SADRŽAJ 

1.UVOD 

2.ANATOMSKI PODACI

3.BOLESTI PARAANALNIH VREĆICA

3.1. IMPAKCIJA
3.2. SAKULITIS(BURZITIS PARAANALIS)
3.3.APSCESI
3.4.ADENOKARCINOM PARAANALNIH VREĆICA
3.5.PERINEALNA FISTULA
3.6.ADENOMI PERINEALNIH ŽLEZDA

4. TERAPIJA OBOLJENJA PARAANALNIH VREĆICA

4.1.KONZERVATIVNI TRETMAN

4.2.HIRURŠKI TRETMAN

4.2.1.Ekstirpacija paraanalnih vrećica
4.2.2.Hirurški tretman perinealne fistule
4.2.3.Hirurški tretman adenokarcinoma

1.UVOD 

Paraanalne vrećice pasa su tvorevine bitne u socijalnoj interakciji medju životinjama i za 
obeležavanje teritorije.One predstavljaju biološku osobenost većine 
mesojeda.Glandularno tkivo paraanalnih vrećica postaje funkcionalno aktivno u  polnoj 
zrelosti životinje a takodje  za vreme estrusa i u graviditetu.Sadršaj paraanalnih vrećica se 
normalno prazni za vreme defekacije i voljnim aktom.Poremećaj u stvaranju sekreta i 
pražnjenju paraanalnih vrećica kao i pojava infekcija česta su problematika oboljenja 
paraanalnih vrećica koja se sreće u maloj praksi,posebno kod populacije pasa urbane 
sredine.

 2.ANATOMSKI PODACI

Paraanalne vrećice(kesice ili žlezde-bursae ani,sinus paraanalis) su parna proširenja zida 
rektuma sa ekskretornim kanalom čiji je otvor direktno na anusu u predelu mukokutanog 
spoja.Ove vrećaste tvorevine,veličine lešnika do oraha, su smeštene lateralno od anusa, 
izmedju spoljašnjeg analnog sfinktera i glatke muskulature rektuma .Zidove analnih 
vrećica čini kutana sluzokoža bogata modifikovanim znojnim I lojnim žlezdama.Ova 
sluzokoža ograničava šupljinu analnih vrećica u kojoj se secret žlezda zadržava kao u 
rezervoaru.

Šupljina vrećice komunicira  sa spoljašnjom sredinom preko izvodnih kanala dugih 1cm, 
a širokih 2-4mm.Paraanalne vrećice se najčešće  prazne za vreme defekacije,kada 
spoljašnji analni sfinkter pritiska žlezde prema fecesu unutar rektuma.

Paraanalne vrećice primaju krv od a. haemorrhoidalis caudalis koja se odvaja zajedno sa 
a. perinea iz zajedničkog stable  a.pudendalis interna. A.haemorroidalis caudalis prolazi 
izmedju mm.coccygicus medialis-a I sphincter ani externus-a na dorzalnu i lateralnu 
stranu anusa u mišiće i paraanalne  vrećice.Iz završetka retkuma,anusa i paraanalnih 
vrećica, v. haemorrhoidalis caudalis odvodi krv preko v.pundendalis interna u v. 
hypogastricu.Limfa iz paraanalnih vrećica otiče u lnn.hypogastrici I lnn.ilici 
medialis.Paraanalne vrećice inervišu nn.haemorrhoidales,koji predstavljaju grane 
poslednjih sakralnih nerava.
Žlezde paraanalnih vrećica su tubulo-alveloalnog tipa,sa apokrinim tipom 
sekrecije.Sekret ovih žlezda opisan je kao belo-siva do sivo –žuta lepljiva masa,kisele 
reakcije I neprijatnog oštrog mirisa.Sadržaj vode iznosi 87,8% a suve supstance 
12,2%.Pored toga, u sekretu žlezda epitela paraanalnih vrećica nalazi se ćelijski detritus i 
mali broj leukocita.U sadržaju paraanalnih vrećica konstatovana je raznovrsna 
mikroflora(bakterije,gljivice,kvasci) a nije redak nalaz grinja,šugarca I proglotida tenia.

3.BOLESTI PARAANALNIH VREĆICA 

Bolesti paraanalnih vrećica su česte kod pasa i klinički su okarakterisane kao 
impakcija(začepljenje),sakulitis(zapaljenje vrećica), apscesi I adenokarcinomi 
paraanalnih vrećica.Ova oboljenja se razvijaju kao posledica obstrukcije 
kanala,bakterijske infekcije ili kombinacije oba navedena faktora.
Iako perinealna fistula i adenoma perinealnih žlezda nisu oboljenja paraanalnih 
vrećica,razmotrićemo ih u ovom konteksu zbog toga što sa bolestima paraanalnih vrećica 
upotpunjuju kliničko-patološku problematiku analne regije.

