Maturski rad iz fizike
Primjena radioaktivnih izotopa
u nuklearnoj medicini
UVOD
Dina Saletović
Primjena radioaktivnih izotopa u nuklearnoj
medicini
Nuklearna medicina se koristi da bi dijagnozirala, nadgledala i tretirala bolest.
Ispitivanja nuklearnom medicinom pokazuju kako ćelije ili organi funkcionišu, kako
koriste energiju, dok u nekim slučajevima pokazuju veličinu i oblik.
Ispitivanja nuklearnom medicinom često identifikuju problem u ranoj fazi bolesti. Rani
pronalazak bolesti pomaže da tretman bude što uspješniji.
Pri dijagnoziranju bolesti nuklearna medicina koristi veoma malu količinu radioaktivnih
materija. Ove radioaktivne materije, nekada zvane radioaktivni obilježivači (tracers),
emituju energiju u formi gama zraka.
Gama zraci su kao rendgenski zraci i mogu se očitati specijalnom vrstom gama kamere.
Radioaktivni obilježivač je dizajniran da ide do određenih organa, kostiju ili tkiva.
Nuklearna je medicina odjel na kojem se koriste radioizotopi, najčešće u neinvazivnim
dijagnostičkim postupcima. U praksi, nuklearna medicina postoji tek nekih pedesetak
godina i vrlo se brzo razvija kao moderna neinvazivna dijagnostička grana u medicini.
1. ŠTA JE RADIOAKTIVNOST, A ŠTA RADIOAKTIVNI IZOTOPI?
1
Dina Saletović
Primjena radioaktivnih izotopa u nuklearnoj
medicini
geoloških nalaza bazirano na procjenama o brzini raspada izotopa. Od ovih primjena, pa
do upotrebe nuklearne energije.
Radioaktivni izotopi (radionuklidi, radiofarmaci) koji se primjenjuju u ispitivanjima,
daju se u tako malim količinama da ne utiču na fiziološke procese u organizmu i
minimalno zrače pacijenta. Zahvaljujući tim činjenicama posebna pažnja, posvećena je
pedijatrijskoj nuklearnoj medicini, naročito u oblasti nefro-urologije, tj. praćenju
morfoloških i funkcionalnih poremećaja kod djece sa infekcijama urinarnog trakta i
vezikoureteralnim refluksom.
2. NUKLEARNA MEDICINA
3
Dina Saletović
Primjena radioaktivnih izotopa u nuklearnoj
medicini
2.1 Historijat nuklearne medicine
Multidisciplinarna priroda nuklearne medicine otežava medicinskim historičarima da
odrede tačan datum rođenja nuklearne medicine. Umjetnu radioaktivnost i mogućnost
prizvodnje radioaktivnih izotopa bombardiranjem neradioaktivne mete omogućio je
Lawrence koji je 1931. godine, konstruisao ciklotron. Enricio Fermi je 1934. godine
proizveo radioaktivni jod, a proizvodnjom i primjenom umjetnog radioizotopa joda 131
Hamilton je 1939. godine, ispitivanjem metabolizma u štitnoj žlijezdi, počeo s pravom
kliničkom primjenom nuklearne medicine. Glen T. Seaborg, John Livingood i Fred
Fairbrother proizveli su 1937. godine, željezo 59 (Fe 59) koje se koristilo za ispitivanje
hemoglobina, a sljedeće godine su Glen T. Saeborg i Emilio Segre otkrili i radioaktivni
tehnecij 99. Prva primjena radioaktivnog fosfora 32 za liječenje leukemije učinjena je
1936. godine, a iste godine John Lawrence čini prve pokušaje terapijske primjene
radioaktivnih 138 izotopa u liječenju policitemije, karcinoma štitne žlijezde i
hipertireoze.
Snažan impuls za prodor radioaktivnih izotopa u medicinu i početak nuklearno
medicinske ere bila je 1946. godina, kada je dozvoljeno da se radionuklearni izotopi iz
nuklearnih centara u SAD-u mogu koristiti za javnu upotrebu. Veliki napredak u
nuklearnoj medicini dogodio se 1956. godine, kada je Hall Anger izumio gama kameru
koja omogućava snimanje zračenja s cijele površine tijela i dobivanje odgovarajuće slike.
2.2 Šta je nuklearna medicina?
Nuklearna medicina je medicinska specijalnost koja uključuje primjenu radioaktivnih
tvari u dijagnostici i liječenju bolesti .
Radio imunološke metode temelje se na principu reakcije između biološki aktivnih
supstancija u tijelu i specifičnih vezujućih proteina uz primjenu radioaktivnih izotopa.
4
