Odlomak

UVOD
Pod uticajem procesa globalizacije došlo je do niza tehnoloških, političkih i društvenih promena.Ove promene uticale su na poslovno okruženje preduzeća.Razvoj informacionih i telekomunikacionih tehnologija značajno je snizio troškove poslovanja i olakšao interakciju u razmeni znanja koje je postalo osnovni činilac proizvodnje dobara i usluga. Za materijalnu proizvodnju više nije bitno da se proizvodi staro,a usavršeno, nego nešto novo. Za to novo potrebno je znanje.

Na početku trećeg milenijuma dolazi do razvijanja novih, savremenih oblika organizovanja preduzeća, gde u prvi plan izbija znanje kao najbitniji resurs, koji se može posmatrati i kao input i kao output organizacije. Proizvodni proces sve se više pretvara u naučni proces koji rezultira nizom revolucionarnih otkrića – novih industrijskih materijala, proizvodnih tehnologija i dizajna koji su omogućili ponudu proizvoda i usluga koji su pre nekoliko godina bili u potpunosti nepoznati. Kao rezultat toga dolazi i do promene kvalifikacijske strukture zaposlenih: fizički radnici zamenjuju se tzv. umnim radnicima. To povećanje udela znanja u novoostvarenoj vrednosti glavno je obeležje nove ekonomije, koja se još naziva i “ekonomija znanja“.

U ekonomiji znanja najvažniji ekonomski resurs za postizanje konkurentske prednosti više nije kapital, prirodni resursi ili rad, već znanje, a u njemu intelektualni kapital. Opstanak i uspeh na svetskom tržištu osiguraće samo ona preduzeća koja budu sposobna da proizvode,upravljaju i kontinuirano povećavaju vlastiti intelektualni kapital. Intelektualni kapital preduzeća, u čijoj se osnovi nalazi znanje, predstavlja portfolio nevidljive imovine preduzeća i veoma je važan deo njegove ukupne imovine. Iako se ne nalazi u bilansu stanja, neosporno je da on ima određenu vrednost, koja zauzima sve veći procenat u odnosu na ukupnu vrednost kompanije. U uslovima poslovanja, koje karakteriše višak ponude u odnosu na potražnju, sve je
više delatnosti koje se oslanjaju na znanje, kao na osnovni resurs za stvaranje konkurentske predosti i profita. Intelektualni kapital obuhvata brojne elemente, koji su u stalnoj međusobnoj interakciji, a koji su vezani za tržište, strukturu preduzeća i čoveka kao najvažnijeg elementa koji poseduje znanje, kao bazu efikasne upotrebe resursa za kreiranje zadovoljavajuće vrednosti za preduzeće i njegove stejkholdere.

Jasno je da intelektualni kapital predstavlja zbir svega što zaposleni, u poslovnom sistemu, znaju, a što mu daje konkurentsku prednost. Svaka organizacija vrednuje intelektualni kapital (znanje, informacije, intelektualnu svojinu, iskustvo) u formi prednosti i spretnosti, skrivenih i eksplicitinih perspektiva i sposobnosti, činjenica, informacija, znanja i možda razboritosti.

 

 

 

STRUKTURA INTELEKTUALNOG KAPITALA
Intelektualni kapital je složena kategorija koju čini nekoliko osnovnih elemenata:

  • ljudski kapital
  • strukturni kapital
  • kapital sadržan u odnosima sa potrošačima.

 

 

LJUDSKI KAPITAL
U novoj ekonomiji ljudski kapital predstavlja noseći stub intelektualnog kapitala i osnovnu vrednost organizacije. Bez pomoći ljudi, menadžeri poslovnih subjekata ne bi mogli ostvariti svoje ciljeve, što bi dovelo u pitanje njihov opstanak na tržištu. Ljudski kapital se odnosi na lepezu znanja, sposobnosti, veština, iskustava menadžera i zaposlenih, koja su neophodna da bi se klijentu pružila superiorna usluga (u čiji je sastav uključen i proizvod). On je individualan, nije u vlasništvu poslovnog subjekta i pojavljuje se kao generator inovativnih potencijala poslovnih sistema. Takođe, ljudski kapital predstavlja pokretačku snagu intelektualnog kapitala i čini osnovu tržišne vrednosti poslovnih subjekata, naročito kod kompanija koja posluju u intelektualno intenzivnim industrijskim granama.

Vrednost pomoću koje je moguće ostvariti konkurentsku prednost, oslanja se u velikoj meri na neopipljive elemente.Privreda sve više postaje „beztežinska“, što ilustruje primer da je 1984. godine u ukupnim troškovima jednog računara hardver učestvovao sa 80%, a softver sa 20%, dok danas imamo obrnutu situaciju. Takođe, materijalni troškovi prosečnog automobila čine samo 16% ukupnih troškova njegove proizvodnje. Posledica ovakvog razvoja tržišta, izbacila je znanje u prvi plan, dok su tradicionalna sredstva proizvodnje – sirovine, težak rad i kapital, ostali na drugom mestu, što je rezultiralo činjenicom da danas mnoge razvijene države koncept svog daljeg razvoja baziraju na stvaranju uslova za priliv znanja, odnosno ljudi koji ga poseduju.

Laka dostupnost informacija u sinergiji sa razvijenom proizvodnom tehnologijom, doprinose skraćivanju „veka trajanja“ znanja. Ciklus inovacija- imitacija- unifikacija je sve kraći, što rezultira činjenicom da ono što danas predstavlja znanje, sutra je već uobičajena i dobro poznata materija za mnoge tržišne subjekte. Iako su informacije svima lako dostupne, strateško znanje kao izvor konkurentske prednosti, predstavlja privilegiju za organizacije koje kontinuirano obnavljaju i dopunjuju svoje intelektualne sposobnosti. Filtriranje i skladno uklapanje informacija u „utrživu“ viziju budućeg poslovanja predstavljaju izvor moći savremenog doba.

Pored toga što ga treba privući, znanjem treba uspešno i upravljati. Upravljanje znanjem predstavlja identifikaciju, optimizaciju i aktivno upravljanje intelektualnim sposobnostima, bilo u obliku eksplicitnog znanja sadržanog u veštačkim izvorima ili u obliku implicitnog znanja sadržanog u samim pojedincima ili zajednicama. Eksplicitno znanje nastaje iz različitih izvora i lako se može kodifikovati u dokumente, procese ili praksu (uključuje sve nivoe spoznaje koji se mogu pretvoriti u vizuelnu prezentaciju, reči ili brojeve). Sa druge strane, implicitno znanje je ugrađeno u ljudsko iskustvo i rad. Ono se teško može registrovati i dokumentovati i odnosi se na lična znanja ugrađena u iskustvo u obliku pravila, vrednosti i intuicije. Optimizacija eksplicitnog znanja postiže se konsolidovanjem njegovih veštačkih izvora i obezbeđivanjem uslova za nesmetano korišćenje, dok se optimizacija implicitnog znanja postiže formiranjem zajednica za razmenu i povećanje njegovog kvantuma. To znači, da organizacija koja maksimalno želi da iskoristi znanje koje poseduje, mora upravljati pomenutim komponentama i njihovom međusobnom interakcijom, čiji je cilj pokretanje inovacija u organizaciji.

Ljudski kapital ili kako se još naziva humanim kapitalom dešinišemo ga kao kombinaciju znanja, veština sposobnosti i inovacijom zaposlenih u kompaniji koja im omogućuje da izvrše svoje radne zadatke. Ljudski kapital predstavlja znanje, veštine i iskustvo koje povećava radnu sposobnost. Zaposleni nisu po definiciji ljudski kapital, oni to postaju tek kada svoje veštine i zanje transformišu u dela koja sa u skladu sa strategijom poslovanja kompanije. Zaposleni doprinose stvaranju materijalne ili kako još nazivamo nematerijalnih vrednosti koja su za korist firme. Ljudski kapital predstavlja sposobnost da zaposleni na osnovu svog znanja koriste rešenja u cilju ispunjenja očuvanja kompanije, fleksibilnosti, tolerantnosti, motivisanosti, sposobnosti za timski rad, sposobnosti za učenje, lojalnosti i dr. Važno je reći da deo intelektualnog kapitala, posle završetka radnog vremena napušta kompaniju.
Sve ono što je u glavama zaposlenih neprikosnoveno je vlasništvo pojednica, kompanije ne mogu posedovati svoj ljudski kapital, odnosno nisu vlasnici tog ljudskog kapitala. Kompanija može raspolagati kompetencijama zaposlenih samo dok su vlasnici ovih kompentencija zaposleni u toj kompaniji, jer se tada rezultati njihovog intelektualnog rada isključivo pripadaju kompaniji.

Ukoliko kompanija želi da zadrži kompetencije (tj. mišljenje) zaposlenih unutar kompanije, neophodno je da ih sačuva kao informacije u bazama podataka ili da ih ugradi u nove metode, nove proizvode i usluge, nove organizacione strukture odnosno u znanje, vizije ideje, veštine, planove i dr. To su jedini načini da kompanija postane deo ljudskog kapitala.
Kompanije širom sveta se trude da profesionalne kompentencije svojih zaposlenih pretvore u kolektivno znanje koje ostaje u vlasništvu kompanije i kada neki od zaposlenih napusti kompaniju.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Menadžment

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari