gde
pojedini, držvani funkcijoneri sami rade na svoj račun ili manje grupe rade zajednički, tako
što se kriju od zakona i iztražnih organa. Bez obzira dal se korupcijom bavi najmanji državni
činovnik ili ministar, tip korupcije je isti. Bitno je da se radi o takvoj situaciji, kada se
pojedinci stavljaju iznad zakona, radi sopstvenih interesa i da država ne prihvata njihovu
delatnost. Ova je takozvana decentralizovana korupcija. Međutim, u mnogim zemljama koje
su u tranziciji i u razvoju, korupcija se vodi na puno višem nivou, gde pojedinci pokučavaju
da državu stave pod svoju kontrolu i tako je iskoriste za sopstveno bogaćenje.
Decentralizovana korupcija najstaje u poštenim državama, jer se oni koji se bave
korupcijom boje od hapšenja i kazne. U centralizovanoj korupciji, se već ispituje poštenost
države i onih lica koji ga vode. Na osnovu toga nastaje nova mogućnost pripadnicima
vladajućeg kruga, jer državni vrh postaje generator korupcije a državni aparat nastaje
instrument bogačenja.
Do korupcije, pre svega dovodi odlučivanje državnih činovnika. Što je veći nivo
odlučivanja, veći je i nivo korupcije. Najvišu, takozvanu sistemsku korupciju imamo u
vladama različitih država prilikom opredeljivanja za određene državne projekte, kao što su
javne nabavke i slično.
Prema podacima američke organizacije pod nazivom Globalna finansijska ispravnost,
korupcija u svetu je veoma strašna. Procenjuje se da je u periodu od 2001. do 2010. godine iz
150 zemalja u razvoju na nezakonit način izvučeno čak 5.800 milijardi dolara. Na čelu tog
spiska zemalja nalazi se Kina sa 2.750 milijardi dolara nezakonitog odliva kapitala u tom
periodu. Meksiko je drugi sa više od 476 milijardi dolara potrošenih na korupciju, dok je
Rusija na petom mestu sa 152 milijarde dolara.
2
Sa korupcijom se suočavaju i države Europske unije. Mere korupcije u Europskoj uniji
izučava Europski iztraživački centar za antikorupciju u Berlinu. Centar je ocenio da su
fondovi koji su bili namenjeni za infrastrukturu zloupotrebljeni u više od 27 država članica
Europske unije. Pored ovog u Južnoj Europi bila je tradicija da su biznismeni i političari
2
Izvor: Glas Amerike 26.02.2013. g.
prebacivali svoje firme i bankarske račune u fiskalna rajska ostrva, koje danas već nije
prihvaćeno od strane država.
3
Korupcija trese i zemlje nekadanje SFRJ. Problemi u Sloveniji, Hrvatskoj i Srbiji su
manje više slični, ali ipak NVO "Transparentnost Srbija saopštila je da je Srbija u 2012.
godini pola koraka nazadovala u borbi protiv korupcije i da prema listi koju pravi NVO
"Transparentnost", Srbija se nalazi na 80. mestu u svetu po borbi protiv korupcije i da je u toj
godini imala najgore statistike korupcije od svih ostalih jugoslovenskih država.
4
Prema
podacima te organizacije čak trećina bruto društvenog proizvoda Srbije završava u džepovima
pojedinaca umesto da se uliva u državnu kasu.
1. KRIVIČNA DELA PROTIV SLUŽBENE DUŽNOSTI
Krivična dela protiv službene dužnosti odraz su slabosti i nesavršenosti države. Njihovi
počinioci kriminalističkim delovanjem, ostvaruju vlastite dobiti i pouzrokovaju mnogobrojne
posledice unutar i izvan područja krivičnog prava. Pored toga, i njihovih saučesnika u
obavljanju tih aktivnosti, poljavljuju se i druga lica kao što su davaoci mita, koji zajedno sa
njima učestvuju u nastanku i razvijanju korupcije i drugih oblika krivičnih dela protiv
službene dužnosti.
Krivična dela protiv službene dužnosti predstavljaju protivpravna ponašanja upravljena
protiv pravilnog funkcijonisanja javnih službi, koju vrše službena ili ovlašćena lica u vršenju
svoje službene dužnosti ili u vezi sa njenim vršenjem. Ovaj vid krivičnih dela u današnje
vreme spada u kategoriju kriminaliteta sa izričito visokim stepenom opasnosti za društvo. To
se ogleda ne samo u materijalnim posledicama koje nastaju vršenjem ovih dela, već u
remećenju osnovnih tokova društvenog đivota kroz napad na moralne vrednosti društva.
Izvršitelji ovog krivičnog dela su službene osobe (službena lica –
delicta propria
) i one se
najčeće izvršavaju u vršenju službene dužnosti. Kao službeno lice, prema članu 1 12. st. 3.
Krivičnog zakonika Republike Srbije, smatra se:
„lice koje u državnom organu vrši službene
dužnosti; izabrano, imenovano ili postavljeno lice u državnom organu , organu lokalne
samouprave ili lice koje stalno ili povremeno vrši službene dužnosti ili izvršava službene
funkcije u tim organima; lice u ustanovi preduzeću ili drugom subjektu kojem je povereno
vršenje javnih ovlašćenja, koje odlučuje o pravima, obavezama ili interesima fizičkih ili
pravnih lica ili o javnom interesu; službenim licem smatra se i lice kome je faktički
povereno vršenje pojedinih službenih dužnosti ili poslova.“
5
Upravo to, da su izvršioci ovih
krivičnih dela službena lica, ukazuje na još jednu opasnost. Reč je o pokušaju pokrivanja dela
ponovnom zloupotrebom položaja. Dodatna otežavajuća okolnost je nastanak čitave mreže
korumpiranih lica. Na taj način, otežen je je posao tužilaštva i drugih istražnih organa jer oni
moraju ispitati jednu takvu celinu, koja kolektivno pokazuje krug bezzakonitosti.
Činjenice krivičnog dela protiv službene dužnosti nije samo ostvarivanje zakonskog bića
tog dela i narušavanje službe, već se ovim aktivnostima nanose i mnoge druge protivpravne
3
Izvor: Politika, Beograd, 08.02.2013. g.
4
Izvor: prof. dr Vladimir Goati, predsednik organizacije Transparentnosti – Srbija.
5
Krivični zakonik Rebulike Srbije, član 1 12. st. 3.
