Nikolaj Vasiljevič Gogolj – Kabanica
STUDENT: Siniša Smiljanić
STUDIJSKA GRUPA: dvopredmetni studij HJK/EJK
KOLEGIJ: Svjetska književnost od romantizma do postmodernizma
PROFESOR: dr. sc. Danijela Bačić-Karković, izv. prof.
ASISTENT: Kristina Posilović, prof.
AKADEMSKA GODINA: 2009./2010
.
NIKOLAJ VASILJEVIČ GOGOLJ:
KABANICA
(seminarski rad)
U Rijeci, 08. svibnja 2010. god.
SADRŽAJ:
1. UVOD.....................................................................................................................................3
2. STRUKTURA I STIL GOGOLJEVE
KABANICE
................................................................4
3. TEME GOGOLJEVE
KABANICE
.........................................................................................7
3.1. birokratska i klasna opresija običnoga čovjeka........................................................7
3.2. birokratska nesposobnost.........................................................................................8
3.3. podcijenjena niža klasa.............................................................................................9
4. GLAVNI LIKOVI................................................. ...............................................................10
4.1. Akakije Akakijevič Bašmačkin..............................................................................10
4.2.
uvažena ličnost
.......................................................................................................12
5. KABANICA KAO SIMBOL................................................................................................13
6. ZAKLJUČAK.......................................................................................................................14
7. LITERATURA......................................................................................................................15
2

2. STRUKTURA I STIL GOGOLJEVE
KABANICE
„
Kabanica
je vjerojatno najpoznatija Gogoljeva pripovijest i na svojevrstan je način
oličenje Gogoljeva specifičnog spoja realističnoga i fantastičnoga, spoja koji je Gogoljevim
prozama davao dojmljivost i otvarao zanimljivu mogućnost da se jedan logično i racionalno
završen događaj produži u fantastičnom nastavku priče koji nosi znakovitu simboliku i
predstavlja neočekivanu poentu u kojoj je tako izrečena poruka posebno dojmljiva čitatelju.
To je novela Nikolaja Gogolja čija je priča naizgled vrlo jednostavna. Mali (fizički,
intelektualno, emocionalno i prema društvenom položaju) činovnik odlučuje nabaviti novu
kabanicu koja postaje vrhunac i san njegova života. Prvu noć kada Akakije Akakijevič
Bašmačkin obuče novu kabanicu, otmu mu je u mračnoj ulici. On umire od tuge i njegov duh
luta u potrazi za svojom kabanicom. Ovo bi bila ukratko predstavljena osnovna zamisao, tj.
priča djela, međutim, prava priča nije sadržana u samoj fabuli, već u Gogoljevu stilu,
književnim postupcima i unutrašnjoj strukturi djela, koja otkriva same teme i smisao djela.
Gogoljeve stil u
Kabanici
je jednostavan i izravan. On prezentira priču običnoga čovjeka koji
trpi opresiju i ismijavanja bezosjećajnog birokratskog društva u carskoj Rusiji tijekom
vladavine cara Nikolaja II. Gogolj vještim portretiranjem i svojim tipičnim, gogoljevskim
humorom, začinjenim gorčinom naglašava naizgled beznačajne detalje i događaje, te ih
dovodi do groteske kako bi upozorio na zlostavljanje koje trpi obični čovjek.
ekspoziciji djela Gogolj uvodi dvije ključne misli kojima uvodi svoju novelu i svoga junaka u
duh vremena i njegov književni trenutak. Obje misli su u zaštitnoj funkciji junaka.
(...)danas svaki pojedinac smatra da uvreda nanesena njemu predstavlja uvredu za cijelo
društvo. Ako je to duh novog vremena, kako očito kaže pisac, onda moj junak, ma kakav bio,
tipičan ili izuzetan, ima pravo na takav tretman.(...)Vječiti titularni savjetnik na čiji račun,
kao što je poznato, do danas prave šale do mile i volje i vježbaju se razni pisci koji imaju
običaj dostojan pohvale da nalijeću na one koji ujedaju.(...)
1
Merkler, D.:
Vodič kroz srednjoškolsku lektiru
, Školska knjiga, Zagreb, 2002., str. 117.
2
http://www.klub.posluh.hr/lektira/analize/kabanica.htm
3
Flaker, Aleksandar:
Ruski pripovjedači XIX stoljeća
, Školska knjiga, Zagreb, 1961., str. 5.
4
Kusturica, N.
: Iz Gogoljeva Šinjela u Čehovljevu futrolu
, Izraz, 30, 12 (1986), str. 661.
5
Gogolj, Nikolaj Vasiljevič:
Kabanica i druge pripovijetke
, Europapress holding, Zagreb, 2008., str. 2.
4
On se ovim riječima ograđuje od mogućih prigovora u pogledu junakove tipičnosti, odnosno
izuzetnosti. On se je principom humanizma u duhu svoga vremena, koji ima revolucionarnu
vrijednost, ipak potrudio da pokaže tipičnost svoga junaka.
(...)u departmanu su saznali za smrt Akakija Akakijeviča i već sutradan je na njegovom
mjestu sjedio novi činovnik, mnogo viši od njega koji nije ispisivao slova uspravnim
rukopisom već mnogo nagnutije i kosije.(...)
Gogolj ovdje ironizira razlike koje se odnose na uzrast i rukopis, te na taj način potvrđuje
tipološku istovjetnost staroga i novoga činovnika. Gogoljeva pripovijetka se ne odnosi samo
na čovjeka sličnoga materijalnog položaja i ranga. Na svim stupnjevima činovničke
hijerarhijske ljestvice, utemeljene na podčinjavanju jedne kabanice drugoj, stvara se tip
čovjeka bliskog psihološkom sklopu Akakija Akakijeviča. Onaj isti general, koji je svojom
grubošću dokrajčio Akakija Akakijeviča se u trenutku kada mrtvi Akakije traži njegovu
kabanicu u zamjenu za svoju ponaša slično njemu.
(...)Ma kako izgledao kao čovjek jake volje u kancelariji i pred potčinjenim, i mada bi svak ko
bi pogledao na njegov muževni izgled i figuru povikao: Uh, kakav karakter! – ovoga puta on
je slično mnogim koji imaju junačan izgled, osjetio takav strah da se nije bez razloga počeo
bojati da mu ne pozli. Čak je sam veoma brzo svukao svoj šinjel.(...)
Ovakvim ironičnim postupkom Gogolj želi ustvrditi kako ustvari nema principalne razlike
između potlačenog činovnika nižeg i bahatog činovnika višeg položaja. Gogolj u svoje djelo
ubacuje fantastiku kako bi svoju tipizaciju doveo do svojevrsne simbolike i univerzalnog
smisla. Ta groteskna fantastika u realističkoj pripovijesti se stilski i kompozicijski doima kao
dodatak, ali taj dio je ustvari u funkciji epiloga, nečega što nije integralni dio teksta novele.
Taj fantastični, nerealistični dio Gogolju služi kao svojevrsni simbol božanske pravde. Kad se
Akakije Akakijevič vraća iz mrtvih on simbolizira božansku odmazdu, te tako postaje
tiraninom birokrata koji se okomljuju na slabije od sebe, tj. na niže činovnike. Osim
naglašavanja grotesknog tonaliteta same priče taj dio ima i svrhu svojevrsnog autorova
6
Ibid., str. 33.
7
Kusturica, N.
: Iz Gogoljeva Šinjela u Čehovljevu futrolu
, Izraz, 30, 12 (1986), str. 662.
8
Gogolj, Nikolaj Vasiljevič:
Kabanica i druge pripovijetke
, Europapress holding, Zagreb, 2008., str. 37.
9
Kusturica, N.
: Iz Gogoljeva Šinjela u Čehovljevu futrolu
, Izraz, 30, 12 (1986), str. 663.
5
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti