Rimsko pravo – skripta
Objavio Sergejss1 25. mart 2024.
Seminarski radovi, Skripte, Pravo
Objavio gluhajic 29. maj 2013. Prijavi dokument
POJAM I VRSTE POVREDE ŽIGA
Žig je pravo kojim se štiti znak koji u prometu služi za razlikovanje robe, odnosno usluga jednog fizičkog ili pravnog lica od iste ili slične robe, odnosno usluga drugog fizičkog ili pravnog lica. Žig spada u kategoriju prava industrijske svojine i u savremenim pravnim sistemima zauzima značajno mesto.
Lice koje povredi žig ili pravo iz prijave odgovara za štetu po opštim pravilima o naknadi štete iz čl. 154. – 209. Zakona o obligacionim odnosima, na čiju primenu upućuje odredba iz člana 57. stav 2. Zakona o žigovima.
Odgovornost za štetu zbog povrede žiga ne isključuje odgovornost za delo nelojalne konkurencije. Takvo pravilo sadržano je u odredbi iz člana 49. stav 2. starog Zakona o žigovima, a važeći zakon ne sadrži takvu izričitu odredbu. Međutim, i u odsustvu takve izričite odredbe,pravilo da odgovornost za štetu zbog povrede žiga ne isključuje odgovornost za delo nelojalne konkurencije, važeće je i danas, jer proizlazi iz prirode stvari, kao i iz odredaba Zakona o trgovini koji u članu 3. tačka 7. propisuje da se nelojalnom konkurencijom smatra naročito: neovlašćena upotreba zakonom zaštićenih spoljnih oznaka drugog trgovca (naziv, firma, robni žig, uslužni žig, znak kvaliteta, znak porekla i dr.) ili upotreba oznaka koje nisu zakonom zaštićene, kojom se stvara ili se može stvoriti zabluda u prometu robe na štetu drugog trgovca koji te oznake upotrebljava u svom poslovanju, a u članu 47. propisuje kaznu za privredni prestup za preduzeće ili drugo pravno lice ako preduzme neku od radnji koja predstavlja delo nelojalne konkurencije.
I u slučaju nelojalne konkurencije neovlašćenom upotrebom žiga, kada se stvara ili može stvoriti zabluda na tržištu na štetu drugog trgovca, nosilac prava može ostvariti zaštitu sudskim putem kao i pravo na naknadu štete – kako obične štete, tako i izmakle koristi, po opštim pravilima iz čl. 154. – 209. Zakona o obligacionim odnosima o odgovornosti za štetu.
Međutim, u sudskoj praksi sporno je da li u tom slučaju nosilac prava na žig ima pravo samo na imovinsku (materijalnu) štetu, ili mu se zbog povrede njegovog prava može dosuditi i neimovinska (nematerijalna šteta).
Smatramo da se naknada za nematerijalnu štetu može priznati samo za onu nematerijalnu štetu koju kao takvu priznaje zakon, a ne za bilo koju nematerijalnu štetu. Pod nematerijalnom štetom u smislu Zakona o obligacionim odnosima podrazumevaju se fizički bol, psihički bol i strah, a ova vrsta štete vezuje se (po prirodi stvari) za fizičko lice. Prema tome, iz povrede poslovne reputacije pravnog lica može proisteći samo imovinska šteta u smislu poljuljanog ugleda koji treba povratiti odgovarajućim sredstvima građansko-pravne zaštite (objavljivanje presude na trošak štetnika ili druge mere publiciteta).
Takođe, i prema mišljenju pravne teorije, neimovinsku štetu može da pretrpi samo čovek, samo fizičko lice. To znači da je neimovinska šteta subjektivna kategorija. S druge, strane u pravnoj teoriji, ističe se da u praksi i teoriji postoje različita stanovišta u vezi s neimovinskom štetom pravnog lica. Ukazuje se na stanovište prema kome i pravno lice trpi neimovinsku štetu kada je povređen njegov društveni ugled, koji treba povratiti odgovarajućim sredstvima građanskopravne zaštite.
Objavio Sergejss1 25. mart 2024.
Objavio mob0629649492 25. mart 2024.
Objavio dragicamilica 25. mart 2024.
Objavio DJOKO MEKLAUD 27. mart 2024.
Objavio nejra.16 27. mart 2024.
Objavio bojana.petr 27. mart 2024.
Objavio DJOKO MEKLAUD 27. mart 2024.
Objavio nejra.16 27. mart 2024.
Objavio bojana.petr 27. mart 2024.
Komentari
You must be logged in to post a comment.