UVOD
Krajem 60-tih godina okoliš je zauzimao relativno beznačajno mjesto u političkoj
agendi, a danas je jedna od najizazovnijih, najspornijih i najvažnijih tema u politici. Ovaj
uspon održava opštu zabrinutost javnosti zbog stanja okoliša; ideja da planet prolazi kroz
ekološku krizu koja može ugroziti i samo postojanje života kakav danas poznajemo. Na izbor
načina života mnogih ljudi sve više utiču ekološki faktori: oni jedu organski napravljenu
hranu, dolaze na posao biciklom, javnim prevozom, investiraju svoj novac “etično”. Kao
građani, podupiru ekološke pokrete, glasaju za zelene stranke, vrše pritisak na vlade da zaštite
okoliš. Glavna struja ekološkog pokreta važan je činilac u nacijonalnoj i međumarodnoj
politici, a dramatične egzibicije ekoloških ratnika postale su uobičajene širom političkog
repertoara. Zelene stranke, posebno u Europi, danas su postale crta stranačke politike, te su
čak ušle u koalicijske vlade nekih od najmoćnijih država svijeta. Etablirane stranke su takođe
usvojile zelenu politiku, jer svaka vlada, nezavisno od političke obojenosti, mora rješavati
veliki broj ekoloških pitanja. Većina zemalja, barem formalno, poštuje načela trajno održivog
razvoja, a traženje međunarodne saradnje u rješavanju globalnih ekoloških problema, kao što
je promjena klime, postalo je središnjom brigom svjetske diplomatije.
Ukratko, okoliš danas stoji čvrsto u političkoj agendi u većini industrijski razvijenih
zemalja. Međutim, zaštitari okoliša često prigovaraju da se vrlo malo toga promjenilo. Opšte
stanje okoliša u većini zemalja se i dalje narušava i pogoršava, unatoč stanovitom uspjehu u
smanjenju nekih oblika oničišćenja vazduha. Klimatske promjene su najozbiljniji savremeni
globalni ekološki problem, dok su drugi problemi kao biološke različitosti – krčenje šuma i
širenje pustinje, preživljavanje i izumiranje raznih vrsta biljnog i životinjskog svijeta sve više
pogoršavaju. Popis ekoloških katastrofa – suše, poplave, isticanja nafte, zemljotresi, nuklearne
nesreće, tornada, cunamiji, ratovi i bombardovanja su sve učestaliji, jači i većih razmjera.
Istodobno globalni kapitalizam i konzumeristički način života sve su zahtjevniji prema
okolišu. Ljudi žele sve više dobra, vezani su za svoje automobile, vezani su za kulturu
odbacivnja stvari, koja su dovela do velikih odlagališta otpada na kojima se gomilaju
plastične boce ili sl.
2
2. IDEJA – NAČIN RAZMIŠLJANJA O OKOLIŠU
2.1. Ekologizam
Posebna zelena politička ideologija koja obuhvata one perspektive koje smatraju da
trajno održivo društvo zahtjeva radikalne promjene u našem odnosu prema neljudskom
prirodnom svijetu i u našem načinu ekonomskog, društvenog i političkog života. U zelenoj
politici postoje dva kritička uvida.
Jedan je vjerovanje da moramo stvoriti nove pojmove za odnos između ljudi i prirode,
koji pobuđuje mnogo važnija pitanja o tome koji delovi prirode, i ako imaju vrijednost, na
kojoj se osnovi može pripisati ta vrednost i je li ona jednaka vrijednosti ljudi.
1
Drugi kritički uvid je vjerovanje da su prirodni resursi Zemlje iscrpivi i da postoje
ekološke granice rasta koje će vrlo vjerovatno, osim ako ne promjenimo svoje ponašanje, biti
prekoračene.Zaključak je da nam je potrebna nova temeljna procjena naših sistema vrijednosti
i preustroj postojećeg političkog, društvenog i ekonomskog sistema, kako bi smo postigli
ekološki trajno održivo društvo. Veoma važno pitanje u sklopu navedenog je i etika, tj. etička
pitanja o tome kako bi ljudi trebali razmišljati i ponašati se prema prirodi.
2.2. Aktivizam
Ekološki aktivizam danas okuplja brojne pristaše. Zelene stranke učvrstile su se u
vladama brojnih zemalja, a mnogi „zaštitinici okoliša“ čvrsto sarađuju sa etabliranim
političkim partijama. Osim stranaka, savremeni ekološki pokret obuhvata masovno članstvo
raznih grupa, nevladinih organizacija i bezbroj lokalnih udruženja, običnih ljudi i radikalnih
protestnih grupa.
1
. Đukić V. Osnovi zaštite životne sredine, Panevropski univerzitet „APEIRON“ Banjaluka, 2008.
Neil Carter – Strategije zaštite okoliša; Zagreb 2004.
Biočanin R. Nastavni materijal, Panevropski univerzitet „APEIRON“ Banjaluka, 2008.
4
Ekološki pokret postao je, bilo neposrednim uticajem na politički proces ili posrednim
jačanjem javne ekološke svijesti putem medijskih kampanja i protestnih aktivnosti, značajan
politički činitelj i čimbenik promjene.
2.3. Djelovanje
Iako se vlade oglušuju na radikalnu poruku ekologizma, na mnoge su uticali
alternativni politički modeli održivog razvoja i ekološka modernizacija, koji nude obećanje
zaštite okoliša putem reformnog kapitalizma. Kao rezultat toga počele su se u političkoj
agendi javljati radikalne ideje poput načela opreza i inovativni politički instrumenti poput
ekoloških poreza.
Na međunarodnom nivou, traženje rešenja za globalne ekološke probleme proizvelo je
neviđene napore da se osigura široka međunarodna saradnja između nezavisnih, suverenih
država u rešavanju problema kao što je oštećenje ozonskog omotača. Ne trebamo zaboraviti i
moćno političko, vladajuće oružje u vidu vladajućih instrumenata, regulativa, zakona i
tržišnih instrumenata.
3. EKOLOŠKA FILOZOFIJA
Ekološka politika prožeta je moralnim dilemama. Treba li smanjiti izglede za
zapošljavanje siromašnih ljudi kako bi smo sačuvali ugrožene vrste? Jesu li kontrole rasta
stanovništva opravdane ako ćemo smanjiti pritisak na prirodu? Je li loše jesti meso? Trebamo
li....?
Ekološka etika, razmatrajući kako bi ljudi trebali misliti i ponašati se prema prirodi,
daje vezu između teorije i prakse. Ona se u prvom redu bavi vrijednostima, kao ključnim
pojmom.
2
Postoje tri tipa vrijednosti:
2
Đukić V. Osnovi zaštite životne sredine, Panevropski univerzitet „APEIRON“ Banjaluka, 2008.
Neil Carter – Strategije zaštite okoliša; Zagreb 2004.
Biočanin R. Nastavni materijal, Panevropski univerzitet „APEIRON“ Banjaluka, 2008.
5
