Specifičnosti oralno hirurških intervencija i
mogućnosti
protetske rehabilitacije kod osoba sa posebnim potrebama
(seminarski rad)
2
SADRŽAJ
UVOD
3
DEFINICIJA HENDIKEPIRANOSTI
4
MULTIDISCIPLINARNI PRISTUP
6
OBOLJENJA
9
OPŠTA ANESTEZIJA
15
POMAGALA
16
ZAKLJUČAK
17
LITERATURA
18
4
Svjetska zdravstvena organizacija ( SZO) definiše hendikepirane osobe kao one
koje su duži vremenski period spriječene svojim fizičkim i psihičkim stanjem da
učestvuju u normalnim aktivnostima svojih vršnjaka, uključujući društvene, obrazovne i
rekreativne aktivnosti (Franks i Winter, 1974).
Pored “hendikepiranosti“ i “ometenosti u psiho-fizičkom razvoju“, za slična stanja
koristi se i naziv “razvojna invalidnost“. Ovde se ubrajaju: mentalna retardacija,
mongoloidizam, cerebralna paraliza i epilepsija. Da bi se pomenute bolesti svrstale u
“razvojnu invalidnost“, uslov je da su nastale prije 18-te godine života, da su se trajno
nastavile i da čine znatan hendikep oboljeloj djeci.
Rasprostranjeni naziv “hendikep“ teži da obuhvati sve vrste nedostataka i
oštećenja ljudskih sposobnosti i sve kategorije invalidnih lica. Međutim, u savremenim
stručnim krugovima razlikuje se:
1.
Oštećenje – (defect)
- nedostatak, stanje organizma koje se ispoljava kroz umanjene
sposobnosti za aktivnosti koje se od ljudi prirodno očekuju i može se dokazati
medicinskim dijagnostičkim sredstvima.
2.
Nesposobnost – (disability) -
invalidnost, smanjenje ili ograničenje nekih sposobnosti
i aktivnosti koje ne moraju da remete normalan život pacijenta. Relativna je i zavisi od
vrste i stepena oštećenja i od posla kojim se osoba bavi.
3.
Ometenost – (hendikep) –
nesposobnost koja stalno i dugotrajno usporava, remeti ili
na bilo koji drugi način koči normalni rast, razvoj ili prilagodjavanje životnim uslovima.
To nije samo onesposobljenost koju pojedinac nosi, već i nemogućnost od strane
okoline da prihvati pojedinca. Taj specifičan društveni odnos nastaje kada se
negativnim dejstvima defekta pridruži odbojan stav većine ljudi prema osobama
smanjenih sposobnosti.
Termin “djeca sa posebnim potrebama“ koji se nekada koristi je vrlo širok i
podrazumjeva djecu: sa smetnjama u razvoju (djecu sa tjelesnom, mentalnom i
senzornom ometenošću), sa poremećajima ponašanja, sa teškim hroničnim
oboljenjima, sa emocionalnim poremećajima, bez roditeljskog staranja, zlostavljanu, ali i
izuzetno darovitu djecu.
5
Stomatološka hendikepiranost, bitna sa kliničkog i terapeutskog gledišta, znači
da je pacijent hendikepiran ukoliko ne može da prihvati stomatološku intervenciju na
uobičajen način po Holloway i Swallow-u (1982). Ova definicija klasifikuje pacijente, ne
prema fizičkim i mentalnim sposobnostima, već prema mogućnosti da se ovim
pacijentima uradi odgovarajuća stomatološka intervencija. Treba naglasiti da se neke
fizički i mentalno zdrave osobe, svrstavaju u stomatološki hendikepirane.
Mnogi autori su pokušavali da klasifikuju razne vrste ometenosti u psihofizičkom
razvoju, ali do sada nije napravljena jedinstvena, sveobuhvatna i opšteprihvaćena
podjela. Klasifikacija djece i mladih sa smetnjama u razvoju varira od zemlje do zemlje.
Međutim, treba naglasiti da se određene smetnje mogu javiti udruženo, i to višestruko
otežava stanje pacijenta, kao i sprovodjenje sveobuhvatne terapije. (primjer: cerebralna
paraliza, mentalna retardacija, epilepsija, uz moguće oštećenje vida…..)
Stomatološki problemi pacijenata sa posebnim potrebama su često
povezani sa mentalnim sposobnostima djeteta i njegovom svješću o sopstvenoj
invalidnosti. Tu spadaju :
•
značajno lošije stanje oralne higijene
•
znatno prisustvo mekih i čvrstih naslaga na zubima
•
velika zastupljenost paradontalnih oboljenja
•
visok procenat nesanirani karijesnih zuba sa svim pratećim komplikacijama
•
mali broj popravljenih zuba
•
veći broj ekstrahiranih zuba nego u zdravoj populaciji
•
traume i povrede zuba i usta su češće (usljed pada )
•
znatno učestalije malokluzije različitog stepena izraženosti,( češće su teže)
