Terminali za pretovar sirove nafte

UVOD

Za postojanje raznih vrsta mineralnih ulja poznato je još od davnina. Postoje pretpostavke da se nafta koristila još prije 4 vijeka na području današnjeg Iraka za grijanje i osvjetljenje. Savremena istorija nafte pa tako i brodova za prijevoz nafte povezana je sa prvim
pronalaskom nafte u Pensilvaniji (SAD) i prvim bušenjima. Značajan za razvoj naftne industrije bio je pronalazak dotad najvećeg izvora nafte u svijetu u Teksasu (SAD).
Od tog vremena naftna industrija postaje jedna od značajnijih grana industrije te čini
osnovu industrijskog razvoja ne samo zemalja izvoznica nego i cijelog svijeta.
Vrlo bitnu ulogu u svemu tome ima brod za prevoz sirove nafte, odnosno tanker.
Povećanjem naftnog tržišta rasla je i veličina tankera tako da su postali najveći i najzastupljeniji svjetski trgovački brodovi. Najveća njihova prednost i razlog takvog njihovog razvoja je i cijena prijevoza koja je znatno niža od ostalih načina.
U poglavlju br.2. navedeno je nešto više o sirovoj nafti, o njenom nastanku, sastavu, nalazištima, vađenju, dobijanju i o najvećim proizvođačima nafte u svijetu.
U poglavlju br.3 naveden je brod za prevoz sirove nafte (tanker), njegova podjela i konstrukcija.
U poglavlju br.4 opisana je nešto više o tehnološkoj šemi procesa, u kojoj će biti opisan radnje pre dolaska broda u luku, ukrcavanje radnje prilikom plovidbe broda, iskrcavanje tereta kao i čišćenje rezervoara

 
Pojam nafte

Nafta, kameno je ili zemno ulje, smeđozelena ili smeđocrna tečna ili polučvrsta tvar specifične težine 0,82-0,94, koju većinom nalazimo u sedimentnim slojevima Zemlje, a rijetko i u metamorfnim i magmatskim stijenama. Postoje i svijetlije i gotovo bezbojne vrste nafte. To je vrlo složena smjesa različitih spojeva, pretežno ugljikovodonika alkanskog, cikloalkanskog i aromatskog reda čiji se sastav mijenja od nalazišta do nalazišta. Nafta se najviše koristi za pokretanje vozila (obično u obliku benzina i drugih derivata) te za dobijanje električne energije u termoelektranama. Takođe je značajna sirovina za mnoge proizvode (plastika, umjetno gorivo, razni razrjeđivači i ostale hemikalije). Industrija koja se bavi preradom nafte se naziva petrohemijska industrija.

Nastanak

Postoji više teorija o nastanku nafte: organska, anorganska, anorgansko-organska. Danas preovladava mišljenje da je nafta organskog porijekla, nastala od supstanci  različitih sitnih životinjskih i biljnih morskih organizama, tj. planktona, algi i kopnenih biljaka. Pod povoljnim uslovima, u većini geoloških doba, živjele su i razmnožavale se u toplim morskim zaljevima velike količine tih organizama: uginuvši one su se taložile na morsko dno. S druge strane postoji mišljenje da nafta potiče iz znatno većih dubina Zemlje, tj. da je nastala anorganskim putem u dubljim dijelovima litosfere ili na granici plašta i litosfere. Tome u prilog govore nalazišta nafte u vulkanskim područjima (na Kamčatki), nagomilavanje nafte u velikim dubinama u ležištima s magmatskim i metamorfnim stijenama (Venecuela) i nalazišta nafte u pukotinama litosfere u stijenama na dnu Indijskog okeana. Zbog složenog sastava nafte smatra se da hemijskim reakcijama plinova iz dubokih dijelova litosfere (CO2, H2S, CH4 i drugih) ne mogu nastati složeni spojevi tečnih ugljikovodonika, već jedino dodatne količine metana.

 
Sastav

Po svom hemijskom  sastavu nafta je mješavina velikog broja različitih ugljikovodonika i malih količina spojeva sumpora  (0.15-6%), kiseonika  (do 2%), azota  (0.05-0.4%), asfaltno smolastih tvari, mineralnih tvari i tragova kovina. U njoj su zastupljeni ugljikovodonici s jednim do 50 i više C – atoma u molekuli, a značajni su: alkani (propan, butan, heptan, oktan), cikloalkani (naftaleni) i aromatski ugljikovodonici (benzen, toluen), pa prema udjelu različitih redova ugljikovodonika razlikujemo parafinsku ili metansku, naftalensku i aromatsku naftu.