FAKULTET ZA POSLOVNE STUDIJE I PRAVO, 

BEOGRAD

KRIVIČNA DELA LIŠENJA ŽIVOTA

Seminarski rad

Predmet: Krivično pravo

Profesor-mentor:                                                       Student:

 

Prof. dr Milan Milošević                                             Nemanja Savić I0442-15 

  

Mart, Prokuplje 2018.

background image

Krivična dela lišenja života                                                                         Seminarski rad

1. Krivična dela lišenja života

1.1. Ubistvo

„Fenomen ubistva star je koliko i sama ljudska zajednica, ali, za razliku od danas, u 

ranijem periodu, ono nikada nije bilo apsolutno zabranjeno za sve slojeve stanovništva. 
Kažnjivost za ovo krivično delo zavisila je od mnogobrojnih okolnosti: socijalnog statusa 
učinioca   i   žrtve,   njihovog   odnosa,   na   primer   i   drugo.   Zanimljiv   je   podatak   da   se 
krivičnopravna   represija   pojačavala   ako   je   žrtva   pripadnik   vladajuće   klase,   dok   se 
smanjivala ili čak izostajala za ubistvo roba. Bez obzira na ovu nejednakost, u dobrom delu 
razvoja ljudske civilizacije, ubistvo je uvek bilo jedno od najtežih i najopasnijih krivičnih 
dela. Njegovu apsolutnu zabranjenost sada dovodi u pitanje mogućnost vršenja eutanazije, 
u određenim državama, poput Holandije i Švajcarske“.

1

Krivično delo ubistvo je jedno od najstarijih krivičnih dela, veoma kompleksno i 

dinamičnog   karaktera.   Njegova   dinamičnost   se   ogleda   u   činjenici   da   ono   ne   gubi   na 
značaju u teorijskom, pravnom i svakom drugom kontekstu.

 

„Pre bi se moglo prihvatiti da 

ubistva   svojom   prisutnošću   u   svakom   društvu,   sa   obimom   koji   varira   ali   nigde   nije 
zanemarljiv,   dinamičnošću   i   promenljivošću   u   pogledu   načina   vršenja,   sve   češćim 
organizovanim vršenjem, teškoćama i preprekama koje se javljaju u njegovom otkrivanju i 
gonjenju učinilaca i mnoštvom različitih motiva iz kojih se vrši, predstavljaju podmlađen i 
usavršen delikt savremenog društva“.

2

Postoji veliki broj definicija kojima se određuje ovo krivično delo. 
„Zbog   različitih   modaliteta   koje   ubistvo   u   konkretnom   slučaju   može   da   ima 

uobičajeno   je   govoriti   o   njegovoj   trostepenosti.   Naime,   ubistva   se   međusobno   mogu 
razlikovati prema pobudama izvršenja (s jedne strane, imamo niske motive, a s druge 
strane, može se raditi o sažaljenju), načinu izvršenja, okolnostima pod kojima se vrše i sl. 
Zbog toga se zakonodavac odavno trudi da od normalnog slučaja ubistva, umišljajnog ili 
nehatnog, razlikuje slučajeve u kojima je opravdano izreći težu kaznu od one koja je 
propisana   za   obično   ubistvo   i   slučajeve   gde   je,   zbog   postojanja   neke   krivičnopravno 
relevantne okolnosti, prihvatljivo izreći lakšu kaznu. Ova trostepenost postoji u gotovo 
svim zakonodavstvima. Dakle, od običnog ubistva, koje obuhvata prosečan slučaj ubistva 
sa   umišljajem,   treba   razlikovati   s   jedne   strane   teška   ubistva,   a   sa   druge   strane 
privilegovana ubistva“.

3

Osnovna dilema u vezi sa definisanjem krivičnog dela ubistva odnosi se na to da li 

njegova   sadržina   uopšte   mora   biti   precizno   određena   u   Krivičnom   zakoniku.   Dilema 
proističe iz činjenice da je sam čin oduzimanja života drugom licu, krivično delo te da 
zbog toga nije neophodno naglašavati karakter krivičnog dela ubistva. S druge strane, 
postoje i dodatni faktori koji otežavaju utvrđivanje krivične odgovornosti počinioca i dr. 
znakova subjektivne prirode koji proizilaze iz samog ubistva kao krivičnog dela.

Najprostije, krivično delo ubistva se može definisati kao lišenje života nekog lica. 

Definicija se odnosi na tzv. obično ubistvo, koje postoji ako nema okolnosti koje takvo 
delo čine teškim (kvalifikovanim), odnosno lakšim (privilegovanim).

Većina   teoretičara   prava,   određuju   ubistvo   kao:   oduzimanje   ljudskog   života, 

prouzrokovanje smrti drugog čoveka ili uništavanje ljudskog života. U osnovi razlikujemo 
nekoliko tipova ubistva: 

1

 Dimovski, D., 

Kriminološko određenje ubistva

, Pravni fakultet Univerziteta u Nišu, Niš, 2012., str. 2. 

2

  Lazarević, Lj.,  

Ubistva u Jugoslovenskom krivičnom zakonodavstvu  de  lege  i  de  lege  ferenda,  

Institut za 

kriminološka i sociološka istraživanja, Budva, 2000., str. 5.

3

 Cvetković, I., 

Ubistvo kao oblik kriminaliteta nasilja

, Pravni fakultet Univerziteta u Nišu, Niš, 2012., str. 7.

4

Krivična dela lišenja života                                                                         Seminarski rad

- obično ubistvo;
- teško ubistvo - ubistvo na svirep ili podmukao način, ubistvo iz koristoljublja, 

ubistvo pri vršenju razbojništva, ubistvo sa umišljajem i dovođenje drugog lica u opasnost, 
ubistvo iz bezobzirne osvete, ubistvo trudne žene, ubistvo više lica, ubistvo radi prikrivanja 
drugog krivičnog dela i dr.;

- i privilegovana ubistva - ubistvo deteta pri porođaju, ubistvo na mah, lišenje života 

iz samilosti i nehatno lišenje života.

Pod običnim ubistvom se podrazumeva ono ubistvo kod koga je jedno lice lišilo 

života drugo lice. Reč je o ubistvu kod koga se ne ispoljavaju neki druge elementi odnosno 
ne postoje okolnosti koje mu daju neki drugi oblik. Na primer, ako učinilac lišio života 
drugo lice na sviren način, to svakako ne može biti obično ubistvo već se radi o teškom 
ubistvu na svirep način. 

Radnja izvršenja krivičnog dela ubistva nije u zakonu precizirana. Radnja izvršenja 

krivičnog dela ubistva se može odrediti kao svaka ona radnja koja kao posledicu ima smrt 
nekog lica. 

Lišenje života se može izvršiti radnjom: činjenja ili   nečinjenja.   Radnja činjenja 

postoji,   na   primer,   kada   učinilac   nekog   lišava   života   pucanjem   iz   vatrenog   oružja, 
davanjem otrova, upotrebom opasnog oruđa itd., a radnja nečinjenja, na primer, kada se 
bolesniku ne daje lek od koga zavisi njegov život, uskraćuje hrana detetu itd.   S druge 
strane, ubistvo se može izvršiti na direktan način, kada učinilac sam preduzima radnju ili je 
propušta (na primer,  puca iz vatrenog  oružja)  ili  na indirektan  način,  kada  se  ubistvo 
posredstvom drugog lica izvršava (na primer, slanjem paklene mašine na adresu žrtve). U 
suštini   za   postojanje   krivičnog   dela   ubistva,   kada   raspravljamo   o   radnji   izvršenja, 
irelevantno je na koji način je lice ubijeno (upucano, udavljeno, psihički maltretirano i sl.), 
važno je da radnja imala navedenu posledicu, tj. smrt žrtve. Navođenje načina na koji je 
neko lišeno života važno je kada se određuje tip ubistva, odnosno kvalifikacija krivičnog 
dela npr. ako je lice ubijeno na svirep ili podmukao način (ubistvo na svirep način i ubistvo 
na podmukao način).

Izvršilac ovog krivičnog dela može biti svako lice, a oblik vinosti je umišljaj. 
Domaći   zakonodavac   predviđa   mogućnost   pokušaja   ubistva.     Razlika   između 

pojedinih oblika ubistva postoji samo u pogledu okolnosti koje utiču da se delo tretira kao 
teže ili lakše (privilegovano).  Prema tome, ono što je rečeno o radnji izvršenja, predmetu 
izvršenja, posledicima kod običnog ubistva, važi i za krivično delo teškog i privilegovanog 
ubistva.

Rečeno je da je objekat krivičnog dela ubistva živo biće odnosno čovek. Krivičnim 

delima protiv života i tela se ustvari štiti čovečiji život od momenta njegovog rađanja pa do 
njegove smrti. Rođenje i smrt su veoma važni da bi se razgraničili pojedini oblici ubistva 
od drugih krivičnih dela. 
Posledica krivičnog dela je smrt živog ljudskog bića. Onog trenutka kada nastupi smrt 
smatra se da je krivično delo ubistvo završeno. 

U principu svako činjenje odnosno nečinjenje koje za posledicu ima kao posledicu 

smrt drugog lica, smatra se ubistvom. Vreme od trenutka radnje do nastupanja smrti nije od 
značaja, tako da će delo postojati i ako je smrt nastupila neposredno nakon radnje (trenutna 
smrt)   i   posle   izvesnog   vremena.   To   pitanje   se   rešava   prema   pravilima     uzročnosti   u 
krivičnom pravu. 

U teoriji krivičnog prava, postoji više teorija koja se bave pitanjem uzročnosti, ali 

nijedna od teorija nije izdvojena kao dominantna. Dobrovoljni odustanak kod krivičnog 
dela ubistva je moguć i on se uglavnom dovodi u vezu sa pokušajem ubistva. Pokušaj 
krivičnog dela ubistva podrazumeva da se ubistvo  nekog lica nije realizovalo odnosno nije 
rezultiralo smrću nekog lica.  O dobrovoljnom odustanku ne govorimo, kada  potencijalni 

5

Želiš da pročitaš svih 15 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti