Finansijski derivati

1. UVOD
Tradicionalni engleski naziv za derivate je “terminski (vremenski) ugovori”. Ovo je opisni izraz, jer kod svih derivata vremenski razmak od trenutka zaključenja do momenta izvršenja ugovora, predstavlja protivuslugu koju očekuje jedna ili više strana. Prema tome, za razliku od kupoprodaje na spot tržištu, gde se obaveze po zaključenju ugovora promptno izvršavaju, na terminskom tržištu derivata one se izvršavaju na odredjeni termin u budućnosti.
Termin derivati ukazuje na proizvode koji su izvedeni iz nekog već postojećeg predmeta trgovanja (hartija od vrednosti, valuta, roba i sl) ili druge kategorije (npr. kamatna stopa, indeks). U radu razmatramo finansijske derivate, koji daju pravo ili obavezu da se kupi, proda ili razmijeni odredjena količina izvjesnog finansijskog predmeta trgovanja odnosno finansijska kategorija u odredjenom trenutku u budućnosti, ili da se na neki drugi način ostvari korist od rasta ili pada cijene postojećeg predmeta trgovanja ili iznosa finansijske kategorije u predvidjenom vremenskom periodu.
Treba razlikovati vrijednost na koju derivat glasi od cijene derivata. Vrijednost derivata se utvrdjuje ugovorom prema tržišnoj cijeni osnovnog predmeta u momentu zaključenja ugovora. Nakon toga, cijena derivata se utvrdjuje na odgovarajućem tržištu.
Obično se derivat definiše kao ugovor čija cijena varira u skladu sa promenom cijene osnovnog predmeta trgovanja na koji ugovor glasi. Ovo je samo djelimično tačno, jer je derivat, u stvari, prodaja obećanja. Cijena derivata primarno varira prema sposobnosti davaoca obećanja da isto ispuni, i sekundarno, u relaciji sa cijenom osnovnog predmeta trgovanja koji bi, eventualno, trebalo isporučiti. Ako ugovorna strana ne može da ispuni dato obećanje, cijena osnovnog predmeta trgovanja je znatno manje značajna. Takodje, stručnjaci često ističu da dešavanja na fjučers tržištu prethode potencijalnim dogadjajima na spot tržištu, pa postoji dilema sa kog tržišta (spot ili derivata) su cijene “vodeće”?
U derivate se, pored derivatnih ugovora (fjučersa, opcija, svopova i sl.) mogu svrstati i odredjene jednostrane izjave volje kojima se ustanovljavaju izvedena prava odnosno obaveze na osnovne predmete trgovanja (to su pojedine vrste tzv. vanbilansinih derivata, npr. varanti).
Derivati su složeni finansijski proizvodi, koji sadrže finansijski leveridž. Potonji izraz, u finansijskom smislu, označava mogućnost korišćenja male sume novca za ulazak u investiciju znatno veće vrijednosti (To znači da kupac može da kupi fjučers ugovor velike vrijednosti sa početnom investicijom od npr. 10% ukupne vrijednosti, tj. troškovi kupovine ugovora vrijednog 10.000 USD će biti 1.000 USD, a potencijal 9.000 USD. Rast cijene ugovora od 10 centi, uvećava vrijednost investicije za 10 USD.). Jedan od razloga kompleksnosti derivata je da su oni jednom ili čak dva puta udaljeni od realnog predmeta trgovanja.

2. VRSTE DERIVATA

A. Prema osnovnim obilježjima:

• obećanje isključivo isporuke predmeta trgovanja u budućnosti (“forvard” ugovor);
• obećanje isporuke ili plaćanja cijene predmeta trgovanja u budućnosti (“fjučers” ugovor);
• obećanje isključivo plaćanja cijene predmeta trgovanja u budućnosti (ugovor o “diferencijama”);
• svopovanje (trampa) jednog obećanja za drugo (“svop” transakcija);
• ako lice trenutno nije sigurno da li će ispunjenjem obećanja nastupiti očekivane koristi, ono može da kupi “opciju” na osnovu koje ima pravo da odluči da li prihvata izvršenje međusobnih obaveza iz derivatnog ugovora (“opcijski” ugovor). On se obično zaključuje uz znatno manje troškove nego ostali derivatni ugovori.

B. Prema načinu i mjestu trgovanja:

Prema načinu i mjestu trgovanja, a time i pripadajućim karakteristikama razlikujemo berzanske i vanberzanske.