Specijalistički rad
Mentorka: Studentkinja:
Prof.dr Biljana Đuričin Jelena Damjanović
Broj indeksa: 2015/123
Podgorica, maj 2016
Načelo savjesnog korišćenja
procesnim pravima
Načelo savjesnog korišćenja procesnim pravima Jelena Damjanović 123/2015
2
Sadržaj:
Apstrakt
3
Uvod
4
1.
Načelo savjesnog korišćenja procesnim pravima u pravnim odnosima
5
2. Načelo savjesnosti i poštenja u uporednom pravu
2.1. Načelo savjesnosti i poštenja u crnogorskom pozitivnom pravu
6
2.2. Načelo savjesnosti i poštenja u francuskom pozitivnom pravu
8
2.3. Načelo savjesnosti i poštenja u engleskom pozitivnom pravu
9
3. Funkcije opšte klauzule i moralni kriterijum
10
3.1. Savjesnost i poštenje u odnosu na pravičnost
12
3.2.Pravne posljedice primjene načela savjesnosti i poštenja
13
4. Savjesnost i zloupotreba prava
13
4.1. Kriterijumi zloupotrebe procesnih prava
16
4.2. Oblici zloupotrebe procesnih prava
17
5. Sankcije zloupotrebe procesnih ovlašćenja - postojeći propisi i
prijedlog njihovih izmjena
18
Iz sudske prakse
20
Zaključak
24
Bibilografija
25
Internet izvori
26
Načelo savjesnog korišćenja procesnim pravima Jelena Damjanović 123/2015
4
Uvod
Načelo savjesnog korištenja procesnih ovlašćenja
(načelo savjesnosti i poštenja)
Nazivamo još i načelom zabrane zloupotrebe prava.
Zloupotreba prava je korištenje pravnih ovlašćenja s ciljem da se drugome nanese
šteta, ili s ciljem koji je protivan dobrim običajima, savjesnosti i poštenju u prometu.
Zahtjev za savjesnim korištenjem procesnih ovlašćenja ogleda se u tome što su
stranke dužne pred sudom govoriti istinu i savjesno se koristiti pravima koja su im priznata
ZPP-om.
Načelo savjesnosti i poštenja jedno je od temeljnih načela obaveznog prava, a svoje
korijene vuče još iz rimskog prava. Usko je povezano s još jednim, jednako važnim načelom
obaveznog prava, a to je obaveza izvršenja ugovornih dužnosti (obaveza) -
pacta sunt
servanda
, tj. ugovore treba izvršavati.
To bi ukratko, značilo da ako je neko na sebe preuzeo na sebe neku ugovornu
obavezu, onda treba preduzeti sve što je u svojoj moći da tu obavezu i izvrši (osim ako se ne
radi o višoj sili, tj. o događaju koji se nikako nije mogao predvidjeti u trenutku sklapanja
ugovora, a da je moglo, ugovor se ne bi ni zaključio).
Međutim, ako je jedna stranka u dobroj vjeri prihvatila ugovornu obavezu, vjerujući
drugoj ugovornoj strani, a ova je prema njoj postupila neiskreno (dakle, volja koju je izrazila
pri sklapanju ugovora bila je izražena s namjerom da drugu stranu prevari navodeći je na
pogrešnu predstavu o stvarnom smislu ugovora) ili je iskoristila svoj privilegovani položaj
da drugoga navede na sklapanje ugovora u kojem nema srazmjera između činidbe i
protivčinidbe (tzv. zelenaški ugovor), ili je pak sklopila ugovor s namjerom da drugoga
dovede u nepovoljan ekonomski ili drugi položaj (šikana) tada u pravu govorimo o
povredi
načela savjesnosti i poštenja
.
Ovo je načelo veoma važno u građanskom obligacionom pravu.
Zakon o obligacionim odnosima Crne Gore ( Službeni list 47/2008) navodi ovo
načelo u članu 4, koji glasi:
Načelo savjesnog korišćenja procesnim pravima Jelena Damjanović 123/2015
5
“
(1) U zasnivanju obligacionih odnosa i ostvarivanju prava i obaveza iz tih odnosa
strane su dužne da se pridržavaju na
č
ela savjesnosti i poštenja.
(2) Na
č
elo savjesnosti i poštenja strane ne mogu isklju
č
iti ili ograni
č
iti“
1
.
1.
Načelo savjesnog korišćenja procesnim pravima u pravnim odnosima
Načelo savjesnosti i poštenja jedno je od glavnih načela obaveznog prava, koje se
pojavljuje već u rimskom pravu. Njegov je razvoj usko povezan s poimanjem načela
pravednosti, ostalih načela obaveznog prava.
„Riječ je o pravnom standardu koji, osim što nameće dodatne obaveze učesnicima
pravnih odnosa i služi tumačenju ugovora, može biti primjenjivan i u svrhu ublažavanja
strogog formalizma te postizanja efekta elastičnosti i prilagodljivosti pravnog poretka brzom
razvoju privatnoga prava. Pri tome se uvijek nameće pitanje u kojem trenutku dolazi do
narušavanja trojne podjele vlasti zadiranjem sudske vlasti u zakonodavnu vlast. Iz tog razloga
sudska vlast nije pretjerano sklona primjenjivati to načelo u svrhu ublažavanja strogog
formalizma pa je uočena tendencija definisanja pravnih situacija kada će se načelo
primjenjivati (tzv. Fallgruppen).“
2
Iz analize sudske prakse i Zakona o obligacionim odnosima može se primijetiti da ta
tendencija postoji i u našem pozitivnom pravu. Naime, iako je obaveza postupanja u skladu s
načelom savjesnosti i poštenja prilikom sklapanja i izvršavanja ugovora propisana kao opšte
načelo, Zakon o obligacionim odnosima u pojedinim slučajevima posebno naglašava potrebu
poštovanja toga načela.
To je dovelo do pojave da i sudska praksa ovo načelo više primjenjuje u situacijama
kada je obaveza poštovanja dodatno propisana. Ipak, kada bi odluka u pojedinim slučajevima
mogla dovesti do povrede načela pravednosti, sudska je praksa tumačila i primjenjivala
načelo savjesnosti upravo kao otvoreno pravno pravilo. To je vidljivo i u sudskoj praksi u
1
Zakon o obligacionim odnosima RCG – Službeni list 47/2008
2
Osrečak, J. -
Poredbenopravni prikaz načela savjesnosti i poštenja, Zagreb, 2013.
Načelo savjesnog korišćenja procesnim pravima Jelena Damjanović 123/2015
7
u praksi. Pored toga i onda kad postoji pravna norma, u konkretnom slučaju primjenom te i
takve norme može se učiniti očita nepravda. Zbog toga i postoje osnovna pravna načela
kojima se upotpunjuju pravne praznine, odnosno ispravljaju nepravedna rješenja. Od svih
takvih načela, u pravnom životu posebno mjesto zauzima vladajuće načelo savjesnosti i
poštenja na koje se poziva čl. 4. ZOO-a.
Zakon o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO) u članu 4. propisuje
načelo savjesnosti i poštenja određujući da su se učesnici obligacionih odnosa prilikom
njihovog zasnivanja te ostvarivanja prava i obaveza iz tih odnosa dužni pridržavati
navedenog načela.
S obzirom na to da je u ovom slučaju riječ o otvorenoj pravnoj normi, koja samo
načelno određuje na koji bi se način subjekti obaveznopravnog odnosa trebali ponašati,
zadatak je sudske prakse da takvu normu konkretizuje.
“Neki autori smatraju da termin savjesnost i poštenje, kojim se koristi naš Zakon, nije
najpogodniji. Upozoravaju na to da je prilikom definisanja načela savjesnosti i poštenja kao
uzor korišten njemački termin
Treu und Glauben
, koji je višeznačan te se ne može sa
sigurnošću tvrditi da je upravo odabir naziva savjesnost i poštenje najbolji. Ističe se da bi,
zbog etimološke razlike između riječi
Glauben
i poštenje, valjalo imati na umu da se pod
time misli na povjerenje, te bi stoga bilo ispravnije da je Zakon prihvatio termin načelo
poštenja i povjerenja, koji se rabio u prošlosti. To načelo naziva se na latinskom
bona fides
,
francuskom
bonne foi
, talijanskom
buona fede
te engleskom
good faith
. U svim tim
terminima naglašena je upravo vjera, odnosno povjerenje između ugovornih strana, pa bi
povjerenje trebalo biti ključni element i načela savjesnosti i poštenja, što proizlazi i iz
činjenice da upravo iz ovjerenja između ugovornih strana izviru različite obveze.”
4
“Osim imperativne odredbe čl. 4. ZOO-a, koja svim učesnicima obaveznopravnih
odnosa nameće obvezu poštovanja načela savjesnosti i poštenja, a čiju primjenu, zbog
karaktera norme, stranke ne mogu isključiti ni ograničiti, ZOO sadržava cijeli niz normi u
kojima dodatno naglašava tu opšu obavezu, pa se stoga njime propisuje način ponašanja
4
Osrečak, J. - Poredbenopravni prikaz načela savjesnosti i poštenja, Zagreb, 2013
