Razvojem računala i informatičkih tehnologija ukazala se velika potreba za trajnijim
pohranjivanjem podataka do kojih će biti lahko i brzo doći. Uređaji za pohranu
podataka nazivaju se medijima (eng. medium, storage medium).

Mediji za pohranu su

vanjske memorije koje služe za čuvanje računalnih programa i podataka, te njihov prijenos s
jednog računala na drugo.

Pohranjeni podaci moraju što duže ostati nepromjenjeni i

neoštećeni. Ovisno o odabranom mediju, najčešće je potreban i pripadajući pogonski
mehanizam koji omogućava pokretanje, čitanje, zapis i brisanje sadržaja s medija.

Mediji na koje se pohranjuju podaci moraju zadovoljiti sljedeće uvijete:



Jednostavnost rukovanja,



Što manje dimenzije,



Što brži upis i čitanje podataka,



Što jednostavniji priključak na računalo,



Što niža cijena.



Veća memorija za pohranu podataka

Veličina koja govori o tome koliko podataka memorijski medij može pohraniti naziva
se kapacitet. Najmanja jedinica podatka koju računalo može prepoznati i memorijski
medij pohraniti naziva se bit.

3. VRSTE MEDIJA

Prvi zapisi u modernom računalnom svijetu radili su se na bušenim karticama. Bušene
kartice su korištene od druge polovine 19. stoljeća do razvoja savremenih računala
(do1970-ih godina).

Slika 1. Primjer bušene kartice

Danas se uglavnom koriste tri vrste medija za pohranu velikih količina podataka:



Magnetski mediji



Optički mediji



Flash memorija

Svaki od navedenih vrsta medija ima svoje prednosti, nedostatke i područje primjene.

3.1 MAGNETSKI MEDIJI

Magnetski mediji su obično građeni kao disk koji je premazan tankim slojem magnetskog
materijala što omogućava da se površina trajno magnetizira, tj. da se upisuju podaci. Takvi
uređaji u upotrebi su od kraja 19. stoljeća sa prvim primjenama kod zvučnih zapisa. Prvi
magnetski mediji bili su: magnetski bubanj i magnetka traka (vrpca).

Magnetski mediji se izrađuju u obliku:



Magnetskih kartica



Disketa



Hard diskova



Magnetshih vrpca

3.1.1 MAGNETSKA TRAKA

Magnetska traka (vrpca) u upotrebi je oko 80 godina. Primarno je razvijena za snimanje
i reprodukciju zvučnih (audio) zapisa. Medij je obično neka plastika premazana
materijalom kojeg se može magnetizirati. Magnetska traka gotovo je izašla iz upotrebe.
Dolazila je u obliku koluta, te audio ili video kazete. Prednost: niska cijena, mogućnost
biranja i ponovnog pisanja (uz gubitak kvalitete).

Slika 2. Jedan od prvih magnetofona za snimanje i reprodukciju zvuka

3.1.2 FLOPI DISK

Flopi disk (eng.

Floppy Disk Drive

, FDD) je uređaj za pohranjivanje podataka koji je

bio glavni prenosivi medij do pojave CD-a, kasnije i DVD uređaja i medija. Skoro 20
godina flopi disk je vladao računarskim svijetom te bio glavni prijenosnik podataka
među računarima, danas biva manje korišten zbog mnogo većih i bržih medija.
Unutar flopi diskete se nalazi kružni dio metalne plastike na koji se zapisuju i čitaju
podaci pomoću flopi uređaja (FDD). Flopi disketa je slična audio kaseti, ali zapisivanje