PEDAGOŠKI FAKULTET 

Razredna nastava

                                    

VUKOV RAD

S E M I N A R S K I   R A D

Ime i prezime profesora:

Ime   i   prezime 
studenta: 

Broj indeksa: 

SADRŽAJ

UVOD ……………………………………………………………………………………2

I  Značaj Vuka Karadžića za srpsku 
književnost……………………………………. 3

II Vukov reformatorski rad…………………………………………………………… 5

III Vukov rad na sakupljanju narodnih 
pjesama……………………………………. 9

IV Vukov rad na klasfikaciji narodnih 
pjesama……………………………………..11

V Vuk Karadžić kao književni 
kritičar……………………………………………….12

Zaključak……………………………………………………………………………….14

Literatura……………………………………………………………………………….15

1

background image

svog voljenog prosvjetitelja. Ovaj ga grubo otjera od sebe i Vuk razočaran 
odlazi  u   Jadar i  počinje  raditi  kao  pisar  kod   Jakova  Nenadovića.  Kad  je 
otvorena Velika škola u Beogradu, Vuk je postao njen đak. Ubrzo oboljeva i 
odlazi  na  liječenje  u Peštu.  Kasnije  se  vraća  u  Srbiju i  kada  ustanak 
propada,  odlazi  u Beč.  U  Beču  upoznaje Jerneja  Kopitara koji  mu  dalje 
pomaže  u  ostvarenju  planova.  Započeo  je  svoj  rad  na  reformi  srpskog 
jezika i  pravopisa  i  uvođenju  narodnog  jezika  u  književnost.  Zbog 
problema s knezom Milošem bilo mu je zabranjeno tiskati knjige u Srbiji, a 
i  u  austrijskoj  državi,  svojim  radom  stiče  prijatelje  i  pomoć  u Rusiji,  gdje 
dobija  stalnu  penziju 1826.  godine.  Volio je nauku i književnost, te im je 
posvetio čitav svoj život. Bio je uporan i dosljedan sebi. Svojim radom je 
obogatio jugoslovensku kulturu i istoriju. Vuk Karadžić je najznačajnija 
ličnost srpske književnosti prve polovine XIX vijeka. Da nije bilo njega, 
danas ne bi imali našu azbuku, ovakvu kakva jeste - skoro perfektnu. Vuk 
je   bio   ispred   svog   vremena,   gledao   je   u   budućnost,   ali   je   ipak   volio   i 
poštovao   tradiciju,   običaje   i   sve   što   je   domaće   i   narodno.   Cijenio   je 
zaostavštvinu   naših   predaka   i   isticao   značaj   narodne   kulture   posebno 
srpske.  Vuk  je  umro  u  Beču.  Njegove  kosti  prenesene  su  u 
Beograd 1897.godine  i  s  velikim  počastima  sahranjene  u  Sabornoj  crkvi 
pored Dositeja Obradovića. U ovom radu želim da istaknem sve bitne stvari 
koje je Vuk Stefanović Karadžić učinio sa srpski narod. Pomenuću njegova 
značajna djela, njegove reforme pravopisa, sakupljanje proze i poezije, 
njegovu ulogu kao istoriografa, filologa, književnog kritičara.

I    ZNAČAJ  VUKA  KARADŽIĆA  ZA  SRPSKU  KNJIŽEVNOST

3

Vuk Karadžić je jednom prilikom izjavio sljedeće: " 

Jezik je hranitelj naroda. 

Dokle god živi jezik, dokle god ga pazimo i poštujemo, njim govorimo i 
pišemo, pročišćavamo; dotle živi narod, može se među sobom razumevati i 
umno sjedinjavati; ne preliva se u drugi, ne propada".

  Te njegove riječi 

simbolično znače da treba da poštujemo i cijenimo - odakle potičemo, ko 
smo i ko su nam preci, starosjedioci. Nacionalnost i jezik nas određuju i 
upravo zbog njih pripadamo određenom društvu, zajednici, narodu. Zbog 
problema sa Milošem Obrenovićem nije mogao da izdaje svoja djela u 
rodnoj Srbiji, a jedno vrijeme mu je to bilo zabranjeno čak i u Austiji. On 
svojim dugim, plodnim i mukotrpnim radom, stiče mnogobrojne prijatelje, 
kako u inostranstvu, tako i kod nas. U Beču se sprijateljio sa Jernejem 
Kopitarom,   cenzorom   slovenskih   knjiga.   Kopitar   je   gajio   veliku   ljubav 
prema slovenskim narodima, a posebno se interesovao za pjesme. Zato, on 
vrši pritisak na Vuka Karadžića da počne da prikuplja stare srpske narodne 
pjesme. Na Kopitarevo insistiranje, Vuk rješava i da reformiše ćirilicu i 
uvede  narodni  jezik  u  srpsku  književnost.  Vuk  je  radio  na  gramatici  i 
ujedno je počeo da se bavi pitanjem književnog jezika, koji je u njegovo 
doba   bio   izuzetno   komplikovan   i   teško   razumljiv.   Sastojao   se   od 
slavenoserbskog   jezika,   ruskog,   crkveno-književnog   i   još   raznih 
modifikacija   tih   i   sličnih   jezika.   Kao   i   svaki   veliki   reformator   i   Vuk 
Karadžić je imao svoje protivnike i pristalice. Pristalice su činili mnogi 
učeni ljudi tog doba i njegovi prijatelji, kao što su: Đ. Daničić, J. Kopitar, 
Njegoš, D. Obradović, braća Grim i mnogi drugi. Protivnik mu je u početku 
srpska crkva, koja je bila protiv Vukovog potiskivanja crkveno-književnog 
jezika.   Potom   u   "protivnike"   ulazi   i   Jovan   Hadžić,   predsjednik   Matice 
srpske i jedan od najobrazovanijih Srba tog vremena. Hadžić je  prvo bio 

4

background image

Želiš da pročitaš svih 21 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti