Odlomak

Uloga vođe u oblikovanju formalnih timskih normi

Simon Taggar i Robert Ellis

Razvijen je i testiran model iz više nivoa obrazovanja norme. Očekivanja lidera (vođe) i očekivanja osoblja (ekipe) imali su značajan uticaj na norme, koje su timovi uključili oko rešavanja problema saradnje. Postojala je interakcija između očekivanja vođe i osoblja. Našli smo da kada osoblje drže niska očekivanja u rešenju problema ponašanja, vođe koje imaju visoka očekivanja o takvom ponašanju mogli su da pojasne rast u rešavanju problema saradnje i u rešavanju problema normi koji su ustanovili njihovi timovi. Problem timskog rešavanja normi značajno je uticao na pojedinačne članove tima u rešavanju problema ponašanja.

Određivanje norme se retko proučava, uprkos periodičnim pozivima za sistematičniju empirijsku pažnju. Zapravo, u njihovom prikazu literature o društvenom ponašanju, Cialdini i Tros beleže: „mada su sociolozi koristili norme kao objašnjenje konstruisano tokom XX veka, empiriska literatura naročito proučavana hitnost i prenos društvenih normi je prilično mali“. Sadašnje ulaganje pomaže da se razume uzloga vođa u oblikovanju normi koje se razvijaju u timovima. Feedman (1984) je predložio da vođe mogu imati jak uticaj na razvoj normi tima, ali ova napomena nije proverena.

U cilju potsticanja efikasnosti tima u odnosu na njihovo ponašanje, akademici i praktičari predlažu da ti timovi postave formalne(prepisane) norme na početku interakcije tima. Norme bi obezbedile članovima informacije o grupnoj realnosti i ponuđenim standardima pomoću kojih se može porediti ponašanje osobe.
Sadašnja studija se fokusira na to kako vođe i drugi članovi tima utiču na norme tima koje su prihvaćene u okviru tima.
Glavni cilj ove studije bio je da razvije i zada model koji se odnosi na uticaj vođa tima i osoblja na pregovore i slaganje u okviru tima za saradnju u rešavanju problema u novoformiranim timovima. Posebno, proveravamo da li očekivanja koja imaju vođe i osoblje je bitnije od uticaja na formiranje normi tima. Dok Stevens i Campion (1994) posmatraju problem rešavanja saradnje kao fundamentalan za efikasnost tima uopšte, trebalo bi da bude posebno važno u timovima da se kompletira hijerarhija rešavajući zadatke, gde efektivno korišćenje kolektivnih izvora je bitno za uspeh.

Efekti rešavanja problema saradnje koje su određene od tima i odnose se na pojedinačne članove tima, njihovo ponašanje takođe su ispitani. Slika 1 pokazuje testirane modele.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Psihologija

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari