Savremeni aditivi u gorivu, i njihov uticaj na potrošnju
VISOKA TEHNIČKA MAŠINSKA SKOLA STRUKOVNIH STUDIJA
TRSTENIK
SEMINARSKI RAD
SAVREMENI ADITIVI U GORIVU I NJIHOV UTICAJ NA POTROŠNJU
Profesor:
Nikola Kostic
Trstenik.2015
2
SADRŽAJ
1.UVOD
…………………………………….………………………………….3
2.GORIVA…
………………………………………………………………......4
1.1 Karakteristike benzina
………………………………………………….... 4
1.2 Karakteristike dizel goriva
………………………………………………... 5
2. ADITIVI
………………………………………………………………….…6
2.1
Upotreba aditiva za TNG
……………………………………………....10
2.2 Aditiv za poboljšanje filtrabilnosti dizel goriva
……………………………13
3.
UTIVAJ ADITIVA NA POTRO
š
NJU GORIVA I NA SANGU MOTORA
…..…… 15
4.
ZAKLJUCAK
………………………………………………………………... 18
5.
LITERATURA
...................................................................................................19

4
2.GORIVA
U opštem smislu, goriva su materije koje sagorevanjem oslobađaju toplotu. U užem
smislu, goriva su materijali koje sagorevamo da bismo proizveli toplotu
Konvencionalna goriva:
Konvencionalna goriva su tecna ugljovodonicna goriva koja se koriste u motorima sa
unutrasnjim sagorevanjem. Konvencionalna goriva se dele da na:
-
motorni benzin;
-
klasican;
-
bezolovan;
-
dizel goriva;
1.1 Karakteristike benzina
Benzin se koristi za pokretanje oto-motora sa unutrašnjim sagorevanjem. Osim opštih
zahteva, benzin mora da ispuni i specifične zahteve vezane za obrazovanje i sagorevanje smeše
goriva i vazduha, kao što su dobra isparljivost i velika otpornost prema detonacionom
sagorevanju.
Od posebnog značaja je otpornost benzina prema detonacionom sagorevanju. Pojava
nekontrolisanog sagorevanja, praćenog detonacijom, posledica je prisustva komponenata kao što
je normalan heptan C
7
H
16
, koji ima izrazito malu otpornost prema detonacionom sagorevanju.
Kako
komponente
kao što je izooktan C
8
H
18
, imaju izrazito veliku otpornost prema
detonacionom sagorevanju, to je kao mera otpornosti prema detonacionom sagorevanju
usvojen
oktanski broj
, koji predstavlja udeo izooktana u benzinu. Stoga benzin koji se ponaša
kao čist izooktan, ima oktanski broj 100, a benzin koji se ponaša kao normalan heptan ima
oktanski broj 0.
Određivanje oktanskog broja se sastoji u ispitivanju benzina na otpornost prema detonaciji u
specijalnom jednocilindričnom motoru. Cilj ispitivanja je da se pronađe takva smeša izooktana i
normalnog heptana koja ima istu otpornost prema detonaciji kao ispitivani benzin, pa se na
osnovu toga benzinu dodeljuje odgovarajući oktanski broj. Ako je, npr. otpornost prema
detonaciji nekog benzina ista kao kod smeše 92% izooktana i 8% normalnog heptana, oktanski
broj tog benzina je 92. Oktanski broj nije jedinstvena veličina., već zavisi od načina određivanja.
Tako postoje IOB- istraživački oktanski broj, MOB- motorski oktanski broj i POB- putni
oktanski broj, čiji je međusobni odnos: IOB>POB>MOB
Osim isparljivosti i oktanskog broja, važna karakteristika benzina je gustina, koja se kreće u
granicama 720-750 kg/m
3
.
Bezolovni benzin ne sadrzi olovo(odnosno TEO) ili maskimalno 0.013 – 0.020 g/L. Vozila koja
koriste ovo gorivo moraju imati ktalizator koji podstiče I ubrzava proces dogorevanja
ugljovodonika i process redukcije ostalih oksida. Treba napomenuti da se 50 L olovnog benzina (
olovo >0.2 g/L) moze da prouzrokuje gubitak katalizatora.
5
1.2 Karakteristike dizel goriva
Pod dizel gorivom se obično podrazumeva frakcija nafte koja isparava u temperaturnom
intervalu 180-350°C i koristi se za tzv. brzohodnr dizel-motore. U širem smislu, u dizel goriva se
ubrajaju i teži destilati koji se koriste u sporohodnim dizel-motorima. U odnosu na benzin, dizel-
goriva imaju bar dve bitne razlike: prva je otežani protok goriva na sniženim temperaturama, a
druga način obrazovanja smeše sa vazduhom. Stoga su najvažnije karakteristike dizel-goriva
temperatura stinjavanja i upaljivost.
Upaljivost je određena temperaturom samopaljenja i periodom kašnjenja paljenja, a zavisi od
sastava goriva i uslova sagorevanja. Pokazatelj upaljivosti dizel-goriva je
cetanski broj
, koji se
određuje pomoću specijalnog motora poređenjem upaljivosti ispitivanog goriva i smeše dva
ugljovodonika: cetana C
16
H
34
i α-metilnaftalina C
11
H
10
. Cetanski broj je definisan kao
procentualni udeo cetana u onoj smeši sa α-metilnaftalinom koja ima ekvivalentnu upaljivost sa
ispitivanim gorivom.
Najbolju upaljivost imaju normalni parafinski ugljovodonici, pa je kao njihov predstavnik
izabran cetan. Najteže se pale aromatični ugljovodonici, pa su nepoželjna komponenta dizel-
goriva. Njihov tipični predstavnik je α-metilnaftalin.
Cetanski broj se određuje eksperimentalno ili računski.
Od eksperimentalnih metoda najčešće se koristi metoda kašnjenja paljenja, za koju je potreban
specijalni jednocilindričan motor sa uređajem za merenje perioda kašnjenja paljenja.
Računski postupci se svode na korišćenje empirijskih izraza, u kojima je cetanski broj dat u
zavisnosti od nekih karakteristika goriva, npr,. gustine, viskoziteta, isparljivosti i sastava. Izraz
za izračunavanje cetanskog broja na osnovu sastava je:
CB = 0,85P + 0,1N -0,2A,
gde su: p, N i A zapreminski udeli parafinskih, naftenskih i aromatičnih ugljovodonika.
Niskotemperaturne karakteristike dizel-goriva dolaze do izražaja ispod 0°C, kada raste njegov
viskozitet, a treba imati u vidu izdvajanje kristala parafinskih ugljovodonika kao sastavnih
komponenata dizel-goriva. Obe pojave otežavaju protok goriva dovodeći postepeno do prestanka
njegovog tečenja. Niskotemperaturno ponašanje dizel-goriva procenjuje se eksperimentalno, na
osnovu temperature zamućenja i temperature stinjavanja.
Temperatura zamućenja predstavlja temperaturu na kojoj se stvaraju mikrokristali
ugljovodonika. Zamućenje goriva ne otežava njegovo tečenje, ali može da zapuši prečistač i
prekine dotok goriva. Temperatura stinjavanja je najviša temperatura na kojoj gorivo gubi
osobinu tečljivosti. Uzrok ovoj pojavi je povećanje viskoziteta gorivanaftenske osnove i goriva
dobijenih krekovanjem, odnosno nastanak kristala u gorivima parafinske strukture.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti