Odlomak

UVOD
Položaj gradova u Srbiji, kao jedinica lokalne samouprave, do danas nije konsekventno izveden u pravnom sistemu Republike Srbije. Bez adekvatnog pravnog statusa gradova, ne postoji ni mogućnost zadovoljenja mnogih značajnih potreba građana koji u njemu žive. Odsustvo statusa onemogućuje efektivnije i funkcionalnije povezivanje različitih teritorijalnih nivoa organizacije vlasti, otežava strategijsko razvojno planiranje, i usporava saradnju sa evropskim gradovima. Ove činjenice nameću potrebu za pokretanjem stručne javne rasprave, naročito kada se uzmu u obzir rešenja utvrđena novim Ustavom Republike Srbije koja daju mogućnost da se gradovima zakonom mogu poveriti i druge nadležnosti od onih koje imaju opštine.  Ustavom Srbije 1990. godine i nizom zakonskih akata koji su sledili tokom devedesetih godina prošlog veka, u Srbiji je izvršena snažna centralizacija sistema kojom je sužen
funkcionalni prostor lokalnoj samoupravi. Sistem je postao monotipski; nadležnosti opština i gradova bile su smanjene i stavljene pod kontrolu centralne vlasti; opštinama i gradovima je oduzeta imovina (Zakon o sredstvima u svojini Republike Srbije) i uspostavljen je sistem potpune finansijske zavisnostni lokalnih vlasti od centralne. Na žalost, ni posle 2000. godine nisu izvršene neophodne promene statusa, nadležnosti i organizacije gradova u Srbiji.
Neke promene i unapređenja beležimo kroz donošenje Zakona o lokalnoj samoupravi 2002. godine. Ovim zakonom je unapređen položaj jedinica lokalne samouprave u Srbiji, ali samo u opštem kontekstu, jer sâm zakon ne pravi značajniju razliku između opština i gradova u Srbiji. Sa donošenjem Ustava Republike Srbije 2006. godine, stvoren je formalni ustavni osnov za vraćanje oduzete imovine jedinicama lokalne samouprave u Srbiji, uključujući i gradove. Takođe, novim Ustavom se stvara mogućnost za napuštanje monotipskog sistema lokalne samouprave, kroz ustavnu odredbu da se gradovima mogu zakonom poveriti i druge nadležnosti osim onih koje su Ustavom utvrđene za osnovne jedinice lokalne samouprave.
U Srbiji, pojedina naselja imaju status grada, shodno odredbama (dopunama i izmenama)Zakona o teritorijalnoj organizaciji usvojenog 1991. godine. Izuzimajući status Beograda, kao glavnog grada i specifičnog oblika teritorijalne organizacije čiji položaj još uvek nije uređen posebnim zakonom, ali o čemu se vodi stručna javna rasprava već dve godine (svoj doprinos je dao i PALGO1  centar ponudivši javnosti Model zakona o graduBeogradu u novembru 2006.), status grada imaju Niš, Kragujevac, Novi Sad i Priština.
Ostali gradovi Srbije su se našli na marginama sistema, i na njihovim primerima je najočiglednija neophodnost ustanovljavanja novih izvornih nadležnosti gradova. Takođe, 3specifičan položaj gradova zahteva i potpuno i trajno prenošenje određenog broja nadležnosti sa centralnog na ovaj nivo jedinice lokalne samouprave, eliminacijom subordinacije, čime bi otpočeo proces dekoncentracije vlasti u Srbiji.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Pravo

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari