1

SADRŽAJ

UVOD…………..…………………………………………………………….…….…..……..2

1.KONCEPT VREDNOSTI PREDUZEĆA………………………………….…….….…..….3

2.MAKSIMIZIRANJE VREDNOSTI PREDUZEĆA…………………………..…..…..……4 

3.RAZLIČITI PRISTUPI U PROCENI VREDNOSTI PREDUZEĆA……........…..…..……5

4.METOD DISKONTOVANOG NOVČANOG TOKA……………………….........……….5 

4.1.Pristupi proceni vrednosti preduzeća metodom diskontovanog novčanog toka..................7

4.1.1.Model procene vrednosti preduzeća………………………………............................…..8

4.1.2.Model prilagođene sadašnje vrednosti…………………...........................….……..…....9

4.1.3.Model procene vrednosti kapitala………………………............................…….....……9

5.OSTALI METODI PROCENE VREDNOSTI PREDUZEĆA……….......………....…….10 

6.METODI ZASNOVANI NA VREDNOSTI AKTIVE…………………....….…..……….10

6.1.Knjigovodstvena vrednost preduzeća…………………………………................……….10

6.2.Likvidaciona vrednost……………………………………………….............…...………11

6.3.Troškovi zamene…………………………………………………...….............…...…….12

7.TRŽIŠNO ORJENTISANE METODE ZA PROCENU VREDNOSTI PREDUZEĆA.....12

7.1.Uporedive kompanije…………………………………………............….……....………13

7.2.Uporedive transakcije…………………………………………............….……..……….14

ZAKLJUČAK…………………………………………………………….….………..…… 15

LITERATURA…………………………………………………………….....……..………16

 

UVOD

Pojave globalizacije, naglog razvoja informacionih tehnologija, promena u zahtevima i 

željama potrošača, nove uloge države u regulisanju ekonomske aktivnosti i slično značajno su 

izmenile ambijent u kome se odvija svakodnevno poslovanje. Sve ove promene su stvorile 

veliki   izazov   za   menadžment.   Privredni   procesi   koji   se   dešavaju   danas   stvaraju   nove 

mogućnosti,   ali   istovremeno   i   opasnosti   za   svako   preduzeće.   Uspeh   preduzeća   zavisi   od 

sposobnosti  menadžmenta  da prepozna  mogućnosti  i opasnosti  i  da na  vreme reaguje  na 

promene. Finansije preduzeća i njegova korporativna strategija nisu nikada bile u čvršćoj 

vezi.

Primarni zadatak top menadžmenta u turbulentnom okruženju kao što je današnje jeste 

stvaranje vrednosti i upravljanje vrednošću preduzeća. Koncept vrednosti preduzeća se široko 

koristi prilikom procene vrednosti alternativnih korporativnih strategija i programa u okviru 

tih strategija. Takođe, utvrđivanje vrednosti je veoma bitno prilikom razmatranja oportunosti 

različitih transakcija kao što su spajanja i pripajanja preduzeća, odvajanje delova preduzeća, 

dokapitalizacije, kupovina akcija, itd. Za menadžment preduzeća je takođe bitno da zna u 

kojoj meri svaka od poslovnih aktivnosti doprinosi stvaranju ukupne vrednosti preduzeća, 

kako bi mogao da što efikasnije upravlja svakodnevnim poslovanjem.

Metodologija   koja   se   uobičajeno   koristi   prilikom   procene   vrednosti   preduzeća   se 

prevashodno   zasniva   na   konceptu   koji   su   razvili   profesori   M.   Miller   i   F.   Modigliani 

objavljenom pre više od četrdeset godina. Popularizaciji ovog pristupa su takođe doprineli 

brojni radovi drugih autora, kao i razvoj informacione tehnologije koja je stvorila brojne 

kompjuterske programe koji olakšavaju primenu pomenutog koncepta u praksi.

2

background image

2.MAKSIMIZIRANJE VREDNOSTI PREDUZEĆA

Jedan   od   osnovnih   ciljeva   poslovanja   savremenih   preduzeća   jeste   maksimiziranje 

vrednosti za akcionare (maximizing shareholders value). Pored ovog cilja, koji je dominantan 

u SAD-u i Velikoj Britaniji, u kontinentalnoj Evropi i Japanu se još ističu i zadovoljenje 

potreba i interesa drugih interesnih grupa poput potrošača, zaposlenih, države i sl. Objašnjenje 

ovih   razlika   se   nalazi   u   strukturi   vlasništva   i   kontrole   preduzeća,   kao   i   u   ulogama   i 

odgovornostima   koje   preduzeća   imaju   prema   društvu.   Generalno   posmatrano,   može   se 

zaključiti   da   cilj   savremenog   preduzeća   jeste   zadovoljenje   interesa   svih   stakeholder-a 

(vlasnika/ akcionara, kupaca, vlade, dobavljača, poverilaca, itd.)

2

.

Česta je pojava da se pojam maksimiziranja profita dovodi u vezu sa kratkoročnom 

orijentacijom i pohlepnošću, i stoga treba napraviti razliku u odnosu na pojam maksimiziranja 

vrednosti za akcionare. Prvo, vrednost za akcionare može biti maksimizirana jedino u okviru 

kooperativnog sistema. Savremena korporacija se shvata kao kooperativni sistem u kome 

različiti   stakeholder-i   moraju   da   sarađuju   kako   bi   stvorili   vrednost.   Drugo,   glavni   cilj   je 

maksimizirati   vrednost   za   akcionare   do   nivoa   koji   je   održiv   na   dugi   rok.   Treće, 

maksimiziranje vrednosti ne treba shvatiti isključivo kao teorijski koncept, već kao stvaranje 

vrednosti u zavisnosti od različitih okolnosti u sredini u kojoj preduzeće posluje.

Koncept vrednosti preduzeća je od značaja i za potencijalne investore. U kontekstu 

savremenog   tržišta   veoma   su   prisutni   različiti   oblici   spajanja   i   preuzimanja   preduzeća 

(mergers and acquisitons). Postoje mnoge debate o tome koliko su spajanja i preuzimanja 

korisna,   odnosno   štetna   pojava.   Uopšteno   govoreći,   akcionari   obe   kompanije   u   slučaju 

spajanja mogu ostvariti koristi, ali istovremeno ta transakcija može da bude štetna za privredu 

ukoliko se na taj način stvara monopol.

Investitori svakodnevno kupuju i/ili prodaju akcije različitih preduzeća. Oni provode 

dosta vremena u određivanju cena po kojima će biti obavljene te transakcije. U tu svrhu im na 

raspolaganju stoji više različitih metoda, koje sve imaju za cilj procenjivanje fer vrednosti 

svake investicione mogućnosti. Prilikom razmatranja potencijalno atraktivnih investicionih 

mogućnosti investitori se fokusiraju na analizu poslovanja preduzeća u prošlosti, ali isto tako 

analiziraju i buduće performanse. Na bazi javno dostupnih finansijskih izveštaja je moguće 

analizom dobiti čitav niz informacija o preduzeću, ali je malo verovatno da će te informacije 

pružiti komparativnu prednost u odnosu na ostale investitore.

2

 

Ljutić,B.: Signali opasnosti pred propast firme, Ekonomska politika, 2065/91

4

3.RAZLIČITI PRISTUPI U PROCENI VREDNOSTI PREDUZEĆA

U cilju prevazilaženja nedostataka računovodstva, razvijen je čitav niz tehnika koje 

omogućavaju   utvrđivanje   vrednosti   preduzeća.   Možemo   ih   podeliti   u   nekoliko   osnovnih 

kategorija:

1. Metodi zasnovani na tokovima gotovine:

– Metod diskontovanog novčanog toka (DNT).

2. Metodi zasnovani na aktivi:

– Knjigovodstvena vrednost active,

– Likvidacijska vrednost,

– Troškovi zamene.

3. Tržišno orijentisani metodi:

– Uporedive kompanije,

– Uporedive transakcije.

4.METOD DISKONTOVANOG NOVČANOG TOKA

Po metodi diskontovanog novčanog toka (DNT), vrednost preduzeća predstavlja zbir 

sadašnjih vrednosti budućih novčanih tokova koje generiše preduzeće. Naime, potrebno je 

utvrditi buduće vrednosti novčanih tokova koje se potom diskontuju određenom diskontnom 

stopom koja odražava stepen rizičnosti posla u cilju utvrđivanja njihovih sadašnjih vrednosti. 

Kao što se iz definicije može videti, utvrđivanje vrednosti preduzeća pomoću ove metode 

zahteva poznavanje koncepta vremenske vrednosti novca, odnosno tehnike kapitalizovanja i 

diskontovanja.Kao što je poznato, buduća vrednost Kn investicije Ko u roku od n godina pri 

kamatnoj stopi i iznosi

3

:

Kn = Ko (1+i)n

Bitno je praviti razliku između tokova gotovine za sve investitore (free cash flow to 

the firm - FCFF) i tokova gotovine za akcionare (free cash flow to equity investors - FCFE). 

Tokovi   gotovine   za   investitore   predstavljaju   gotovinu   raspoloživu   za   isplatu   svih   onih 

subjekata koji imaju neki oblik potraživanja prema preduzeću. Tokovi gotovine za akcionare 

su oni tokovi koji ostaju za plaćanje dividendi vlasnicima običnih akcija, pošto je preduzeće 

isplatilo sve obaveze (otplate duga, kapitalne izdatke, promene u neto obrtnom kapitalu i 

3

 

Kulić,M.: Finansijski menadžment, Beograd, 2004.

5

Želiš da pročitaš svih 16 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti