Zagađenje zemljišta

1. Uvod
Pod zemljištem se podrazumijeva površinski sloj zemljine kore nastao od matičnog supstrata iz litosfere pedogenetskim procesima djelovanjem klime, vode i živih organizama. Zemljište se sastoji od mineralnih i organskih materija. Smatra se da zemljište, zajedno sa vodom i vazduhom spada u obnovljive prirodne resurse. Međutim, s obzirom na ograničenu ukupnu količinu i izuzetno spor proces nastajanja, kao i neprekidno zagađivanje i neracionalno korištenje od strane čovjeka, zemljište ipak treba smatrati ograničenim, odnosno uslovno obnovljivim prirodnim bogatstvom. Ono je osnovni prirodni resurs i njegova primarna funkcija je proizvodnja hrane i sirovina. Međutim, tlo služi i drugim korisnicima izvan sfere poljoprivrede i šumarstva, kao što su: urbanizam, industrija, saobraćajnice, razna odlagališta, vodne akumulacije i drugo. Brojnim zahvatima čovjek stalno ugrožava i zagađuje taj sloj raznim otpadnim materijalima i otrovnim supstancama kao što su hemijska sredstva, pesticidi, vještačka gnojiva, nekontrolisano odlaganje komunalnog otpada, nekontrolisana urbanizacija područja i dr. Ove vrste zagađenja uništavaju živi svijet rastresitog sloja zemljišta, prekidaju biološke tokove, a posebno ugrožavaju one organizme koji djeluju na organske materije i pretvaraju ih u mineralne supstance neophodne za proces fotosinteze (bakterije, gljive, gliste i dr.). Nasuprot dugotrajnom procesu nastanka, proces onečišdenja i oštedenja tla (posebno pod uticajem čovjeka) neuporedivo je brži. Proces gubljenja zemljišta teče sporo, a posljedice se najčešde manifestuju poslije niza godina, kada više i nema uslova za revitalizaciju ovakvih površina. Čovjek svojim aktivnostima neprekidno smanjuje ukupnu površinu zemljišta. Ovo se naročito odnosi na poljoprivredno zemljište koje postaje sve ugroženije. Osnovne čovjekove aktivnosti koje najviše degradiraju tlo odnose se prvenstveno na širenje gradova, izgradnju industrijskih kompleksa i saobradajnica, kao i deponovanje otpadnog materijala. Velike površine zemljišta izložene su intenzivnom procesu erozije. Oštedenje zemljišta možemo podijeliti u nekoliko vrsta: – Degradacija zemljišta – nastaje unošenjem otrovnih supstanci prilikom gnojenja i zaštite biljaka, te uslijed poremećaja strukture zemljišta i erozije, – Destrukcija je teže oštećenje zemljišta, koje nastaje pod uticajem otpadnih voda i čvrstog otpada, – Totalno oštećenje zemljišta može biti privremeno i trajno. Isto tako, posljednjih godina društvena zajednica pokazuje sve više interesa za očuvanje poljoprivrednih površina kako bi se povedala proizvodnja hrane koja u današnje vrijeme predstavlja jedan od najznačajnijih faktora stabilnosti i razvoja svake zemlje. Pitanja upravljanja zemljištem i njegovom zaštitom poklanja se velika pažnja u Europi. Pravni je temelj uspostavljen u velikom broju država članica Europske unije, a zajednička polazišta sadržana su u Tematskoj strategiji za zaštitu tla koja je 2006. prihvaćena od Europske komisije. Tim više doneseni zakonski propisi obavezuju da se zaštite poljoprivredna zemljišta. Temeljem Zakona o poljoprivrednom zemljištu doneseni su i provedbeni propisi.