ZDRAVSTVENI FAKULTET
ZENICA
BIOETIKA, EKOETIKA I EKOLOGIJA
SEMINARSKI RAD
Zenica, januar, 2016
Mentor:
Doc.dr.sc. Spahija Kozlić
Student:
Almin Ramić
4
2. BIOETIKA
Ako se pođe od recentnih odredaba pojma bioetike, odmah se otkrivaju nedoumiceu
razumijevanju karaktera i predmetnog polja ove discipline. U uvodnom tekstu američke
„Enciklopedije bioetike“ (Encyclopedia of Bioethics)
1
navodi se da je ona „siste-matsko
istraživanje moralnih mjerila, u tom smislu pogleda, odluka, ponašanja i uprav-ljanja u vezi s
naukama o životu i s zdravstvenom brigom, korištenjem raznoobraznih usluga etičke metodologije
u interdisciplinarnom okruženju“ (Reich). U njemačkom„Leksikonu bioetike“ (Lexikon der
Bioethik) nalazi se jedno proširenije određenje kojeu zima u obzir obje komponente složenice
bioetika: „Pod bioetikom se shvata etička refleksija onoga stanja stvari koje se tiče odgovornog
postupanja čovjeka s životom“
2
Ova druga, znatno šira, definicija bioetike implicira da bioetika nije posebna etikasa svojim
pravilima i principima, niti je specijalna etika za biologe i medicinare, nego je tematski pokušaj da
se generalni moralni principi primijene na specijalnom području predmeta za koje je savremeni
čovjek posebno senzibiliran. Po takvom shvatanju bioetika je subdisciplina primijenjene etike, tj.
„područna etika“, kao što su to, naprimjer, privredna etika ili etika tehnike. Njezin istraživački i
misaoni predmet nastoji se omeđiti na moralno prosuđivanje i vrednovanje različitih oblika
posezanja u ljudski, životinjski i biljni svijet.
Iz te odredbe slijedi da u bioetiku spadaju biomedicinska etika, etikaživotinja, ekološka
etika, kao i jedna određena etika istraživanja koja bi se odnosila na navedena istraživačka područ
ja. Time se tematski korpus bioetike ne bi ograničavao na uža biomedicinska pitanja (naprimjer,
eutanazija, pobačaj, problem dopustivosti istraživanja embriona itd.), nego bi njezinom naučnom i
istraživačkom interesu trebalo da budu dostupna i šira pitanja. U takva pitanja spadaju problemi
zasnivanja odgovornosti za buduće generacije, određivanja polja te odgovornosti, načina,
okolnosti i dopustivosti korištenja životinja u biomedicinskim istraživanjima, pripisivosti
subjektivitetamoralnog statusa prirodi, moralnih implikacija ljudskog ophođenja s prirodom etc.
Osim ovakvog široko koncipiranog pojma bioetike u brojnim raspravama specifikovan je i uži
pojam bioetike. Bez sumnje, on je dominantan u današnjim bioetičkim diskusijama. Po tom užem
1
Encyclopedia of Bioethics, Stephen Post, Editor in Chief, 3 rd ed. – New York: Macmillan ReferenceUSA: Thomson
Gale, 2004. – 5 knj.
2
Lexikon der Bioethik, hg. i. A. der Görres-Gesellschaft, von Wilhelm Korff, Lutwin Beck und Paul Mikat,3 Bde
(Gebundene Ausgabe), Gütersloher Verlaghaus (1998)
5
određenju bioetika se predmetno ograničava na medicinsku ili biomedicinsku etiku. Engleski izraz
bioethics predstavlja skraćenicu od biomedical ethics. Na misaonom tragu takvog suženog
određenja, koje se ne može smatrati osobito podesnim, u pomenutom „Leksikonu etike“ bioetika se
definiše kao „medicinska etika s posebnim osvrtom na novi razvoj i mogućnosti biološko-
medicinskih istraživanja i terapija“ (Korff)
3
. Nedoumice oko pojmovnog određivanja i markacije
predmetnog polja bioetike korijenimaju u samom činu njezinog postanka.
Bioetika živi u sukobu dva vlastita određenja. Onkolog V.R. Poter (Potter)5
predložio je
1971. godine da se izgradi nova naučna disciplina „bioetika“ kao „znanost opstanka temeljena na
biologiji i mudrosti na djelu“.Ona bi trebalo tematski i ciljno da bude usmjerena na sintezu
prirodnih nauka i moralne
filozofije. Bioetička nauka imala bi zadatak da se razvije kao globalna
„nauka preživljavanja“. Po Poterovom sudu, percepcija zabrinjavajućih znakova ekološke krize
trebalo je dausmjeri bioetiku na zadatak izgradnje „mosta prema budućnosti“, tj. da formuliše
uslove preživljavanja
čovječanstva u nastupajućem vremenu. Za tako krupan i značajan globalni
zadatak bila je potrebna izgradnja cjelovitog shvatanja svijeta, nauke i
čovjeka. Iste godine
psiholog i socijalni medicinar A. Helegers (André Hellegers) uveo je u naučnu upotrebu pojam
„bioetike“ na „Kenedijevom Institutu za etiku“ (KennedyInstitute of Ethics)
4
Džordžtaun
Univerziteta u Vašingtonu. Za razliku od Poterovog, njegov pojam bioetike trebalo je da odgovori
zadatku tematskog povezivanja medicinei prirodne nauke s etikom. Takvo povezivanje trebalo je
da ponudi konkretnu strategiju rješavanja problema, koja bi predstavljala profesionaliziranu
kombinaciju naučno medicinskih i etičkih ekspertiza. Iako se još uvijek mnogi autori drže
Poterovog koncepta bioetike kao „obuhvatne etike“, Helegersova koncepcija smatra se
prihvatljivijom zbogokolnosti da njezino osnovno tematsko ograničenje više odgovara vladajućem
duhu pozitivizma i pragmatizma.
3
Lexikon der Bioethik, hg. i. A. der Görres-Gesellschaft, von Wilhelm Korff, Lutwin Beck und Paul Mikat,3 Bde
(Gebundene Ausgabe), Gütersloher Verlaghaus (1998)
4
Kennedy Institute of Ethics, Georgetown University Washington
