METODOLOGIJA EKONOMSKIH ISTRAŽIVANJA
1. Opisati faze istraživačkog procesa!
Metodološki postupak se sastoji iz određenih faza, radnji kroz koje istraživanje prolazi i koje
predstavljaju određenu garanciju za objektivnost (nučnu istinitost saznanja).Faze istraživačkog
postupka različito se određuju u literaturi. Međutim, u najvećem broju slučajeva one se svode
na nekoliko osnovnih radnji:
formulisanje istraživačkog problema
teorijsko i operacionalno (radno) definisanje pojave koja je predmet istraživanja
postavljanje prethodnih pretpostavki – hipoteza istraživanja
prikupljanje podataka
naučno objašnjenje i verifikacija hipoteze
Prvu, polaznu fazu istraživanja predstavlja određenje predmeta ili problema istraživanja.
Predmet istraživanje je po pravilu neka, određena veza između pojava, pa utvrđivanje predmeta
obuhvata, - najprije, određivanje (definisanje) samih pojava između kojih se veza utvrđuje, te
zatim, određivanje prirode same veze.
Teorijsko definisanje problema i predmeta istraživanja je logička operacija kojom se pomoću
apstraktnih pojmova određuje suština pojave koja se istražije.Operacionalno, radno definisanje
problema sastoji se u određivanju indikatora (pokazatelja) koji se mogu iskustveno ispitati i
provjeravati i koji pretstavljaju spoljašnje, tj.s polja vidljive manifestacije apstraktnog koncepta.
Na primjer, radna definicija „sreće“ može biti izjava ljudi da li su srećni ili ne.
Pošto se izvrši operacionalno definisanje pojava postavljaju se pretpostavke, - hipoteze
istraživanja. Njihova funkcija je u tome da se pretpostavi veza između pojave koju istražujemo i
drugih činilaca koji bi po pretpostavci mogli biti sa njom u nekoj vrsti veze (npr. uzročnoj). Cilj
istraživanja je provjeravanje opravdanosti postavljene hipoteze.
U sljedećoj fazi istraživanja prikupljaju se i klasifikuju (obrađuju) podaci. Tu se već ulazi u
ključnu fazu naučnog istraživanja, - u fazu naučnog objašnjenja i utvrđivanja veza npr.
korelacije (o stepenu povezanosti dvije ili više pojava) ili funkcionalnih veza (funkcionalni
zakoni najčešće utvrđuju prosto međusobnu uslovljenost pojava, - kada se mijenja jedna
mijenja se i druga pojava) ili uzročnih veza (kada je jedna pojava, nezavisno promjenjiva,
dovoljan uslov, uzrok promjene druge pojave, zavisno promjenjive).
2. Teorijsko i operacionalno defisanje predmeta istraživanja!
Predmet istraživanje je po pravilu neka, određena veza između pojava, pa utvrđivanje predmeta
obuhvata, - najprije, određivanje (definisanje) samih pojava između kojih se veza utvrđuje, te
zatim, određivanje prirode same veze. U metodoloskoj literaturi se kao sastavni posebni dijelovi
predmeta istrazivanja, promatraju teorijsko i operacionalno odredjenje predmeta istrazivanja.
Teorijsko
definisanje problema i predmeta istraživanja je logička operacija kojom se pomoću
apstraktnih pojmova određuje suština pojave koja se istražije.
Operacionalno
, radno definisanje
problema sastoji se u određivanju indikatora (pokazatelja) koji se mogu iskustveno ispitati i
provjeravati i koji pretstavljaju spoljašnje, tj.s polja vidljive manifestacije apstraktnog koncepta.
Na primjer, radna definicija „sreće“ može biti izjava ljudi da li su srećni ili ne.
3. Objasnite vezu između istraživačkog pitanja i istraživačke hipoteze! Obavezno
navedite primjer!
Znanstvenik mora formulirati istraživačko pitanje kojim precizira što to točno želi spoznati o
objektu svog istraživanja. Da bi postavio istraživačko pitanje, znanstvenik mora najprije
odrediti, detektirati problem koji je relevantan za znanstveni okvir unutar kojeg provodi
znanstveno istraživanje.Znanstvenik najprije mora vrlo pažljivo, jasno i nedvosmisleno
definirati osnovne pojmove koji odgovaraju stvarima i njihovim odnosima u području
istraživanja koje znanstvenik želi istraživati. Svaka nejasnoća u određenju i razgraničenju
pojmova razultirat će neodređenošću u rezultatima istraživanja. Kada je problem detektiran
može se formulirati istraživačko pitanje.
Odgovor na istraživačko pitanje je hipoteza-pretpostavka, stav o tome kakav je odnos između
promatranih varijabli. Dok istraživačko pitanje treba formulirati u interrogativnom obliku,
hipotezu treba formulirati u izjavnom (deklarativnom) obliku.
Primjer.
Istraživačko pitanje
: Da li stepen obrazovanja utiče na dobivanje bolje radne pozicije
u preduzeću?
Centralna istraživačka hipoteza
: Stepen obrazovanja utiče na dobivanje bolje radne pozicije u
preduzeću.
4. Objasnite odnos između generalne hipoteze i pomoćnih hipoteza!
Opšta, generalna hipoteza
, odnosi se na cijeli predmet istraživanja i obuhvata sve njegove
aspekte. Ova opšta hipoteza se obično razlaže naposebne hipoteze koje obuhvataju različite
aspekte problema istraživanja. Posebne hipoteze su konkretne i moguće ih je testirati, tj
dokazivati njihovu ispravnost.
Npr. Opšta hipoteza je: Dimenzije kvaliteta usluge utiču na zadovoljstvo korisnika
telekomunikacijskih usluga.
Da bi smo odredili pomoćne hipoteze moramo naći jasne indikatore kojima su mjerili varijable,
u ovom slučaju radi se o Serqual modelu, pa cemo predpostaviti da se putem Likerotve skale,
dimezija zadovoljstva korisnika usluga mjerila putem tvrdnji iz Servqual modela.
Na osnovu toga formiramo opšte hipoteze.
Npr. kako pouzdanost, povjerenje, opipljivost, susretljivost i odgovornost utiču na zadovoljstvo
korisnika usluga:
H1: Dimenzija pouzdanost ima značajan pozitivan uticaj na zadovoljstvo korisnika.
H2: Dimenzija povjerenje ima značajan pozitivan uticaj na zadovoljstvo korisnika.
H3: Dimenzija vizuelni utisak ima značajan pozitivan uticaj na zadovoljstvo korisnika.
5. U čemu je razlika između naučne i statističke hipoteze?
Istraživačka hipoteza
predstavlja iskaz o očekivanjima, predviđanjima istraživača. One su
proverljive izjave ili predviđanje o povezanosti ili razlici između varijabli.
Hipoteza se sastoji iz dva elementa:
1. varijable i
2. relacije između varijabli.
Statističke hipoteze
sažimaju istraživačke hipoteze povezujući ih sa parametrima populacije.
Mogu se podeliti na:
1. nultu hipotezu i
2. alternativne hipoteze.
7. Objasniti ciljeve naučnog istraživanja!
U znanstvenom se istraživanju pojavljuju dvije vrste ciljeva:
•
Pragmatiki ili društveni ciljevi
•
Spoznajni ili znanstveni ciljevi.
Pragmatički ili društveni ciljevi istraživanja govore o koristima koje mogu proizići na osnovu
rezultata istraživanja, o korisnicima koji se mogu služiti dobivenim rezultatima te, ako se može
odrediti, o načinu korištenja dobivenih rezultata. Recimo za problem: koji su razlozi zbog kojih
graani nisu dovoljno aktivni u političkom životu? - pragmatički ciljevi mogu biti ovi: 1 . Korist
od ovog istraživanja može biti to da će se na temelju rezultata istraživanja moći efikasnije
djelovati na povećanje aktivnosti građana u političkom životu.
Prilikom određivanja pragmatičkih ciljeva istraživanja potrebno je odrediti:
1. najvažnije korisnike,
2. koristi,
3. način korištenja rezultata istraživanja.
Spoznajnim ili znanstvenim ciljevima određujemo razinu spoznaje koju trebamo ostvariti da
bismo riješili problem. Ti ciljevi nisu proizvoljni, već proistječu iz same prirode problema.
Priroda problema ih ne određuje do kraja pa ih treba specificirati.
Četiri su razine spoznaje, pa su moguće četiri vrste znanstvenih ciljeva. To su:
1. znanstveno opisivanje ili deskripcija,
2. znanstvena klasifikacija,
3. znanstveno objašnjenje ili eksplanacija,
4. znanstveno predviđanje ili prognoza.
Znanstveno opisivanje je prevođenje osjetilnih doživljaja (činjenica) konkretnog predmeta
istraživanja (varijable) u simbolički jezik znanosti. Uz pomoć njega može se dobiti opći uvid u
ono što se opisuje.
Klasifikacijskim ciljevima nastojimo doći do pobližih spoznaja o pojavama i procesima,
određujui njihovu vrstu ili dovodeći ih u vezu s drugim pojavama i procesima.
Prema tome, moguće su dvije vrste znanstvenih klasifikacija:
1. klasifikacija s obzirom na zavisnu varijablu,
2. klasifikacija s obzirom na nezavisne varijable.
Objasniti neku pojavu obično znači otkriti uzroke njezinog nastanka, mijenjanja i
nestanka. Meutim, imamo dvije vrste eksplanacijskih ciljeva:
1. otkrivanje povezanosti,
2. otkrivanje uzročno-posljedične zavisnosti.
Eksplanacijskim ciljevima istraživanja dobivamo odgovor na pitanje kako i zašto. Za
znanstvenu prognozu podaci nisu jednako važni kao za znanstvenu dijagnozu. Ako je cilj
istraživanja prognoza, nije dovoljno ustanoviti kakvo stanje jest, već moramo biti usmjereni i na
tendencije mijenjanja stanja. Zbog toga u istraživanjima s prognostičkim ciljem moramo biti
usmjereni na dinamičke karakteristike pojava, a njih nije moguće zahvatiti samo u jednome
momentu. Zbog toga dugoročnije prognoze i nisu moguće bez dugoročnijih istraživanja.
8. Komparirajte eksplanatornu i intervenirajuću varijablu! Obavezno navedite
primjer!
U istraživanju nije lako odrediti odnos između zavisne i nezavisne varijable, jer se mogu
pojaviti neke druge varijable koje djeluju na njihov odnos. Zato se uz zavisne i nezavisne
varijable u istraživanju pojavljuju i antecendentne ili eksplanatorne varijable. Recimo,
pronađena je povezanost između broja roda i broja rođene djece u nekom kraju, ali nju ne
uzrokuje stvarna povezanost između broja roda i broja rođene djece, već treća varijabla koja
djeluje na jednu i drugu varijablu. Ta je varijabla razvijenost kraja. U nerazvijenim krajevima
veći je natalitet i veći je broj roda.
Osim tih varijabli, u društvenim su istraživanjima česte intervenirajuće ili interpretativne
varijable. Intervenirajuće varijable pojavljuju se poslije nezavisne varijable, a prije zavisne, i
uzrokuju povezanost između tih varijabli. Kad se ispitivao utjecaj intenziteta rasvjete na
produktivnost, dobiveno je da je produktivnost ostala visoka i onda kada se intenzitet rasvjete
vratio u prvobitno stanje. Očito je da u tom slučaju povećana produktivnost nema veze sa
rasvjetom, pa se taj utjecaj morao pripisati nekoj drugoj varijabli. Ta je varijabla psihološki
osjećaj koji se pojavio u radnica. Kad se svjetlo vratilo na intenzitet kakav je bio i prije pokusa,
ostao je osjećaj radnica da se o njima brine i upravo je taj osjećaj zadržao produktivnost na
višoj razini, a ne intenzitet rasvjete.
9. Komparirajte intervenirajuću i specifikatornu varijablu! Obavezno navedite
primjer!
Intervenirajuće varijable
javljaju se između nezavisne i zavisne varijable i uzrokuju karakter
veze između njih. (Primjer u prethodnom pitanju).
Specifikatorne (kondicirajuće)
uvjetuju intenzitet veze između nezavisne i zavisne varijable.
Primjerice, povezanost između obrazovanja i napredovanja u poslu veća je od dužeg staža.
10. U čemu je razlika između zavisnih i nezavisnih varijabli?
U istraživanju nismo jednako zainteresirani za sve varijable koje se pojavljuju. One koje su u
središtu našeg zanimanja zovemo zavisne varijable. Zavisne varijable su obilježja pojava koje
nas najviše zanimaju u istraživanju, pa tu varijablu dovodimo u vezu s drugim varijablama koje
nju opisuju, klasificiraju ili objašnjavaju. A varijable koje opisuju, klasificiraju ili objašnjavaju
zavisnu varijablu nazivamo nezavisnim varijablama. Zavisne varijable obično se označavaju sa
Y, a nezavisne sa X.
Zavisna varijabla je uvijek u problemu istraživanja. Ona je zapravo obilježje za koje se pitamo
u problemu. Ako nam je problem istraživanja: koliko su građani uključeni u politički život? –
zavisna varijabla je uključenost u politički život. U tom problemu nemamo nezavisnu varijablu.
Međutim, nezavisne se varijable pojavljuju u ciljevima istraživanja i u hipotezama. Nezavisna
varijabla može se pojaviti i u problemu. Evo jednog takvog primjera: koliko informitanost
građana djeluje na uključenost u politički život? Uključenost u politički život je zavisna
varijabla, a informiranost je nezavisna varijabla.
Zavisne varijable ovise o nezavisnim varijablama, a nezavisne ne ovise o zavisnim varijablama.
Zato se tako i zovu.
11. Objasnite operacionalizaciju varijabli!
Znanstveni pojmovi nastali su mišljanjem koje je zasnovano na činjenicama stvarnosti. Do
pojma, prema tome, dolazimo apstrakcijom nebitnih i generalizacijom bitnih elemenata u
činjenicama. Pojam je misaono objašnjenje činjenica. Za razliku od iskustvenog doživljavanja,
misao (pojam) uopćeno „odražava" objektivnu stvarnost. Put nastanka pojma ide od objektivne
stvarnosti preko osjetilnih doživljaja do mišljenja. Taj se proces naziva konceptualizacijom.
Zbog empirijske provjere mora se napraviti obrnuti put koji ide od mišljenja prema objektivnoj
stvarnosti. Taj se postupak zove operacionalizacija.
Ako želimo doznati kakva je uključenost građana u politički život, moramo operacionalizirati
varijablu: uključenost u politički život. To znači da se s pojmovne razine trebamo spustiti na
iskustvenu razinu. Pojam je generalizacija koja se odnosi na velik broj iskustvenih pojava u
objektivnoj stvarnosti. Dijelovi objektivne stvarnosti koji se odnose na pojam varijable koju