 3.1.Imakcija

Imapakcija ili začepljenje paraanalnih vrećica nastaje kao posledica promena u karakteru 
sekrecije ili kao rezultat zatvaranja kanala krpičastim sekretom koji se ne može istisnuti 
za vreme defekacije.
Promene u vezi paraanalnih vrećica se najbolje ispituju rektalnim pregledom.Smatra se 
da su one uvećane kada se lako palpiraju preko perinealne  kože.Začepljena paraanalna 
vrećica je otečena,najčešće nije bolna,a njen sadržaj je gust i pastozan,sive ili braon 
boje.Istiskivanje sadržaja nije preterano teško,ukoliko ne postoji obstrukcija ili 
obliteracija izvodnih kanala.

3.2.Sakulitis 

Sakulitis(Burzitis paraanalis) ili zapaljenje paraanalnih vrećica se često razvije posle 
hronične impakcije.Uzroci inflamatornih promena paraanalnih vrećica uključuju sledeće 
faktore:neprikladna ishrana(visok nivo masti u ishrani dovodi do razmekšavanja 
stolice);fizička neaktivnost;disfunkcija spoljašnjeg analnog sfinktera;dijareje različitog 

background image

Kod nekih pas se može primetiti  polidipsija,poliurija,mišićna slabost,povraćanje I tvrda 
stolica-zatvor.
Dijagnoza adenokarcinoma paraanalnih vrećica  se postavlja na osnovu patohistološkog 
nalaza tumora.U postavljanju dijagnoze učestvuju i pomoćne analize, koje 
podrazumevaju:hematološke i biohemijske ,analize urina i rentgenski snimak pluća I 
abdomena. 

3.5.Perinealna fistula

Perinealna fistula je lako prepoznatljivo hronično iscrpljujuće stanje psa za koje je 
karakteristična pojava ulceroznih sinusa(kanala) čime može biti zahvaćeno do 360 
stepeni perinealnog tkiva.Rasna predispozicija uključuje Nemačke ovčare,Irskog i 
Engleskog setera.Hronične fistule dovode do inficiranih lezija sa sekundarnim jakim 
bolom,krvavljenjem,samoozledjivanjem,teškom dishezijom I analnom stenozom.
Hronična inflamacija se dešava posle infekcije ili nekroze jedne od nekoliko struktura u 
perinealnoj regiji:cirkumanalnih žlezda,znojnih žlezda,dlačnog folikula i /ili pararanalnih 
vrećica.
Neke od sugestija zašto je kod nemačkog ovčara povišen rizik pojave fistule su:

1.široka baza repa i nisko nošen rep
2.znatno veći broj apokrinih znojnih žlezda u kutanoj zoni
Široka baza repa i nisko nošen rep smanjuju perinealnu ventilaciju što stvara 
predispoziciju za akumulaciju vlage,fekalnih bakterija i sekrecije paraanalnih vrećica sa 
zapaljenjem donjih apokrinih znojnih žlezda.U prilog ovoj hipotezi ide i činjenica da je 
kod mnogih životinja amputacija repa dovela do izlečenja.Ipak, ova hipoteza ne 
objašnjava zašto se kod velike većine nemačkih ovčara nikad ne razvije perinealna fistula 
i zašto se kod drugih rasa sa sličnom gradjom repa retko razvija perinealna fistula.
U okviru patogeneze perinealne fistule treba pomenuti da su lezije fistula zapravo 

HIDRADENITIS SUPURATIVA(gnojno zapaljenje apokrinih znojnih 
žlezda).Inflamatorne promene dovode do epidermalne nekroze i ulceracije.Zapaljenje se 
može proširiti  dublje u dermis,što ima za rezultat formiranje ulceroznih sinusa.Ove 
sinusne oblasti(traktovi)se šire kroz kožu gde mogu ostati vezani za tkivo kutane zone ili 
se proširiti do paraanalnih vrećica,eventualno do analne sluzokože.Bakterijska infekcija 
je uobičajen nalaz perinealne fistule.Najčešće nadjene aerobne bakterije su 
E.coli,Staphylococcus aureus,beta hemolitički streptococcus i Proteus mirabilis.Smatra se 
da je početan proces kod  perinealne fistule sterilan a da do kontaminacije dolazi posle 
epidermalne ulceracije.Medjutim, još uvek se ne zna šta podstiče razvoj perinealne 
fistule.
Klinički znaci često mogu biti podmukli ili nevidljivi kod nekih životinja.Uobičajeni 
simptomi koji se javljaju su: tenezme,dishezije,smrdljivi mukopurulentni iscedak iz 
ulceracija oko anusa,lizanje perinealne regije,perinealno krvarenje i zatvor.Klinički 
pregled anorektuma zahteva upotrebu sedative ili anestezije zbog izrazito jakog bola.Kod 
pregleda se obično otkriju jedna ili više oblasti zahvaćenih ulceracijom fistuloznih kanala 

Želiš da pročitaš svih 12 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti