Lasero-terapija kod pacijenata sa lumbalnim sindromom
Visoka zdravstveno-sanitarna škola strukovnih studija
„Visan
“
Predmet: Opšta fizikalna terapija
Tema:Lasero-terapija kod pacijenata sa lumbalnim sindromom
Mentor: Prof. Dr.
Student:
Beograd, maj, 2016
SADRŽAJ
Uvod……………………………………………………………………………………………………3
2
UVOD
Theodor Majman
je 1960. godine konstruisao prvi laserski uređaj, i tako započeo korišćenje
lasera u medicini. Laser je jedna od najmlađih metoda koja se danas primenjuje u savremenoj
medicini i veoma je prihvaćen i u većini medicinskih grana predstavlja nezamenljivo sredstvo.
Laser se deli na: lasere visoke snage i lasere niske snage. Laseri visoke snage se uglavnom
koriste u hirurgiji, dok su laseri niske snage svoju primenu našli u fizikalnoj medicini.
Snaga lasera, njegova izlazna snaga, talasna dužina, energija zračenja, ukupna energija
laserskog zračenja i režim rada, koji može biti kontinuirani ili impulsni, su parametri po

4
njegovog izbijanja iz pobuđenog atoma. Na taj način se dobijaju dva fotona: jedan koji nije
apsorbovan i drugi koji je izbijen iz atoma u pobuđenom stanju. Izazivanjem lančane
reakcije, dolazi do izbijanja novih parova fotona, umnožavajući ih geometrijskom
progresijom. Ovakav način emisije fotona zove se
stimulisana emisija fotona
. Tako nastaje
laserski zrak koji se razlikuje od vidljive svetlosti. Svi fotoni su na istom energetskom nivou,
u istoj fazi i prostiru se u istom pravcu.
Stimulisana emisija fotona
Karakteristike laserske svetlosti
Laserska svetlost ima sledeće karakteristike :
a) koherentnost
– ova karakteristika označava da su svi fotoni u istoj fazi, imaju istu
energiju i isti pravac prostiranja za razliku od vidiljive svetlosti čiji se fotoni nalaze u
različitim fazama, imaju različitu energiju i različit pravac prostiranja-
( nekoherentnost ),
b) prostiranje u jednom pravcu
- laserski svetlosni snopovi su paralelni, dok se
vidljiva svelost prostire u različitim pravcima,
5
c) monohromatičnost
– što znači da je sastavljena od jedne boje, npr. helijum-neonski
laser je crven, rubinski je intenzivno crvene boje, argonski je zelen.. Vidljiva svetlost je
heterohromatska, što znači da je sastavljena od mešavine boja,
d) koncentracija energije fotona
- laserski snop je uzak i veoma slabo se širi za
razliku od vidljive svetlosti gde postoji disperzija energije fotona.
Podela lasera
Kada se na aktivnu materiju deluje spoljnom energijom, najčešće energijom električnog kola
visokofrekventne stuje, dolazi do nastajanja laserskog zraka. Aktivna materija je takva vrsta
materije čije se čestice nalaze u metastabilnom stanju, što znači da u materiji ima više
pobuđenih nego nepobuđenih čestica.
Podela lasera prema vrsti aktivne materije:
1.
Čvrste
- najpoznatiji je rubinski laser koji ima talasnu dužinu od 694,3 nm, ali on se ne
primenjuje u medicini.
2.
Gasne
-
sa talasnom dužinom od 780- 1500 nm, najpoznatiji su helijum- neonski
(He-Ne), argon-kiseonični (Ar-O) i ugljen-dioksidni (CO2) laser
3.
Tečne
- kod njih je aktivna materija od različitih organskih boja i talasna dužina zavisi
od vrste boje
4.
Poluprovodničke
- najpoznatiji galijum- aluminijum- arsenidni (Ga-Al-As) sa
talasnom dužinom od 904 nm
Podela lasera prema načinu emisije energije:
1.
Konstantni-
ima stalnu energiju emisije fotona i izaziva grejanje i destrukciju tkiva
2.
Impulsni
- njihova emisija energije se odvija u impulsima sa pauzama i nemaju
termičko dejstvo
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti