Diaporthe phaseolorum

Diaporthe phaseolorum var. sojae – Epidemiologija

Gljive iz roda Diaporthe značajni su paraziti soje (Glycine max. (L.) Merr.) u gotovo svakoj oblasti gde se ova biljna vrsta gaji (Sinclair, 1999. loc. cit. Vidić, Jasnić i Petrović, 2011.). Vrsta Phomopsis sojae, odnosno njen teleomorfni stadijum – Diaporthe sojae (Lehman, 1922, 1923.) prouzrokuje palež mahuna i stabla soje. Ova gljiva formira piknide na zaraženim delovima biljaka u grupama u stromi. U piknidima se, na nerazgranatim konidioforama obrazuju dve vrste konidija – α i β piknospore. D. phaseolorum var. sojae formira peritecije retko, i to uglavnom pojedinačno u stromama, na prezimelim žetvenim ostacima soje (Vidić i sar., 2011.).
U toku vegetacije, gljiva se širi askosporama i α piknosporama, a β piknospore nisu sposobne da klijaju i ostvare zarazu. Piknospore tipa α i askospore ostvaruju zarazu tako što klijaju u kapima vode na biljnim organima. Primarne zaraze često nisu izražajne, kao ni širenje parazita u prvom delu vegetacije biljaka. Patogen prezimljava u obliku micelije, piknida i peritecija u zaraženim biljnim ostacima (F. Balanž, J. Balanž, Tošić, Stojšin i Bagi, 2010.). U proleće se na prezimelim biljnim ostacima obrazuju masovno piknidi, a  iz njih se izlučuju konidije u vidu sluzaste mase. Konidije zahvataju kišne kapi i vetar, one bivaju odnešene na biljke u blizini i tu vrše infekciju. Simptomi na stablu i granama su vidljivi sa početkom fiziološke zrelosti istih. Odmah posle formiranja mahuna one mogu biti inficirane, ali se najveći broj infekcija dešava posle fiziološke zrelosti mahuna (Kulik i Sinclair, 1999; loc. cit. Vidić i sar., 2011.).
Žetveni ostaci predstavljaju glavni izvor primarnih infekcija, a jako važan element u prenošenju ovog patogena na velike udaljenosti jeste zaraženo seme (Vidić i sar., 2011.). Gljiva kolonizuje kako zrela, tako i nezrela tkiva semena soje, sa ili bez vidljivih simptoma (Roy and Ratnayake, 1997; loc. cit. Begum, Sariah, Zainal Abidin, Puteh and Rahman). Zaraženo seme izgleda plesnivo, ispucalo i manje je, a sve ovo smanjuje kvalitet semena pri vlažnim i toplim vremenskim uslovima (Wrather and Sweets 1998; loc. cit. Jackson et al 2005; loc. cit. Begum et al., 2008.). Iz zaraženog semena se razvija mlada biljka koja pokazuje simptome bolesti na hipokotilu i kotiledonima. Zatim se, u toku vegetacije, gljiva širi na stablo, potom i na mahune soje. Povoljni uslovi za širenje bolesti u usevima soje se stvaraju posle cvetanja i stvaranja mahuna (Balanž i sar., 2010.).