Anatomija i fiziologija čoveka za inženjere: genetika
ANATOMIJA I FIZIOLOGIJA ČOVEKA ZA INŽENJERE
Handout – vežbe 6 – 2010/11
1
GENETIKA
PROTEINI
Uz vodu i kiseonik predstavljaju najvažnije materije u telu. Prevenstveno su bitne za rast i
razvoj svih telesnih tkiva. Takođe, sastavni su deo svake ćelije.
Proteini, tj. belančevine predstavljaju organske makromolekule građene od dugog lanca
amino-kiselina povezanih poput karika peptidnom vezom. Nastaju pri bliskoj interakciji sa
dugim, bitnim za život molekulom DNK.
Proteini su ne samo ključni već i veoma
kompleksni i pojavljuju se u mnogo različitih oblika
i spojeva. Npr. mogu biti povezani sa metalima –
metaloproteini (hemoglobin u krvi) ili lipidima –
lipoproteini (holesterol).
Zbog svoje strukturne raznolikosti imaju brojne i
različite funkcije u organizmu.
Proetini su potrebni telu pri stvaranju niza enzima (molekuli koji ubrazavaju, kontrolišu i
zaustavljaju biološke procese), hormona (molekuli koji omogućavaju komunikaciju i
usklađivanje biohemijskih procesa između različitih tkiva i organa) i antitela (molekuli koji su
proizvod imunog sistema organizma i odgovorni su za odbranu od stranih materija, bakterija
i virusa).
U proteinskom molekulu AK su povezane kombinovanjem amino-grupe od jedne AK i
karboksilne grupe sledeće AK, a uz gubitak molekula vode i ovakva veza je poznata kao
peptidna veza
. Na taj način je formiran polipeptidni lanac.
Ako ima manje od 50 AK u lancu, molekul je peptid, a ako ima više od 50 AK molekul je
protein.
ANATOMIJA I FIZIOLOGIJA ČOVEKA ZA INŽENJERE
Handout – vežbe 6 – 2010/11
2
U proteinima je suština i raznolikost svog života
na planeti. Svako živo biće je jedinstveno po
svojim proteinima. Šta više, naučnici su otišli
toliko daleko da su otkrili da u čitavoj ljudskoj
istoriji među svim živim bićima nikad nisu
postojala dva ista proteina.
AMINO-KISELINE
Osiguravaju telu dovoljne količine kiseonika koji je neophodan za rast i održavanje tkiva i
struktura unutar organizma.
Predstavljaju osnovne gradivne jedinice proteina. 9 od ukupno 20 mogućih AK koje se mogu
naći u lancima organizam može sam proizvesti i to su
neesencijalne AK
. Ostalih 11 organizam
ne može sam da proizvede, pa se one moraju uneti hranom i to su
esencijalne AK
.
Esencijalne AK su neophodne za sintezu telesnih proteina u krvi. To su histidin, izoleucin,
leucin, lizin, metionin, fenilalanin, treonin, triptofan i valin.
Neesencijalne AK su: alanin, asparagin, asparaginska kiselina, cistein, glutaminska kiselina,
glutamin, glicin, prolin, serin, tirozin, arginin.
Prema osnovnoj građi AK su jednake u strukturnom pogledu. Svaka sadrži karboksilnu
(COOH), amino (NH
2
) grupu i neki od mogućih 20 različitih funkcionalnih nastavaka (R).
COOH i NH
2
su neophodne za stvaranje peptidne veze, a R je za svaku AK drugačiji i daje joj
karakter. Svih 20 AK mogu stvoriti neki protein i svaka od njih ima svoju ulogu i mesto u
peptidnom lancu, svaka ima svoja
svojstva kojima doprinosi konačnoj
strukturi i funkciji datog proteina.
AK sa acikličnim nastavkom
(linijski raspored ugljenikovih
atoma)

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti