Seminarski rad iz:

Tema:

GENETSKI MODIFIKOVANI 

ORGANIZMI

Sadržaj

UVOD.................................................................................................................................... 3

Genetska modifikacija........................................................................................................3
Genetski modifikovani organizmi (GMO).........................................................................3
Genetičko inženjerstvo.......................................................................................................3

GENETSKI MODIFIKOVANI MIKROORGNIZMI  (GMM)............................................5
GENETSKI MODIFIKOVANE BILJKE (GM BILJKE).....................................................6

GM biljke  prve generacije.................................................................................................7
GM biljke druge generacije................................................................................................8
GM biljke treće generacije................................................................................................. 9

GENETSKI MODIFIKOVANE ŽIVOTINJE.....................................................................10
KONTROLA GENESKI MODIFIKOVANIH ORGANIZAMA, HRANE........................11
PREDNOSTI I MANE GM ORGANIZAMA.....................................................................13
ZAKLJUČAK......................................................................................................................15
LITERATURA.....................................................................................................................16

2

background image

čoveka.   Danas   je   moguće   izvrsiti   sintezu 

belančevine 

eukariota 

prokariotskim stanicama.. Postupci koji se 

primjenjuju   u   genetičkom   inženjerstvu 

uglavnom   su enzimski i   molekularno-

biološki   te   klasični   postupci 

mikrobne genetike

Proces

Jedna   od   dva   DNK   mora 

biti plazmidskog ili virusnog porekla

 

mora   posedovati   gene   koji   će   joj   dati 

sposobnost   da   se   autonomno   replikuje   u 

odgovarajućim stanicama. Ova DNK, koju 

nazivamo vektorom, služi za kopiranje one 

druge DNK. Druga DNK, koja je zapravo 

predmet   proučavanja   i   koju   želimo 

razmnožiti, naziva se stranom, jer po pravilu nije srodna niti s vektorskom DNK niti sa 

stanicom u koju će ući nakon spajanja sa vektorom.

Za reakciju spajanja vektorske i strane DNK upotrebljava se naziv rekombinacija in 

vitro,   dok   se   produkt   reakcije   naziva rekombinantnom   DNK.   Da   bi 

se molekule rekombinantne   DNK   autonomno   kopirale,   treba   ih   uneti   u   bakterijske   ili 

kakve druge za to prikladne stanice. Unošenje rekombinantne DNK u stanice naziva se 

transformacijom  ili transfekcijom,   zavisno   od   toga   služi   li   kao   vektor   plazmidska   ili 

virusna DNK.

Autonomna   replikacija   jednog   molekula   rekombinantne   DNK   počinje   u   jednoj 

stanici, a nastavlja se u potomcima te stanice ili u susednim stanicama. Pri tome od svake 

pojedine molekule nastaje mnoštvo njoj identičnih molekula. Takav način razmnažanja 

rekombinantne   DNK   i   stranih   gena,   koje   rekombinantna   DNK   u   sebi   nosi,   naziva 

se kloniranje   DNK ili   kloniranjem   gena.   Strana   DNK   prelomi   se   na   točno   određenim 

mestima s pomoću restriktivnog enzima. Pomoću istog enzima napravi se jedan lom na 

određenom mestu u kružnom molekulu plazmidskog vektora.

4

Krajevi jednog od fragmenata strane DNK spoje se  pomoću enzima DNK ligaze s 

krajevima   vektorske   DNK   i   na   taj   način   dobije   se   cirkularna   rekombinovana   DNK. 

Rekombinovana DNK unosi se u bakterijske ćelije, koje su prethodno obrađene tako da 

postanu   propusne   za   DNK.   Nakon   unošenja,   rekombinovana   DNK   se   udvaja   u 

bakterijskoj citoplazmi,   dok   se   bakterije   istovremeno   množe.   Tako   nastaje  klon 

rekombinovane DNK i unutar njega, klon stranih gena.

GENETSKI MODIFIKOVANI MIKROORGNIZMI  
(GMM)

Jedan   od   važnijih   uloga 

GM   mikroorganizama   je 

biosinteza   ljudskih   proteina   za 

medicinsku   upoterbu.   GM 

bakterija sa ugrađenim ljudskim 

genom   može   proizvesti   insulin. 

Suština   ove   tehnike   je   da   se 

humani gen za insulin ugradi u 

plazmid  

bakterijske   ćelije. 

Plazmidi   su   mali   prstenasti 

molekuli DNK koji   nisu   deo 

hromozoma   bakterije   i 

umnožavaju   se   nezavisno   od 

njega; pošto se bakterije ubrzano 

dele za kratko vreme nastane ogroman broj kopija humanog gena za insulin. Bakterije će 

zatim po uputstvu tog gena proizvoditi humani insulin.

Postupak je sledeći: 

1. isecanje željenog gena iz humane DNK uz pomoć enzima koji će preseći DNK na tačno 

određenim mestima; enzimi koji ovo omogućuju su restrikcione endonukleaze[3](

makaze

(enzimi koji deluju na samo određeni niz nukleotida tzv. palindromski niz (to su dvostruko 

simetrični nizovi nukleotida, koji su isti kada se u oba lanca čitaju u istom smjeru npr. 

5’-3’);

5

Želiš da pročitaš svih 17 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti