Uticaj spoljne trgovine na privredni razvoj nacionalne ekonomije

UVOD

U ovom radu pišem o uticaju spoljne trgovine na privredni razvoj nacionalne ekonomije. Spoljna trgovina je široka oblast u kojoj djeluju razni subjekti kao što su države, međunarodne organizacije, preduzeća. Tu se manifestuju njihovi različiti sukobi ili paralelni interesi i veze koje se uspostavljaju zbog trgovine. Odavno je otkrivena povezanost između ekonomske aktivnosti, pogotovo međunarodne trgovine i međunarodne politike. Spoljna politika značajno utiče na međunarodnu ekonomiju preko mjera i instrumenata koje jedna ili više država preduzima da bi direktno ili indirektno regulisala odvijanje privrednih veza sa inostranstvom.
U ovom radu ću iznijeti sve o teoriji spoljne politike, spoljnotrgovinskoj politici, zavisnosti privrede od spoljne trgovine, uticaju spoljne trgovine na domaći proizvod tj. o uticaju uvoza na domaći proizvod I funkciji uvoza, o multiplikatoru spoljne trgovine, elastičnosti u spoljnoj trgovini, o carinama kao instrumentima spoljne politike, uvoznim kvotama i spoljnotrgovinskim dozvolama.

 
EKONOMSKE INTEGRACIJE NACIONALNIH EKONOMIJA
(poboljsanje medjunarodne trgovine-poslovanja)

Odredjeni oblici ekonomskih povezivanja izmedju zemalja javljaju se u 19.vijeku,iako se stvarni nastanak regionalnih ekonomskih integracija ostvaruje poslije Velike ekonomske krize i drugog svjetskog rata,tj.u 20.vijeku. Sa stanovišta makroekonomije,efekti integracije mogu biti dvostruki:-to su efekti koji se odnose na kreiranje(razvoj)trgovine(trade creation) to su efekti koji se odnose na skretanje trgovine(trade diversion)Kreiranje poslovanja ogleda se u povećanoj tražnji,u integraciji i odnosu na nacionalno tržište,što utiče na bolju alokaciju resursa,povećavanje proizvodnje,zaposlenosti i dohotka. Do skretanja poslovanja dolazi zbog toga,što smanjenje troškova i cijena unutar integracije može dovesti do zamjene uvoza iz trećih zemalja proizvodima ostvarenim unutar integracije zbog poboljšanih uslova proizvodnje unutar integracija. Oblici regionalne ekonomske integracije mogu biti različiti.Najniži oblik ove integracije predstavlja sporazum o preferencijalnoj trgovini.Ovim sporazumom zemlje članice se obavezuju da u medjusobnoj trgovini za odredjene proizvode primjenjuju niže carinske stope.Svaka zemlja članica ovakvog sporazuma ima pravo da u trgovini sa trećim zemljama primjenjuje sopstvenu,nacionalnu carinsku tarifu. Sljedeći oblik integracija predstavlja zona slobodne trgovine.Njena osnovna karakteristika je u tome što zemlje članice integracije u medjusobnoj razmjeni ukidaju u cjelini, recipročno carine i druge prepreke u trgovini,ali prema trećim zemljama primjenjuju sopstvenu carinsku zaštitu. Carinska unija kao sljedeci mogući oblik regionalne integracije karakteristična je po tome što zemlje članice uspostavljaju zajedničku tarifu i prema trećim zemljama ,čime se otklanjaju problemi koji se mogu javiti u okviru slobodne zone trgovine.

Sljedeći viši oblik integracije je zajedničko tržište.U zajedničkom tržištu su integrisana i tržišta faktora proizvodnje tj.tržište rada i tržište kapitala. Najviši oblik regionalne ekonomske integracije predstavlja ekonomska unija.Pored elemenata carinske unije, ona sadrzi:monetarnu uniju,koordinaciju nacionalnih ekonomskih i socijalnih politika,spoljne i bezbjedonosne politike,jedinstvenu politiku prema trećim zemljama,usaglašeno zakonodavstvo. Strukturno prilagodjavanje je sastavni dio procesa privrednog razvoja ,i samih integracija,koje u mnogome utiču na razvoj same ekonomske saradnje država.Strukturno prilagodjavanje ne karakteriše samo nerazvijene zemlje,već i visoko razvijene tržišne ekonomije. Kada je o zemljama centralne i istočne Evrope riječ, samim tim i Srbije,politika strukturnog prilagodjavanja,pored oživljavanja rasta i stvaranja tržišnog privrednog sistema mora rješavati probleme nezaposlenosti,niskih plata i pogoršanja uslova rada,zatim rastućih nejednakosti u dohotcima i porasta siromaštva,kao i pogoršanje usluga socijalnog osiguranja i zaštite.
Osnovni cilj politike strukturnog prilagodjavanja privrede je podsticanje razvoja sektora i grana za koje u zemlji postoje najpovoljniji uslovi za razvoj i koje mogu na bazi raspoloživih faktora proizvodnje dostići najviši nivo efikasnosti i konkurentnosti na osnovu nižih cijena i istovremeno boljeg kvaliteta.Promjeni strukture privrede,unaprijedjenju konkurentnosti i povećanju izvoza značajno doprinose grane u kojima je došlo do ekspanzije profitno orijentisanih preduzeća koja pod pritiskom konkurencije povećavaju efikasnost.Privreda treba da ubrza ispunjavanje ovih činilaca,radi što bolje ekonomske saradnje sa EU. Osvrt na agrarnu politiku,koja već nekoliko decenija egzistira i razvija se na prostoru zemalja članica EU(Evropske unije),ima za cilj da ukaže na riješenja sadržana u dokumentima zajednice i pokaže da li su i u kojoj mjeri,takva rješenja primjenljiva u našoj stvarnosti.