Grupno komuniciranje
VISOKA ŠKOLA TEHNIČKIH STRUKOVNIH STUDIJA ČAČAK
Seminarski rad
Predmet : Komunikacije
Tema: GRUPNO KOMUNICIRANJE
Student: Mentor:
Nenad Zečević 736/15 Ana Dukić
Čačak, decmbar 2017.
SADRŽAJ
3.GRUPNO POSLOVNO KOMUNICIRANJE
........................................................................................6
5.VRSTE, KARAKTERISTIKE I FUNKCIJE TIMOVA
....................................................................11

2.POJAM I VRSTA GRUPE
Terminom grupa označavaju se osobe koje imaju neku zajedničku karakteristiku a da među
njima nikakve ni prostorne ni akcione povezanosti , o grupi se govori i kad se određeni broj lica
zainteresovanih za isto zbivnje nađe na istom mestu i ako nisu u bližem međusobnom kontaktu
(
publika na koncertu
), a pod grupom podrazumevamo i privremeno okupljen veći broj lica koji
usled raznih uzroka dođe u stanje povećane uzbuđenosti, gde dolazi do uzajamnog uticaja jednih
na druge i do manje kontrolisanog ponašanja koje odstupa od uobičajenog (
gomila ili masa
), a
grupom se smatra i više lica koja se, iako nisu na istom mestu i među njima ne postoji aktivan
kontakt, aktivno zalažu za ostvarenje istih ciljeva (
socijalni pokreti
). Grupom se označavaju i
osobe među kojima postoji neposredna interakcija bilo da je ona dugotrajna i kontinuirana kao
sto je to kod
porodične grupe
, bilo da je to kratkotrajnije kao što je slučaj sa nekom komisijom
ili odborom. Te grupe koje su brojem ograničene se nazivaju
male grupe
. Grupom se označavaju
i velike skupine populacija za koje je karakteristično osećanje zajedničke pripadnosti ili čiji
članovi imaju zajedničku sudbinu. Tako organizovana skupina je
država, klasa, nacija
.
Jedna od osnovnih karakteristika grupe na osnovu koje ih možemo i podeliti jeste
struktuiranost grupe:
Nestruktuirane grupe
je karakteristično postojanje delimično istog ili sličnog cilja,
članovi nemaju svoje mesto ili zadatak, postoji izvestan broj osoba koje su veza među
ostalima i postoji interstimulacija članova. Ovo su grupe u širem smislu i u njih spadaju
masa, publika i socijalni pokreti.
Struktuirane grupe
karakteriše ne samo isti već i zajednički cilj koji ostvaruju
međusobno povezanom i usklađenom aktivnošću i u čijem ostvarivanju svaki član grupe
ima svoje mesto i svoju ulogu. Ovo su grupe u užem smislu i u njih spadaju male frupe,
organizacije i velike društvene grupe.
Mala grupa
pored osnovnih karakteristika struktuiranih grupa poseduje još četiri karakteristike:
ograničeni broj članova, uzajamno opažanje članova-licem u lice odnos, neposredna interakcija
članova grupe, uzajamna zavisnost i uticaj. Porodica je osnovna mala grupa, ona nije samo agens
socijalizacije već je i veoma važna društvena institucija kojom se zadovoljavaju mnoge
društvene i individualne potrebe. U ovoj maloj grupi mnogo je obimnija i značajnija interakcija
nego u većini grupa usled toga što postoje prisniji odnosi među svim članovima i veze među
članovima imaju poseban kvalitet. Veoma značajna je i vršnjačka grupa, koja je povezana
posebnim, emocijama zasićenim, uzajamnim odnosima. Razlikuju se prema uzrasnim nivoima a
najznačajnija je adolescentna vršnjačka grupa koju karakteriše nepostojanje posebnih grupnih
zadataka i ciljeva ali postojanje zajedničke aktivnosti koje obuhvataju, pre svega, zabavu
adolescenata.
Organizacije
su integrisani sistemi više grupa koje koordinacijom aktivnosti grupa i članova
koje ih čine, putem podele rada, odgovornosti i prava, a posedujući fiksirana pravila ponašanja i
odnosa ostvaruju zajednički cilj. Karakteristike organizacija su: složenost, razvijena podela rada,
horizontalna i vertikalna koordinacija aktivnosti i funkcija, sistem predviđenih normi i formi
ponašanja.
Kohezivnost
se smatra jednom od najznačajnijih karakteristika grupe. Sama reč kohezivnost
znači povezanost a kohezivnost grupe određuje se na više načina: privlačnost grupe za članove,
jedinstvo članova, moral grupe, stepen koordinacije napora koji članovi ulažu u izvršavanju
zadataka, motivisanost članova grupe da izvrše grupne zadatke. Sve ovo jeste kohezivnost i zato
je opravdano reći da je kohezivnost rezultanta svih snaga koje deluju na članove da ostanu u
grupi. Indikatori da postoji kohezivnost u grupi jesu želja da se ostane u grupi, identifikacija sa
grupom, zalaganje za zadatke i usvajanje grupnih ciljeva, lojalnost prema drugim članovima
grupe.
Stepen kohezivnosti grupe može da se poveća pomoću sledeće strategije:
Smanjenje veličine grupe,
Podsticanje slaganja o ciljevima grupe,
Povećanje frekvencije međusobnih interakcija članova grupe,
Stvaranje homogenijeg sastava grupe,
https://webcache.googleusercontent.com/search?q=cache:rKBgOMm8HzwJ:https://www.skolest.com/wp-
content/uploads/2012/11/Pojam-i-vrste-grupe.doc+&cd=1&hl=sr&ct=clnk&gl=rs
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti