Skupština akcionara kao korporativni organ
EKONOMSKI FAKULTET
DRUGI CIKLUS STUDIJA
STUDIJSKI PROGRAM EKONOMIJA I POSLOVANJE
SKUPŠTINA AKCIONARA KAO KORPORATIVNI ORGAN
Seminarski rad iz predmeta Korporativno upravljanje
N A S T A V N I K S T U D E N T
Prof. dr Slobodan Župljanin Mirjana Nedić
Broj Indeksa: MEP – 042/17
Banja Luka, januar 2018. godina
SADRŽAJ
2.1. Pojam i razvoj korporativnog upravljanja
...........................................................................................5
2.2. Ekonomski aspekti korporativnog upravljanja
...................................................................................5
2.3. Sistemi korporativnog upravljanja
2.3.1. Otvoreni (anglosaksonski)
2.3.2. Zatvoreni (kontinentalni)
3.1. Skupština akcionarskog društva
3.2. Vrste skupštine akcionara
3.3. Nadležnost skupštine akcionara
3.5. Prava akcionara prema OECD – ovim principima korporativnog upravljanja

2. Korporativno upravljanje
Korporacija je specifična forma organizovanja preduzeća. Pod korporacijom se podrazumjeva
preduzeće organizovano kao akcionarsko društvo ili javna kompanija (engl. Public company),
kako se ona označava na anglosaksonskom govornom području. Ovako shvaćena korporacija je u
stvari kompanija ili preduzeće koje je svoj akcijiski kapital inicijalno i/ili kroz kasnije
dokapitalizacije pribavilo putem tzv. instituta javne ponude ili prodaje. Na taj način se akcije
takvih kompanija nalaze u vlasništvu velikog broja akcionara ili investitora (tzv. investicione
javnosti) tj. one imaju široko distribuiranu vlasničku strukturu. Pored toga, odnosno kao posljedica
navedenog, akcijama takvih korporacija se trguje na berzama po pravilima tzv. javnog prometa
koja znače tržišno formiranje njihovih cijena na bazi javne dostupnosti svih relevantnih
informacija, uz odgovarajući nadzor Komisije za hartije od vrijednosti kao regulatora tržišta
kapitala. Osnovna karakteristika i istovremeno korporativna prednost korporacije u odnosu na
druge organizacione forme preduzeća (društva lica, društva s ograničenom odgovornosšću i
akcionarska društva sa malim brojem akcionara – tzv. zatvorena akcionarska društva), je da
korporacija praktično ima neograničene mogućnosti pribavljanja dodatnog kapitala potrebnog za
rast i razvoj posredstvom finansijskog tržišta.
Standard korporativnog upravljanja ne može biti isti za sve kompanije i u osnovi ne treba da zavisi
od njihove pravne norme (akcionarsko društvo, društvo sa ograničenom odgovornošću), već
kumulativno od veličine kompanije (u smislu ekonomsko-računovodstvenih kriterijuma: male,
srednje i velike) i izvora kapitala (da li se prikuplja javnim putem – javna emisija akcija, obveznica
ili drugih serijskih hartija od vrijednosti - otvorena kompanija, ili se prikuplja nejavnim putem –
zatvorena kompanija). Za male i u dobroj mjeri srednje kompanije koje su zatvorenog tipa mora
važiti standard fleksibilnosti, minimum imperativnosti, sloboda ugovaranja, dok bi velike
kompanije zatvorenog tipa morale da budu regulisane u pogledu korporativnog upravljanja
djelimično kao male i srednje zatvorenog tipa, a djelimično kao velike otvorenog tipa.
Doc. dr Ostoja Travar, Menadžment korporativnog upravljanja, Banja Luka, 2002. godina, str.3-5.
Ibidem, str. 6.
2.1. Pojam i razvoj korporativnog upravljanja
Korporativno upravljanje (engl. Corporate governance) je sistem putem kojeg se organizacijama
upravlja i nad njim vrši kontrola. Struktura korporativnog upravljanja određuje raspodjelu prava i
obaveza među različitim učesnicima u korporaciji, poput odbora, menadžera, akcionara i drugih
interesnih strana i propisuje pravila i procedure odlučivanja o korporativnim pitanjima. Ovim se
takođe obezbjeđuje struktura pomoću koje se uspostavljaju poslovni ciljevi kompanije, kao i
sredstva za postizanja tih ciljeva i kontrola efikasnosti. Takođe, korporativno upravljanje
definišemo kao skup mehanizama kroz koje kompanija funkcioniše, kada je svojina odvojena od
upravljanja. Uobičajena definicija korporativnog upravljanja je ona data u izvještaju lorda
Kadberija: „Korporativno upravljanje je sistem kojim se kompanije upravljane i nadzirane“.
Jednostavno rečeno, korporativno upravljanje predstavlja ono što dobijete kada se „oprostite“ od
vašeg novca i kupite akcije neke kompanije.
Dobro korporativno upravljanje zavisi od usklađenosti između različitih mahanizama koji
omogućućavaju efikasno upravljanje i rešavanje konflikta koji nastaju u korporativnim
strukturama. U zadnje vrijeme u Bosni i Hercegovini - Republici Srpskoj vodi se, pod uticajem
živih investicionih aktivnosti, rasprava o tome šta je to korporativno upravljanje, te u vezi s tim,
koji su djelotvorni mehanizmi da se omogući nadzor nad radom uprava akcionarskih društava. To
sve u kontekstu činjenice da kod društava kapitala, čiji je tipični predstavnik otvoreno akcionarsko
društvo, postoji odvojenost akcionara kao vlasnika vlasničkih udjela izraženih u akcijama, i uprave
akcionarskog društva koja u odnosu na akcionare postaje sve samostalnija i oslobođena nadzora
nad svojim radom.
2.2. Ekonomski aspekti korporativnog upravljanja
Dva su centralna pitanja korporativnog upravljanja, a njihovo i postojanje i rješavanje zavisi od
strukture vlasništva u preduzeću.
Dr Milan Lakićević i dr Miloš Vulanović, Korporativno upravljanje-motor ili olovne noge razvoja, Finrar, Banja
Vrućica, str. 30.
Doc. dr Ostoja Travar, Menadžment korporativnog upravljanja, Banja Luka, 2002. godina, str. 8.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti