Tipologija gazdinstava
UNIVERZITET U BEOGRADU
POLJOPRIVREDNI FAKULTET
TIPOLOGIJA GAZDINSTAVA
seminarski rad
Mentor: Student:
Dr Sreten Jelić Marija Gavrilović
Beograd, mart 2020.
SADRŽAJ
Klasifikacija gazdinstava prema tipu poljoprivredne proizvodnje...................6
Ekonomska veličina poljoprivrednih gazdinstava u Srbiji...............................9
Karakteristike gazdinstava u Srbiji sa aspekta njihove ekonomske veličine12

2. Poljoprivredna gazdinstva
U Srbiji prevladava sitan posed, koji sadrži vrlo malo površina pogodnih za
poljoprivrednu proizvodnju. Usitnjavanje je bilo naročito intenzivirano u drugoj
polovini XX veka, u fazi takozvanog socijalističkog preobražaja sela, kada se verovalo
da će to ubrzati stvaranje krupnih društvenih gazdinstava, što se inače nije dogodilo. Ni
period tranzicije nije doveo do nekog poboljšanja stanja.
Razlozi koji su uticali na smanjenje poljoprivrednog poseda su:
Broj malih porodičnih gazdinstva se smanjuje (pod uticajem procesa starenja
sela, migracija, globalizacije, jačanja koncentracije kapitala u poljoprivredi;
Razvojna ograničenja malih poljoprivredna domaćinstva: (a) nedostatak
sopstvenog kapitala (novca), (b) povoljnih kreditnih sredstava, (c) tržišta, kao i (d) niske
cene poljoprivrednih proizvoda;
Višedecenijsko dezinvestiranje (niska podrška iz agrarnog budžeta,
nerazvijeno finansijsko tržište za veća ulaganja u modernizaciju i ukrupnjavanje
poljoprivrednih fondova) i neefikasne organizacije proizvodno-prometnih tokova (na
ovim gazdinstvima dominira tradicionalna, ekstenzivna, nisko produktivna
poljoprivreda, koja je visoko oscilatorana i zavisna od klimatskih faktora);
Mala veličina poljoprivrednog zemljišta po gazdinstvu, što dovodi do
nemogućnosti korišćenja efekata ekonomije obima, što dalje vodi visokim jediničnim
troškovima proizvodnje i niskoj tržišnosti, koja se ogleda u tome da gazdinstva imaju
performanse naturalnih ili polunaturalnih gazdinstava, sa skromnim i nesigurnim
tržišnim viškovima.
Nesiguran poslovni ambijent (promenljiva i nestimulativna agrarna i
celokupna ekonomska politika), sitan posed, odsustvo povoljnih kreditnih izvora, kao i
potreba za smanjivanjem rizika proizvodnje i profita, dovode do niske specijalizacije
proizvođača;
Niska ekonomska vrednost gazdinstava, što je u direktnoj vezi sa ruralnim
siromaštvom i niskim životnim standardom ruralne populacije. Rast standarda ruralne
populacije značajno ograničava nerazvijenost ruralnih oblasti, posebno u brdsko-
planinskim krajevima zemlje.
Paraušić, V., Cvijanović, D. (2012). Ekonomska veličina poljoprivrednih gazdinstava u Srbiji i
preporuka mera za njeno osnaživanje. Zbornik radova „Primena podataka Popisa poljoprivrede”, 10-12.
Pod prosečnim gazdinstvom se podrazumeva svako domaćinstvo, osim
kolektivnog, koje je u vreme popisa koristilo najmanje 10 ari obradivog zemljišta. U
Srbiji je preovladavao sitan posed, koji je toliko usitnjen da na njemu više nije bilo
moguće ozbiljnije organizovati proizvodnju. Drugim rečima, došao je kraj parcelnom
tipu gazdinstva. Prosečna veličina poseda pala je na 2–4 ha, uz odsustvo mlađih ljudi
(migracija), što je učinilo svaku proizvodnju nerentabilnom. Tamo gde ima
proizvođača, oni su starije životne dobi (tzv. staračka domaćinstva). Oni svoju agrarnu
proizvodnju neretko svode na okućnicu. Time se dobijaju poljoprivredne površine bez
kultura, odnosno poljoprivredno zemljište se ne obrađuje i prepušta se korovu. To znači
da je savremeno individualno gazdinstvo uglavnom napušteno.
Od ogromnog broja malih, sitnih gazdinstava, kojih je u Srbiji čak oko 400.000,
samo trećina (oko 100.000) spada u komercijalna gazdinstva. Svojevrsno ohrabrenje
predstavlja to da je od 2004. godine u agrarnoj politici Srbije načinjen snažan zaokret u
strateškim opredeljenjima. Reformisana agrarna politika usmerena je na rast
konkurentnosti porodičnih komercijalnih gazdinstava.
Individualna gazdinstva predstavljaju najbrojniju kategoriju proizvođača u
poljoprivredi Srbije. Ona poseduju najveći deo obradivog zemljišta. U Srbiji prema
popisu iz 2002. godine bilo je ukupno 778.891 gazdinstvo, od čega je u centralnoj Srbiji
bilo 577.416, a u Vojvodini 201.475 gazdinstva. U odnosu na podatke popisa iz
1991. godine, kada je bilo ukupno 1.115.663 gazdinstva, došlo je do apsolutnog
smanjenja za 336.772 gazdinstva. Preduzeća i zadruge čine manje od 1% ukupnog broja
gazdinstava. U posmatranom periodu došlo je do smanjenja broja zadruga i preduzeća
koja poseduju gazdinstva.
Prosečna veličina gazdinstva se promenila. Trend ukrupnjavanja poljoprivrednih
gazdinstva se nije nastavio prema podacima popisa iz 2012. godine. U periodu od 2002.
do 2012. godine došlo je ponovo da smanjenja veličine prosečnog poljoprivrednog
gazdinstva. S druge strane, došlo je i do smanjenja broja poljoprivrednih gazdinstava.
Prema popisu iz 2012. godine, broj poljoprivrednih gazdinstava je bio 631.555.
Prema podacima Popisa poljoprivrede iz 2012. godine, u Srbiji je bilo 631.555
gazdinstva, koja koriste 3,437 miliona hektara poljoprivrednog zemljišta i imaju
Božić, D., Bogdanov, N. (2006): Agrarna politika Srbije u period tranzicije, monografija: Poljoprivreda
i ruralni razvoj Srbije u tranzicionom periodu. DAES i Poljoprivredni fakultet Univerziteta u Beogradu,
str. 17–34.
Republički zavod za statistiku (2013): Popis poljoprivrede 2012. Poljoprivreda u R. Srbiji, Knjiga 1.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti