Problem pasivnosti u posleratnoj pripoveci Dragiše Vasića (U praznom oltaru), Antonija Isakovića (U znaku aprila) i Miodraga Bulatovića (Najveća tajna sveta)

Pripovetku U praznom oltaru Dragiša Vasić je objavio u zbirci Utuljena kandila (1922). Kako je bio učesnik oba balkanska rata i Prvog svetskog rata, možemo reći da je pisao iz neposrednog iskustva, sam njegov književni rad čudesno se podudara sa biografijom i radom njegovog javnog posla, kaže profesor Mihajlo Pantić. U njegovom delu uviđamo značajne ekspresionističke odlike poput buke, voza, promene elemenata žanrova, suprotstavljanja, osporavanja autoriteta, neočekivanog sadržaja. Ono što odlikuje Vasićevo delo, a od posebnog nam je značaja, jeste zadržavanje na unutrašnjem svetu junaka, duševnom stanju, napetosti ili nervozi, koju je istakao gotovo svaki kritičar koji se bavio Vasićevim stvaralaštvom.