UNIVERZITET CRNE GORE
MEDICINSKI FAKULTET – PODGORICA
VISOKA MEDICINSKA ŠKOLA
Diplomski rad
Poremećaj ishrane kod djece: anoreksija, bulimija i gojaznost
MENTOR: STUDENT:
Prof.dr Olivera Miljanović Jovana Tomović,11/13
UNIVERZITET CRNE GORE
MEDICINSKI FAKULTET – PODGORICA
VISOKA MEDICINSKA ŠKOLA
Diplomski rad
Poremećaj ishrane kod djece: Anoreksija, bulimija i
gojaznost
Jovana Tomović
Berane, 2018.god.
1
Uvod
Pedijatrija brine o svim aspektima medicine koja se odnosi na djecu. Kako djeca
rastu, tako se priroda njihovih medicinskih potreba mijenja dok ne dosegnu doba odraslih.
Što je dijete mlađe veća je razlika u fiziologiji i anatomiji u odnosu na odraslog i tako je
većara zlika u problemima vezanim za zdravlje. Pedijatrija ne podrazumijeva samo
dijagnozu i liječenje dječijih bolesti, već razmatra obezbjeđivanje normalnog zdravlja i
razvoja i prevenciju bolesti. To zahtijeva razumijevanje i poštovanje djetetovog zdravlja i
normalnog razvoja tako da možemo da stavimo bolest u kontekst i liječimo i bolest djeteta.
Povezanost pedijatrijskih konsultacija morada bude u oba pravca, ka djetetu i pružaocu
pomoći, obično roditeljima. Dok dobijamo podatke od staraoca, životno je značajno
uspostavljanje i građenje odnosa sa djetetom. Ovaj odnos se mijenja brzo sa godinama –
novorođenče totalno zavisi od roditelja koji ga zastupaju, dok će malo dijete imati svoje
sopstvene poglede i mišljenje, što treba da se prepozna. Starije dijete ima potrebu da
preuzima odgovornost za svoje zdravlje i treba potpuno da bude uključeno u razgovor i
konsultacije. Sposobnost da komuniciramo sa djecom kao jedinkama i sa njihovim
roditeljima i porodičnim istovremeno je jedno od najvećih talenata i izazova dječijeg
zdravlja.
Pedijatrija ne podrazumijeva samo tradiocionalni model dijagnoze i liječenja
bolesnika, već i brigu o zdravlju, napretku i dobrobiti djece kroz dugotrajno praćenje i
uspostavljanje odnosa između ljekara, djeteta i porodice. Lični odnos između ljekara i poro-
dice stvara atmosferu u kojoj informacije mogu da se razmijene spontano i otvoreno. Uloga
pedijatra u takvom odnosu nije samo da postavi dijagnozu i liječi, već i da sluša, savjetuje
vodi i obuči.
2
1. Osnovni principi pravilne ishrane
Ishrana je optimalan faktor rasta i razvoja organizma i direktno utiče na njegovu
radnu sposobnost i dužinu života. Da bi se sprovela pravilna ishrana neophodno je poznavati
osnovne principe pravilne ishrane:
–
Racionalna ishrana
predstavlja odnos između količine unijete i količine
utrošene hrane u organizmu za odgovarajuće procese, a to su: termoregulacija, rad
unutrašnjih organa, fizička aktivnost itd. Odstupanje od ove ravnoteže dovodi do preobilne ili
nedovoljne ishrane. Racionalna ishrana istovremeno znači uzimanje prehrambenih proizvoda
koji su jeftiniji ali jednako vrijedni tako da se ne umanjuje nutritivna vrijednost jela.
–
Uravnotežena ili umjerena
ishrana predstavlja optimalnu količinu hranljivih
sastojaka. Ona ne smije biti ni preobilna niti nedovoljna, ne samo u energetskom smislu, već i
u pogledu drugih hranljivih sastojaka, posebno vitamina i minerala. I preobilna i nedovoljna
ishrana mogu dovesti do različitih poremećaja u organizmu i slabljenja njegove vitalne
sposobnosti.
–
Raznovrsna, mješovita
ishrana obuhvata: grupe prehrambenih proizvoda i
vrstu jela. U toku dnevnog jelovnika potrebno je uzeti prehrambene proizvode iz svih sedam
grupa, odnosno pet grupa ako se posmatra piramida ishrane. Jela treba da budu raznovrsna i
bez čestih ponavljanja.
–
Ravnomjernost obroka
( dnevni ritam obroka ) podrazumijeva da je u toku
dana neophodno uzeti više obroka sa manjom količinom hrane. Posebno je nepravilno
cjelokupnu količinu hrane uzeti u obliku jednog obroka, pri čemu se opterećuju organi za
varenje, pa i cio organizam.
4
• Period sisanja, to su prvih 6 mjeseci, kada je majčino mlijeko, ili njegova adekvatna
zamjena, jedini izvor svih hranjivih potreba djeteta.
• Tranzitorni period, koji obuhvata drugu polovinu prve godine života u toku kojeg se,
uz mlijeko, uvodi i druga nemliječna hrana specijalno pripremljena za potrebe djeteta.
• Modifikovani adultni period, koji se odnosi na drugu godinu života, kada se u
ishranu djeteta uvodi hrana koju koriste i odrasli.
Neadekvatna ishrana tokom djetinjstva, a posebno u najkritičnijim i najdinamičnijim
fazama razvoja može ozbiljno da ugrozi zdravlje djeteta i poremeti njegov rast i razvoj.
Posledice nepravilne ishrane mogu biti dalekosežne tako da se ispoljavaju u formi
različitih degenerativnih oboljenja u odraslom životnom dobu.
2.1. Osnovni sastojci hrane
Bjelančevine
(proteini) su gradivne materije koje primarno služe za izgradnju novih
struktura i obnovu organizma. Dnevne potrebe u prvoj godini iznose 1,5g/kg/dan, a potom
oko 1g/kg/dan. Ove količine odnose se na proteine visoke biološke vrijednosti, tj.one koje
imaju visok sadrzaj esencijalnih i semiesencijalnih aminokiselina ( bjelančevine humanog
mlijeka i jaja). Bjelančevine iz biljne hrane su manje kvalitetne pa se njihova količina mora
povećati za oko 50%. Esencijalne amino kiseline su one koje se ne mogu sintetisati u
organizmu, tj. moraju se hranom unijeti ( valin, leucin, izoleucin, lizin, treonin, triptofan,
fenilalanin, metionin i histidin ).
Šećeri ( ugljeni hidrati )
čine 45-55% kalorijske vrijednosti hrane. Ugljeni hidrati uz
masti čine glavni izvor energije. U našoj sredini imaju veliku ulogu u ishrani. U periodu
odojčeta osnovni šećer je laktoza humanog i kravljeg mlijeka, a kasnije saharoza (slatki
šećer) i polisaharidi.
Masti ( lipidi )
su glavni izvor energije, odnosno masne kisjeline kao i njihov bazični
element u obliku zasićenih i nezasićenih masnih kisjelina. Kalorijsko učešće masti u hrani
tokom prve tri godine iznosi oko 45%, a potom pada na 30%. Esencijalne masne kisjeline ne
sintetišu se u organizmu i moraju se unositi hranom ( linolna, linolenska i arahidonska ).
Vitamini
su biološki aktivne supstance koje se normalno nalaze u biljnom i
životinjskom svijetu i neophodni su za rast i razvoj, pravilno funkcionisanje organizma i
obavljanje metaboličkih procesa. Iz samog naziva se vidi značaj za život čovjeka: riječ
