Baze podataka

UVOD

Od samog početka korištenja računara, obrada različitih vrsta podataka, bila je jedan od osnovnih zadataka. Podaci i informacije su postali pokretačka snaga modernog poslovanja na Zapadu pa i u cijelom svijetu. U većini poslovnih sistema ili državnih ustanova svakodnevno je prisutan rad sa nekim obikom registra bilo da su to podaci o strankama ili egistri, materijalne stavke ili neke realizacije tekućeg oposlovanja
Kada želimo da imamo kvalitetne informacije o svim segmentima našeg poslovnog ili čak i privatnog života najbolje je da na određeni način organiziramo sve podatke koje mogu da nam pruže informacije koje su od velike važnosti u trnutku kada su nam potrebne. Pogotovo se to odnosi na situacije kada u kratkom roku moramo donijeti neku kvalitetnu ili sudbonosnu odluku. Tada bi bilo najbolje da podaci za svaki pojedini element budu organizirani tako da se mogu smjestiti u tabele sa istovrsnim zaglavljem. Može, a veoma često i mora da bude više tabela koje bi obuhvatili sve segmente našeg interesovanja.
Svi ti segmenti se nerijetko zbog svoje prirode moraju organizirati u posebne tabele, a te tabele se mogu povezivati preko određenih zajedničkih elemenata. Skup više tih tabela koje služe jednom zajedničkom cilju, skupa sa njihovim veznim elelmentima naziva se bazom podataka. Njihov zajednički cilj se odnosi na svođenje veoma brze i uspješne infrormacije o svim događajima koji se dešavaju unutar jedne cjeline. Kada kucamo nešto u Wordu, vršimo neke tabelarne proračune u Exelu u više tabela onda imamo dodira sa bazom podataka.
To je u svari pitanje organizacije naših podataka. Ako ispisivamo datoteke u Wordu i smještamo ih po određenim direktorijima na neki način organiziramo bazu podataka. U slučaju kada naša baza postane toliko komplikovana da nismo više u stanju da jednostavno kontrolišemo tok i razvoj podataka potrebno je preći na viši stupanj organizacije podataka i početi razmišljati o sistemu za upravljanje bazom podataka.

ŠTA JE BAZA PODATAKA

Jednostavno rečeno, baza podataka je softwerska konstrukcija namjenjena za pohranjivanje, analizu i pretraživanje grupe srodnih i povezanih podataka, kao što su podaci o kupcima, pacijentima, telefonskim brojevima i sl.
Baze podataka predstavljaju višu razinu rada s podacima u odnosu na klasične programske jezike. Baza podataka je skup međusobno povezanih podataka, pohranjenih u vanjskoj memoriji računala. Podaci su istovremeno dostupni raznim korisnicima i aplikacijskim programima.Sustav za upravljanje bazom podataka (Dana Base Management System – DBMS) je poslužitelj (server) baze podataka. On oblikuje fizički prikaz baze u skladu sa traženom logičkom strukturom. On obavlja sve operacije s podacima u ime klijenta. U stanju je podržati razne baze, te se brine za sigurnost podataka te automatizira administrativne poslove sa bazom.Podaci u bazi su logički organizirani u skladu s nekim modelom podataka. Model podataka je skup pravila koja određuju kako može izgledati logička struktura baze.
Vrste modela podataka:

• relacijski model – zasnovan je na matematičkom pojmu relacije, a podaci i veze među podacima se prikazuju «pravokutnim» tabelama
• mrežni model – baza je predočena usmjerenim grafom. Čvorovi su tipovi zapisa, a lukovi definiraju veze među tipovima zapisa.
• hijerarhijski model – baza je predočena jednim stablom ili skupom stabala.
• objektni model – baza je skup trajno pohranjenih objekata koji se sastoje od svojih internih podataka i metoda za rukovanje tim podacima. Svaki objekt pripada nekoj klasi. Između klasa se uspostavljaju veze nasljeđivanja, agregacije tj. međusobnog korištenja operacija.

Baza podataka sastoji se od jedne ili više (dvodimenzionalnih) tabela koje međusobno mogu biti povezane. Svaka tabela čuva istovrsne podatke (npr. podatke o nekoj osobi, predmetu i sl.). Svaki red u tabeli predstavlja jedan slog u tabeli (najmanja grupa podataka u bazi koja u potpunosti opisuje neki od koncepata koje baza modelira),a svaka kolona jedno od polja unutar tog sloga. Dakle, slog može biti grupa podataka koja opisuje npr. neku osobu, a polja unutar tog sloga mogu sadržavati ime, prezime, adresu stanovanja ili datum rođenja te osobe. Slog se u literaturi još ponegdje naziva i entitet, a polje se naziva atribut. Svaki slog tabele se može jedinstveno identificirati putem jedne ili kombinacijom vrijednosti nekog od polja tog sloga. To polje ili kombinaciju polja tada nazivamo primarni dio ili osnovni ključ. Tako neku osobu može jedinstveno identificirati njen matićni broj ili kombinacija vrijednosti polja imena i prezimena. U jednoj tabeli može postojati više polja ili kombinacija polja koji mogu biti kao primarni ključ. Pored toga što primarni ključ ima ulogu jedinstvenog identificiranja sloga on igra ulogu i u povezivanju tabela. Uzmimo da naša tabela ustvari predstavlja listu pisaca. Pored te tabela imamo i listu knjiga, te je potrebno ove dvije tabele povezati kako bi smo znali koji je pisac napisao koju knjigu. Ako u slog knjige ubacimo polje koje sadrži vrijednost primarnog kljuća pisca, ove dvije tabele su povezane. Ovo novo polje (koje iskljućivo služi za povezivanje dvije tabele) u tabeli se zove strani ključ. Ovakav način povezivanje podataka nazivamo relacioni model baza podataka