1
1. UVOD
Jabuka (slika 1) lat.
Malus domestica
je u svijetu najčešće kultivirano stablo. Stablo jabuke
može biti do 12 m visoko, spada među najrasprostranjenije vrste voća, osvježavajuća, kiselo-
slatkog okusa i svojstvene arome. Poznate su brojne sorte, koje se međusobno razlikuju po
okusu, slatkoći ili kiselosti, konzistenciji i sočnosti. Plod jabuke jako je bogat hranjivim
sastojcima. Najčešće se jede sirova, peče, kuha, suši, prerađuje u sokove, marmelade,
džemove, želee, jabučni ocat, olakšava probavu, a sadrži korisne tvari koje potiču rad
imunološkog sustava, onemogućuje taloženje masti u jetri i štiti od karcinoma. Jabuka najviše
sadrži antocijana, koji su koncentrirani u kori i daju jabuci crvenu boju. Iz tog je razloga
preporučljivo jesti jabuku s korom, a ne zbog sadržaja vitamina C jer je on ravnomjerno
raspoređen po cijelom plodu. Kod kupnje plodovi jabuka trebaju biti čvrsti i glatki na dodir,
sjajne, neoštećene i čvrste kore. Jabuka pripada među voće koje se najdulje može održati
svježe. Jabuku napada veliki broj štetnika i bolesti, stoga je u intenzivnoj proizvodnji od
velikog značaja njigovo praćenje i suzbijanje. Iz godine u godinu je sve veći napad različitih
bolesti i štetnika, čija pojava i intenzitet napada uvelike ovisi o klimatskim uvjetima, načinu
rezidbe, te održavanju voćnjaka.
Kruška
(Slika 1)
lat.
Pyrus communis
pripada porodici ruža. Razlikujemo ih po veličini,
obliku, boji, okusu kao i dužini skladištenja. Kruške su dobar izvor dijetalnih vlakana koja
ljekovito djeluju najprije na zdravlje probavnog, a zatim i kardiovaskularnog sustava. Kruške
sadrže više pektina od jabuka. Dobro je znato da su kruške hipoalergena hrana. Sok od kruške
je odličan izvor energije zahvaljujući prirodnom voćnom šećeru fruktozi i celulozi. Kruške se
vrlo brzo kvare, pa u prodaju na police dućana ili na tržnicu dolazi nezrelo voće koje treba
nekoliko dana sazrijevanja. Krušku također napada veliki broj štetnika i bolesti, stoga je u
intenzivnoj proizvodnji od velikog značaja njigovo praćenje i suzbijanje.
Cilj rada je prikazati slikovito kako izgledaju štetnici i simptomi bolesti, kako bi ih bilo lakše
prepoznati, te zaštiti voćke od istih. Da bi se proizveli što kvalitetniji plodovi moramo obratiti
2
veliku pozornost na bolesti i štetnike, koji značajno mogu utjecati kako na kvalitetu tako i na
kvantitetu prinosa, te sam s toga u ovom svom radu najveću pozornost pridao njihovom opisu.
Imamo razne vrste bolesti i štenika jabuke i kruške a neke od njih su: krastavost, trulež ploda,
pepelnica, bakterijska palež, crveni voćni pauk, jabučni savijač, kalifornijska štitasta uš,
jabučni cvjetojed itd.
Slika 1. Plod jabuke i kruške
2
.
KRASTAVOST JABUKE I KRUŠKE (FUZIKLADIJ)
Predstavlja najopasniju bolest jabuke i kruške. Jabuku napada gljiva
Venturia inaequalis
, a
krušku
Venturia pirina
. Radi se o dvije srodne parazitske gljive kod kojih su biologija, štetnost
i načini suzbijana gotovo jednaki pa se mogu obraditi zajedno. Za obje je bolesti značajno da
su te bolesti kudikamo jače i štetnije u voćnjaku koji je u dobrom stanju ishrane. Javlja se
svake godine, ovisi o vremenskim prilikama i o uspješnosti zaštite do cvatnje.
Simptomi bolesti:
Parazit se razvija na svim zeljastim dijelovima voćaka. Do infekcije dolazi
odmah nakon pojave lista iz pupoljka. Na lišću i lisnim stabljikama pojavljuju se svjetlosmeđe
i maslinaste okrugle pjege . Mlado lišće ukoliko je inficirano u ranijoj fazi deformira se, uvija,
kržlja i prijevremeno otpada.. U okviru ovih pjega oblikuje se sloj plute ispod zaraženog
mjesta, parazitirano lisno tkivo se sasušuje, ispupči, odvaja se i otpada.
4
Suzbijanje
:
Suzbijanje je indirektno. Moramo ukloniti sve faktore koje mozemo, a koji
dovode do rana na plodovima. To su neke bolesti kao što je šupljikavost lista, zatim razne
štetočine kao što su moljci i dr. Boreći se protiv tih bolesti i štetočina borimo se indirektno i
protiv monilije. Također bi trebalo uklanjati mumificirane plodove sa stabla. Monilija će
nažalost biti i dalje prisutna, jer njena pojava u mnogo čemu ovisi od vremenskih uvjeta koji
vladaju u fazi cvjetanja.
Slika 2a. Trulež ploda jabuke Slika 2b. Trulež ploda kruške
4. PEPELNICA JABUKE
(lat.
Podosphaera leucotricha
)
Pepelnica jabuke je iza krastavosti jabuke najopasnija bolest te voćke,s tim da ju je teže
suzbijati.
Simptomi:
Čim se otvori lišće, razvije se jednolična bjeličasta prevlaka(slika 3a). Lišće je
“tvrdo”, uspravno, ponekada ljevkasto uvijeno, suši se i otpada. Nikada ne otpadaju listovi na
vrhu grančice. Uvijek su zaraženi svi listovi iz jednog pupa. Lapovi (zeleni listići čaške) su
prekriveni bjeličastom prevlakom, latice su sitnije bez karakteristične ružičaste boje. Cvjetovi
su u pravilu sterilni, a zaraženi su svi cvjetovi iz jednog pupa. Mladice su napadnute samo dok
5
ne odrvene, one se suše i nose mnogo mrtvih pupova. Zaraza plodova se ne uočava lako, a
mogu biti napadnuti plodovi svih sorata. Kod vrlo osjetljivih sorata nastaje “mrežasta
navlaka”(slika 3b) kao posljedica djelomičnog odumiranja kutikule (pokožice). Pepelnica
prezimljuje u pupovima (cvjetni i lisni) ili kao posebno plodište. Zaraza pupa nastaje prije
nego se zatvore. Od zdravih pupova se razlikuju po tome što su pri vrhu više otvoreni, tanji su
i manje čvrsti. Oni lakše izmrzavaju tijekom zime pa je napad pepelnicom jači iza blage zime
Suzbijanje
:
Preporučuje se rezidbom odstraniti što više izboja s poluotvorenim pupovima i
tretiranje fungicidima.
Slika 3a. Pepelnica na lišću Slika 3b. Mrežasta navlaka
5. BAKTERIJSKA PALEŽ KRUŠAKA I JABUKA
(
Erwinia amylovora
)
Simptomi
: Uočavaju se u vrijeme cvjetanja. Latice cvjetova naglo posmeđe, lapovi su prvo
vodenasti, a zatim smeđi, skoro crni. Cijeli vršni dio grančice sa svim cvjetovima potamni i
osuši se (slika 4a). Karakterističan simptom je savijanje izboja poput drške kišobrana ili kuke.
Takvi izboji ostaju sve do sljedeće godine. Na kori grana ili debla vide se nešto ulegnute
tamne pjege u kojima je tkivo u početku mekano, a zatim se osuši i često raspuca (rak-rane).
Na bolesnim mjestima pojavljuju se kapljice bakterijskog eksudata (sluz) (slika 4b) prvo
prozirne, a kasnije jantarne boje. To je izvor zaraze u sljedećoj godini. Bolest se javlja i na
plodovima – pjege smeđe boje i bakterijski eksudat. Kod krušaka plodovi se mogu osušiti i
slično kao kod Monilije “mumije” ostaju na granama.
