Strategijski menadžment
1
Sadržaj
1.Uvod..................................................................................................2
2.Definisanje i značaj strategijskog menadžmenta..............................3
3. Karakteristike strategijskog menadžmenta......................................6
4.Pojam, svrha i karakteristike strategije.............................................8
5.Formulisanje strategije....................................................................10
6. Primjena strategije.........................................................................10
7.Strategijska kontrola........................................................................11
8.Izbor organizacione strukture za realizaciju strategije...................13
9.Strategijski izbor..............................................................................14
10. Strategijske opcije........................................................................15
11.Zaključak........................................................................................17
12.Literatura.......................................................................................18
2
1.Uvod
Pojam strategija se pojavljuje u ekonomiji i poslovnoj ekonomiji sredinom 20 vijeka. Riječ strategija
vodi porijeklo od grčkih riječi “stratos”-vojska i “ago”-voditi. Pojam je preuzet iz vojne terminologije i
odnosi se na vještinu uspješnog vođenja ratnih operacija. Ona znači osmatranje neprijatelja,
koordiniranje sopstvenih aktivnosti i traženje načina da se nadmudri neprijatelj.
Od sredine vijeka pojam strategije se koristi u oblasti menadžmenta i vezuje se za određeni tip odluka
koje menadžeri donose a one najčešće imaju dugoročnu orijentaciju, vezane su za sticanje prednosti
nad drugima i za određeno područje poslovne aktivnosti, zahtjevaju angažovanje najširih resursa, pod
velikim su uticajem vrijednosti, normi i očekivanja širokog kruga
stakeholdera
. Strategijske odluke su
povezane sa opštim pravcima i dugoročnom politikom dok su taktičke odluke vezane za kratkoročne i
dnevne funkcije.
Postoje dva pristupa definisanju strategije- stariji i noviji.
Stariji su dominirali 60-tih godina. Piter Draker je dao svoj doprinos u knjizi “Praksa menadžmenta” i
napravio razliku svih odluka koje menadžeri donose na strategijske i taktične. Alfred Čendler smatra
da strategiju treba posmatrati kao određivanje osnovnih dugoročnih ciljeva i zadataka preduzeća i
definisanje kursa akcije i alokacije resursa neophodnih za ostvarivanje postavljenih ciljeva. U svom
daljem radu analizirao je odnos strategije i strukture za koji je tvrdio da mora biti dvosmjeran. Kenet
Endrjuz vidi strategiju kao skup odluka kojima organizacija definiše ciljeve, svrhu postojanja i planove
za ostvarivanje ciljeva. Strategija predstavlja šablon za postizanje uspjeha. On ističe i da je strategija
preduzeća rezultat određenog organizacionog procesa koji se ne može odvojiti od strukture,
ponašanja i kulture preduzeća.
Igor Ansof strategiju posmatra u kontekstu odnosa organizacije i njenog okruženja. On tvrdi da
strategija predstavlja jednu od odluka kojima se usmjerava ponašanje organizacije i doprinosi
ostvarivanju ciljeva, uvažavanju odnosa organizacije i eksternog okruženja ali i utvrđivanju pravila u
internim odnosima u organizaciji.
Opšta ocjena starih radova o strategiji je da su autori dosta lutali da bi napravili razliku između
pojmova strategija i poslovna politika.
Noviji ili uži pristupi nastali su 70-80-ih godina 20 vijeka. Po ovoj grupi strategija se posmatra kao
specifičan način za ostvarivanje ciljeva. Svaki cilj može da se ostvari na više načina. Strategija
podrazumjeva traženje načina za njihovo ostvarivanje gdje se uzimaju u obzir faktori iz
organizacionog okruženja i internih mogućnosti. Strategija je jedan način za ostvarivanje ciljeva
preduzeća. Strategija pomaže u izboru najboljeg puta ka ostvarivanju tih ciljeva poslovanja.
Strategijske odluke određuju sveukupni pravac u kome se kreće preduzeće u zavisnosti od promjena
u okruženju. Strategiju ne treba vezivati za samo važne i značajne odluke.
Osnovni elementi strategije su: proizvodno-tržišna orijentacija-definicija proizvoda, konkurentska
prednost-načini na koje će preduzeće biti bolje od drugih, sinergija-korišćenje zajedničkih efekata,
fleksibilnost-prilagođavanje.
Stakeholder
(engl.) osoba koja želi imati za uvid u
financijske
izvještaje nekog
poduzetnika
zbog toga što je zainteresirana
za uspješnost njegovog
poslovanja. Ta osoba može biti zainteresirana za
poslovanje
nekog poduzetnika i zbog toga što
poslovanje tog poduzetnika može imati posljedice na ponašanje i djelovanje te osobe. Uz dioničare odnosno udjeličare
(engl. shareholders) to mogu biti npr. radnici, vjerovnici i
financijskiinvestitori, dobavljači, kupci proizvoda tog poduzetnika,
lokalna, regionalna ili šira društvena zajednica.

4
Ciljevi predstavljaju ono što se želi postići, ali ne prikazuju način »kako«. Na ovo pitanje odgovor daje
strategija.
Samo porijeklo reči »strategija« možemo naći u grčkom jeziku, gdje strategos označava vojskovođu,
iz čega se onda izvodi značenje strategije. Strategija predstavlja akcije organizacije kojima ona nastoji
da dostigne rezultate u skladu sa misijom i ciljevima organizacije
,
kao i spoljnim okruženjem.
Strategija ima nekoliko faza:
formulacija strategije
primjena strategije ( postavljanje strategije u akciju)
strategijska kontrola ( modifikovanje strategije ili njene primjene da bi se osigurali željeni
rezultati)
Jednom isplanirana i primjenjena strategija često zahtjeva modifikaciju, u skladu sa promjenama u
okruženju ili u samoj organizaciji. Ove promjene je teško ili gotovo nemoguće predvidjeti.
Bilo kad i svuda, akcije mogu biti mjenjane i modifikovane. Veličina ovih promjena može biti
dramatična ili revolucionarna, postepena i evolutivna. Prema tome strategijski menadžment je proces
kojim top menadžment utvrđuje dugoročni pravac djelovanja i performanse organizacije
obezbeđujući promišljeno formulisanje, efektivnu implementaciju i kontinuiranu ocjenu utvrđene
strategije. Strategijski menadžment predstavlja određene menadžerske odluke i akcije kojima se
opredjeljuju performanse preduzeća u dugom roku. To uključuje ispitivanje okruženja, formulisanje
strategije, sprovođenje strategije i njenu ocjenu i kontrolu
. Strategijski menadžment se može
definisati kao proces usmjeravanja aktivnosti preduzeća kojim se, na bazi anticipacije šansi i
opasnosti, na jednoj, i jakih i slabih strana preduzeća, na drugoj strani, identifikuju kritični faktori
poslovnog uspjeha, te shodno prethodno utvrđenoj strategijskoj viziji, opredjeljuje misija i razvojni
ciljevi, kao i pravci, metodi i instrument njihove optimalne realizacije u dinamičnoj poslovnoj sredini.
Sledeće posebnosti čine strategijski menadžment različitim u odnosu na druge tipove menadžmenta.
Prvo, priroda strategijskog menadžmenta je interdisciplinarna. Ne liči na druge tipove
menadžmenta
koji u fokusu imaju specifična područja kao što su, recimo, humani resursi ili
operacije.
Drugo, strategijski menadžment karakteriše eksterni fokus, jer naglašava interakciju
preduzeća i njegovog eksternog okruženja.
Organizovanje
je funkcija menadžera,ona uključuje definisanje poslova neophodnih za ostvarivanje ciljeva
preduzeća,grupisanje ovih poslova u odgovarajuće radne zadatke,dodjeljivanje tih zadataka pojedinačnim ili grupnim
izvršiocima,delegiranje ovlaštenja odnosnim izvršiocima i definisanje njihove odgovornosti u radu.
Kontrola
je jedna od najvažnijih faza menadžmenta, bez kontrole ne mozemo da zamislimo uspešno poslovanje bilo koje
organizacije. Ona moze da ima različite oblike i značenja. U svim aspektima života kontrola ima jako veliki značaj kako u
organizacijama i preduzećima tako i u svakodnevnom životu običnih ljudi, na pr. domaćinstva, vojska, studije itd. U
menadžmentu kontrola ima veoma različita značenja i pojam kontrola odnosi se na širi spektar delatnosti: kontrola
proizvodnje, zaposlenih, kotrola finansijskog poslovanja itd. Ukoliko menadžeri kvalitetno ne obavljaju ovu menadžersku
funkciju javljaju se veliki problemi koji ostavljaju velike posledice na organizaciju. U procesu kontrole važnu ulogu imaju
informacije koje su detaljne, struktuirane, orijentisane ka prošlosti i uvek tačne. Kontrola je praćenje aktivnosti da bi se
osiguralo da su one izvršene kao što je planirano, ona podrazumeva i ispravljanje svih značajnih devijacija. Menadžeri ne
mogu da znaju da li njihove jedinice posluju adekvatno sve dok se ne ocene izvršene aktivnosti i dok se ne uporedi stvarni
učinak sa željenim standardima. Kontrola obezbeđuje da se aktivnosti izvršavaju tako da vode do postizanja organizacionih
ciljeva.
Menadžment
je proces planiranja, organizovanja,usmjeravanja i kontrolisanja aktivnosti zaposlenih u kombinaciji sa
drugim organizacionim resursima kako bi se postigli postavljeni ciljevi. Menadžment kao nauku definiše to što na
organizovan način prikuplja znanja uz primjenu naučnih metoda,dolazi do zaključka,otkriva načela I na osnovu svega donosi
odluke.
5
Treće, naglašava i interni fokus, jer akcentira značaj interakcije i koordinacije različitih
funkcionalnih područja i organizacionih nivoa sa strategijskim pravcima djelovanja.
Četvrto, u fokusu interesovanja je buduće stanje, kako u kratkom tako i u dugom roku.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti