Historijski razvoj putne mreže
1
SADRŽAJ
Uvod
......................................................................................................................................2
1. Historijski razvoj putne mreže u svijetu
......................................................................3
2.
Suvremena cestovna mreža
...........................................................................................8
2.1. Cestovna čvorišta
.....................................................................................................9
2.2. Europska mreža međunarodnih cesta
....................................................................11
2.3. Paneuropska mreža saobraćajnih koridora
...........................................................12
2.4.
Glavna paneuropska područja
...............................................................................13
3. Oprema, održavanje i tehnički elementi suvremene ceste
........................................14
3.1. Oprema ceste
..........................................................................................................14
3.2. Održavanje ceste
....................................................................................................15
3.3. Tehnički elementi ceste
...........................................................................................15
4. Utjecaj saobraćajnih znakova na modernizaciju putne mreže
...............................16
5. Podjela cesta
.................................................................................................................17
5.1. Podjela ceste prema privrednom i društvenom značaju
.........................................17
5.2. Podjela ceste prema vrsti prometa
..........................................................................18
5.3. Podjela ceste prema svrsi i prometnom značenju
...................................................19
5.4. Podjela ceste prema veličini motornog prometa
....................................................19
5.5. Podjela ceste prema terenu kojim cesta prolazi
.....................................................20
Zaključak
............................................................................................................................21
Literatura
2
UVOD
Ceste predstavljaju krvožilni sustav svake države i jedan od temeljnih elemenata prometa
među narodima već od prvih početaka civilizacije. Tijekom povijest mnoge su civilizacije
dale svoj doprinos gradnji putova. Može se reći da je prvi oblik kopnenog puta nastao još u
prapovijesnom dobu. Prvi putovi građeni su nesvjesno kada su ljudi i životinje svojim
odlascima na vodu i u lov stvorili utabane staze, te su na taj način nastali prvi stalni pravci
kretanja, tj. putovi. Tek kasnije, čovjek je počeo svjesno poboljšavati postojeće staze i
gradio nove putove. Tim je tražio povoljnije prijelaze preko vode i gradio jednostavne
mostove. Najstariji poznati putovi potječu iz starog vijeka. To su bile: Svilena cesta ( od
Kine do Crnog mora ) i Jantarska cesta ( od Baltičkog mora do Sredozemnog mora). To
nisu bile ceste u današnjem smislu te riječi, nego putovi kojim su se kretali pješaci i
karavane. Jedno od dostignuća cestovnog prometa, koje je omogućilo veću gradnju putova
bio je kotač. Za njegovu upotrebu bile su neophodne površine po kojima bi se kola mogla
lakše kretati. Važnu mrežu u historijskom razvoju putova predstavlja kineska putna mreža.
Sve poznate ceste starih naroda služile su prvenstveno u vojne svrhe.
Najveći napredak u svome razvoju putovi su dobili za vrijeme Rimske Imperije, a već
postojeći putovi su bili nadograđivani. Ostaci ovih cesta se i danas koriste u nekim
zemljama kao što su: Italija, Njemačka, Španjolska, Francuska, pa i naša zemlja.
Nakon propasti Rimskog Carstva (476. g.) dolazi do zastoja cestogradnje, cijeli srednji
vijek. Zato jer naseljene rimske ceste nisu održavane, a nove su građene zemljanim
kolnikom i bile su prometne samo suho vrijeme. Putovi sa zemljanim kolnikom popločane
s kamenom građene su u gradovima.
Tek početkom XVII stoljeća u Francuskoj i Engleskoj dolazi do intenzivnije gradnje
putova s kamenom podlogom i šljunčanim zastorom.
Vremenom su putovi postajali sve kvalitetniji i omogućivali su bolje uslove pri vožnji.
Danas imamo mreže putova u Europi sa modernim kolnikom, koji ispunjavaju sve uslove
za što brže, sigurnije, udobnije i ekonomičnije korištenje prijevoznih sredstava.

4
Perzijanci su posjedovali razgranatu mrežu sa dobro uređenim saobraćajem. Najpoznatiji
perzijski put bio je tzv. „kraljevski put“, dug 2600 km, koji je spajao Malu Aziju s
Perzijskim zaljevom. Ova cesta služila je ne samo za prijevoz vojske, nego i za trgovački i
poštanski promet. Kod Grka putovi su služili za prilaz hramovima. Oni su svoje putove
prilagođavali terenima po čemu su se bitno razlikovali od ostalih naroda koji su izvodili
nasipe, usjeke i druge vještačke objekte. Posebna karakteristika za Grčke putove je to da su
uglavnom prolazili kamenim terenima.
Važnu ulogu u historijskom razvoju putova predstavlja Kineska putna mreža, izgrađena
naredbom cara Yan ( oko 2300 g.p.n.e). Kinezi su ( 247 g.p.n.e.) također izgradili i poznati
„ kineski zid“ da bi se zaštitili od najezde Mongola, a dug je 2450 km, a visok 16,5 m, dok
je na gornjem dijelu zida izgrađen put širine 5-6 m, koji je omogućavao dvosmjeran
saobraćaj.
Slika 1. Kineski zid
Najveći napredak u svom razvoju, već postojeće ceste su dobile za vrijeme Rimske
Imperije . Osvajački karakter i razgranatost Rimske Imperije uvjetovalo je izgradnju mreže
putova sa ukupnom dužinom od preko 100.000 km, a pokrivala je gotovo cijelu srednju
Evropu i s oko 28 cesta povezivala Rim sa sjevernom Afrikom i Azijom. Rimljani su ove
ceste prvenstveno koristili za vojne svrhe. Ove ceste su izrađene od nekoliko slojeva
kamenog materijala, a debljina kolnika je izno sila od 1 – 1,4 m. Uz ceste su građeni i
cestovni objekti kao što su: mostovi, propusti, vijadukti, potporni i obložni zidovi. Tako je
Kineski zid izgrađen 247 godina prije nove ere
5
npr. izgrađen tunel Posillipo dug 770 m, a širok 6 m, koji je imao nekoliko otvora za
osvjetljivanje.
Najpoznatija Rimska cesta je „Via Appia“ (nazvana kraljica cesta) koju je 312.g.p.n.e.
Cesta je dobila ime po rimskom cenzoru Apiju Klaudiju Slijepom, a spajala je Rim s
Brindizijem na duljini od 540 km.
Slika 2. Rimska cesta "Via Appia"
„ Propašću Rimskog Carstva 476.godine prestaje u Europi gotova svaka djelatnost na
gradnji novih cesta sve do 12. stoljeća. Tek stvaranjem većih naselja i razvitkom trgovine
počinju se opet graditi i ceste. Brže se razvijaju gradske ceste nego ostale zemaljske ceste.
Brojni rimski putovi su napušteni, a samo se na nekim održava promet.“
Početkom 17. stoljeća u Francuskoj i Engleskoj dolazi do naglog razvoja trgovine i
manufakture, što dovodi do intenzivnije izgradnje putova i to prinudnim korištenjem
besplatne radne snage. Kvalitet ovih putova je bio slabiji od rimskih putova, a uglavnom se
željela dobiti ista kolnička površina kao i u rimskih putova, sa debljinom kolničke
konstrukcije od 50 do 70 cm.
U doba kapitalizma ( krajem 18. i početkom 19. vijeka) dolazi do niza tehničkih i naučnih
izuma što je imalo veliki utjecaj na razvoj industrije i trgovine. U ovo doba dolazi do
Rimska cesta „Via Appia“ izgrađena 312. godine prije nove ere
Božičević, J. i Legac, I. : Cestovne prometnice, Sveučilište u Zagrebu, Fakultet prometnih znanosti, Zagreb,
2001. god, str. 15.

7
lomljeni kamen piramidalnog oblika visine 15 – 25 cm, dok se drugi i habajući sloj radi na
isti način kao i podsistem Mac Adama. Ovaj sistem nazvan je „Šose – Telford“.
Zahvaljujući brzom i ekonomičnom građenju tucanički kolnici su ubrzo pokrili čitavu
Europu, što je uvelike doprinijelo razvoju kapitalističke privrede. Propusna moć, nosivost i
vijek trajanja ovih putova u odnosu na rimske putove je znatno manji, ali je kvaliteta
zadovoljavala potrebe zaprežnih kola.
Ceste su dobile veći značaj pronalaskom motora SUS (motora sa unutrašnjim
sagorijevanjem, koje su patentirale Leonard 1860. i Oto 1863. godine), počinje prvi put u
povijesti čovječanstva da se konstruiraju i prvi automobili kao prijevozna sredstva
cestovnog saobraćaja, a i time su ceste dobile veliko značenje. Mekane i ravne ceste nisu
odgovarale za automobilski saobraćaj, pa počinje izgradnja cesta sa raznim vrstama
kolnika od asfalta i betona. Prva autocesta je izgrađena 1921. godine kraj Berlina dužine 10
km, a 1929. godine na relaciji Keln – Bon. Od tada počinje izgradnja suvremenih cesta
namijenjenih brzom auto saobraćaju. U Njemačkoj je u periodu od 1934. do 1940. godine
modernizirana postojeća putna mreža i izgrađen je sistem magistralnih cesta u dužini od
4000 km.
Slika 4. Prva autocesta
Nakon Drugog svjetskog rata sve europske i van europske zemlje ulažu golema sredstva u
izgradnji modernih autoputova.
Ukupna duljina svih putova na našoj planeti iznosi 32 miliona kilometara, to odgovara
desetostrukoj razdaljini između Zemlje i Mjeseca ili 800 krugova oko ekvatora. Rusija,kao
najveća zemlja koja se prostire na površini od preko 17 miliona kvadratnih kilometara,
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti